Azbestni krovovi i fasade: U Kantonu Sarajevo na stotine opasnih objekata

Građevinski materijal koji sadrži azbest naširoko je bio u upotrebi zbog svoje čvrstoće, izuzetnih izolacijskih svojstava, te otpornosti na plamen, mehaničke uticaje i djelovanje hemijskih materija.

Uz to je i jeftin. Međutim, kada je otkriveno da je riječ o izrazito opasnoj kancerogenoj tvari koja predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i okoliš, mnoge zemlje odlučile su zabraniti njegovu upotrebu.

Dr. Agnesa Porović-Hodžić, specijalista higijene i medicinske ekologije u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, kaže da su se studije o štetnosti azbesta počele provoditi početkom prošlog stoljeća.

"Još od 1906. godine studije su pokazale da azbest dovodi do oboljenja pluća i veće pojave maligniteta kod stanovništva u okolini rudnika azbesta. Azbestoza pluća otkrivena je 1924. godine. Veza malignog oboljenja plućne maramice i izloženosti azbestu utvrđena je 1940. Krajem devedesetih u razvijenim zemljama započeo je proces zabrane upotrebe azbesta kao i njegovo uklanjanje iz zgrada i postrojenja", pojašnjava doktorica.

ZABRANJEN U EU, ALI I KOD NAS

Zbog dokazane štetnosti po zdravlje ljudi, postepena zabrana upotrebe azbesta u Evropskoj uniji počela je 1988. zabranom krokidolita, poznatog kao plavi azbest. Potom je proširena i na druge materijale koji sadrže ovu supstancu.

Od 2005. u EU su zabranjeni svi oblici azbesta.

Foto: D.B/Fokus

Primjer je slijedila i Federacija BiH, doduše sa zakašnjenjem od desetak godina.

Tako je 2016. zabranila uvoz, proizvodnju, promet i upotrebu azbestnih vlakana i proizvoda i smješa kojima su ova vlakna namjerno dodana. Uprkos tome, on je idalje prisutan u brojnim starijim zgradama, gdje je ugrađen na krovovima ili kao fasadni element.

"Propisima je definisano da azbestna vlakna mogu da se nađu u materijalima ugrađenim u stare objekte. To nije zabranjeno. Međutim, ukoliko se takav materijal ošteti ili se zamjenjuje drugim materijalom, smatra se opasnim otpadom te se s njim mora postupati u skladu s propisima o otpadu. Kada su u pitanju azbestne ploče na krovovima i fasadama, u slučaju da su cjelovite, ne predstavljaju opasnost. Problem predstavljaju čestice azbestne prašine koja se formira prilikom oštećenja ovakvih materijala", pojašnjava Porović-Hodžić.

Dakle, izloženost azbestu javlja se samo u slučaju oštećenja materijala, objekta ili predmeta koji sadrže azbest i njegovog raspršivanja u zrak.

Međutim, to i nisu neke ohrabrujuće informacije ako znamo da na području Kantona Sarajevo trenutno ima 406 objekata sa oštećenjima krovova i 61 sa oštećenjem fasade na bazi azbesta.

OŽILJCI IZ RATA, NAJVIŠE U NOVOM GRADU

Podaci o ovim objektima sadržani su u Registru objekata kolektivnog stanovanja oštećenih usljed ratnih dejstava KS. Sačinilo ga je kantonalno Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša na osnovu podataka koje su dostavile općine i upravnici zgrada kolektivnog stanovanja.

Više od polovine takvih objekata nalazi se na području općine Novi Grad. Čak 219 sa oštećenjem krovova na bazi azbesta i 35 sa oštećenjem fasada.

Slijedi općina Novo Sarajevo s ukupno 62 takva objekta, Centar s 54, Ilijaš 31, Vogošća 28, Ilidža 27, Stari Grad sedam i Hadžići četiri.

Iz općina naglašavaju da je za saniranje ratnih šteta na objektima kolektivnog stanovanja nadležno resorno kantonalno ministarstvo.

"Ukoliko je, pak, riječ o radovima nužnih intervencija, koji su kao takvi definisani Zakonom o upravljanju zajedničkih dijelova zgrade, a upitno je pod kojim uslovima obloga na bazi azbesta može predstavljati nužnu intervenciju jer je štetna samo pod određenim uslovima, njihovo finansiranje je obaveza etažnih vlasnika putem upravnika objekta", kaže Nermin Kahrović, šef Odsjeka za javne, zelene i rekreativne površine Općine Novi Grad.

Dodaje da su Grad i općine na području KS dužni svake godine u budžetu planirati sredstva za finansiranje ili sufinansiranje nužne popravke na zajedničkim dijelovima zgrade, u skladu s mogućnostima. Ove godine Novi Grad izdvojio je pola miliona maraka.

Međutim, naglašava Kahrović, općina nije odgovorna za bilo kakve posljedice neodržavanja objekata kolektivnog stanovanja jer su oni privatno vlasništvo i ne predstavljaju javne objekte ni u jednom segmentu.

STANARIMA NE SMETA?

U Ministarstvu komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša pokušali smo doći do informacije da li je i kada planirano uklanjanje ovih opasnih materijala, te koliko je potrebno novca.

"Na godišnjem nivou Vlada KS usvaja programe za sanaciju, što se smatra njihovim godišnjim strateškim opredjeljenjem, a sve u skladu s raspoloživim budžetom. Nije nam poznato koliko novca je potrebno izdvojiti za sve objekte za sanaciju na bazi azbesta (krovovi i fasade) koji se nalaze u Registru. Iznosi za navedene sanacije su izuzetno veliki, te ih etažni vlasnici nisu u mogućnosti sami obezbijediti, a Ministarstvo i općine Kantona Sarajevo kroz navedene sanacije sufinansirat će radove pomažući etažnim vlasnicima, ovisno o raspoloživosti budžetskih sredstava i objekata koje su aplicirane u Registru", rekli su u Ministarstvu.

U Općini Novo Sarajevo navode da su krajem juna ove godine objavili Javni poziv za dodjelu sredstava za sufinansiranje sanacije objekata kolektivnog stanovanja koji imaju krovove ili fasade od azbest cementnih materijala. Međutim, nije bilo interesa. Niko se nije prijavio.

"Javni poziv smo ponovili u augustu i ostaje otvoren mjesec dana. U budžetu smo planirali 300.000 maraka za te namjene. Pravo učešća imaju etažni vlasnici putem upravnika zgrade, a u pozivu su detaljnije navedeni uslovi učešća", kazali su za Fokus.

Da li građani nisu svjesni opasnosti ili su u borbi za golu egzistenciju sve ostalo gurnuli u drugi plan, možemo samo nagađati. U svakom slučaju, stanovništvo bi trebalo imati pravu informaciju i biti upoznato o rizicima.

Uz to, očito postoji i problem nejasnih nadležnosti, ali i vjerovanje da neko drugi treba voditi brigu.

Posebno je to došlo do izražaja u ljeto prošle godine nakon požara na zgradi u Aerodromskom Naselju, kada je izgorjelo desetine kvadrata salonit crijepa, a azbestna vlakna se širila zrakom.

SVE VRSTE AZBESTA SU KANCEROGENE

Istina je da oboljenja povezana s udisanjem azbestne prašine uglavnom pogađaju građevinske radnike ili one koji su radili u proizvodnji azbestnih proizvoda. Međutim…

"Sa aspekta nivoa izloženosti azbestu, ne postoji nivo koji se može smatrati sigurnim. Ne postoji "prag" doza, odnosno "sigurna" doza za koju se može očekivati da neće dovesti do pojave malignih oboljenja pluća. Iako se još uvijek diskutuje koja vrsta azbesta je najkancerogenija, jedno je sigurno, a to je da su sve vrste azbesta kancerogene. Kad udahnemo azbestna vlakna, većina ih bude izbačena iz organizma, ali neka od njih zaostanu u plućima i ostanu čitav život. Vlakna se tako mogu nakupljati i izazvati sitne ožiljke i upale, što naposljetku može dovesti do opasnih bolesti", pojašnjava Porović-Hodžić.

Posljedice izloženosti azbestu obično se pokazuju nakon 20 do 30 godina.

Studije su pokazale da dugotrajno udisanje azbestnih vlakana dovodi do raka pluća ili plućne ovojnice, raka jajnika i raka grla. Još uvijek se ispituje povezanost s rakom debelog crijeva, dojke i želuca.

"Važno je napomenuti da istovremena izloženost duhanskom dimu i prašini azbesta drastično uvećava vjerovatnoću pojave raka pluća. Studije su pokazale da petogodišnji prekid pušenja smanjuje vjerovatnoću pojave raka pluća za 50 posto kod radnika izloženih azbestu", navodi doktorica.

Foto: D.B/Fokus

Osobe koje imaju kontakt s azbestom ne razvijaju uvijek zdravstvene probleme. Rizik od bolesti ovisi o više faktora.

To su koncentracija azbestnih vlakana u zraku, intenzitet i vrijeme izloženosti, prethodni problemi s disajnim organima, pušenje…

Porović-Hodžić savjetuje svima koji su u dodiru s ovim materijalima da obavljaju redovne medicinske preglede, vakcinišu se protiv gripe i pneumokokne upale pluća, prestanu pušiti te da uvijek koriste ličnu zaštitnu opremu.

ZA VODU TO NE VAŽI

Za razliku od oštećenih azbestnih ploča na krovovima i fasadama, ne postoje dokazi o štetnom uticaju azbesta iz vode.

Stoga, Svjetska zdravstvena organizacija nije predložila nikakvu normu o upotrebi azbesta kada je u pitanju voda za piće.

Urađene su mnogobrojne studije na životinjama, kao i uporedne studije na građanima koji su konzumirali vodu iz azbestnih cijevi i onih koji su je pili iz drugih cjevovoda.

Analize su potvrdile da nema povećanja niti pojave kancerogenih oboljenja kod ispitanika.

Na osnovu dosadašnjih studija stručnjaci su, dakle, utvrdili da ne postoji veza između eventualnih bolesti i vode koja teče kroz azbestne cjevovode.