Skloništa u BiH u lošem stanju: Stručnjaci upozoravaju na rizik za građane

Bosna i Hercegovina raspolaže s hiljadama skloništa i zaklona, koji bi u slučaju prirodnih nesreća, hemijskih incidenata ili ratnih dejstava trebali služiti za zaštitu stanovništva i materijalnih dobara, ali je upitna njihova funkcionalnost. Prema zvaničnim podacima, u Federaciji BiH postoji 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite, a samo dva ispunjavaju sve tehničke uvjete. U entitetu Republika Srpska većina skloništa je zapuštena, s neispravnim instalacijama, a mnoga se koriste u komercijalne svrhe. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o infrastrukturi koja je zapostavljena, a da prevencija i sistemsko održavanje gotovo i ne postoje.

Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara Federacije BiH te Uredbom Vlade FBiH o mjerilima, kriterijima i načinu izgradnje skloništa, regulirana su pitanja zaštite ljudi i materijalnih dobara od vazdušnih, raketnih, topovskih i drugih napada, kao i upotreba radioaktivnih hemijskih i bioloških sredstava, odnosno nastanka opasnosti od tih sredstava usljed tehničko - tehnoloških nesreća.

Reguliran je također i smještaj evakuiranih građana u slučaju prirodne i druge nesreće.

U mnogim općinama, skloništa su prenamijenjena za druge svrhe.

"Prema podacima Federalne uprava civilne zaštite (FUCZ), na području Federacije BiH se nalazi 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite. Od navedenog broja skloništa osnovne zaštite, dva su tehnički ispravna, odnosno ispunjavaju uvjete za zaštitu ljudi od zračnog nadpritiska, požara i kontaminacije", kazali su za Fenu iz FUCZ.

Raspodjela skloništa u Federaciji pokazuje značajnu neravnomjernost. Najviše ih ima Tuzlanski kanton – čak 6.837, dok Unsko-sanski raspolaže sa svega 23.

Kanton Sarajevo ima 1.108 skloništa, Zeničko-dobojski 1.003, Srednjobosanski 1.204, Hercegovačko-neretvanski 2.606, Posavski 258, a Kanton 10 oko 494.

Veliki dio skloništa građen je u vrijeme bivše Jugoslavije, a mnoga od njih su djelimično zapuštena ili prenamijenjena za druge svrhe – skladišta, garaže ili ugostiteljske prostore.

U entitetu Republika Srpska, javna skloništa su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje vode evidenciju, planiraju gradnju i odlučuju o privremenom korištenju objekata.

Skloništa se mogu davati na korištenje građanima, privrednim društvima i drugim pravnim licima u skladu s propisima o zakupu poslovnih prostorija pod određenim uvjetima koji podrazumijevaju: da se ne vrši adaptacija koja utječe na promjenu njihove osnovne namjene, da se ne narušavaju higijensko-tehnički uvjeti javnih skloništa, da se u skloništu ne čuvaju radioaktivne materije opasne po život i zdravlje ljudi i životnu sredinu, da se u slučaju potrebe moraju odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, isprazniti i osposobiti za zaštitu.

Iz Republičke uprave civilne zaštite RS-a Feni su kazali da je većina skloništa zapuštena, s neispravnim električnim i ventilacionim instalacijama, te da je upitna njihova osnovna namjena.

"Vlasnici i korisnici skloništa dužni su ih održavati u ispravnom stanju tako da uvijek odgovaraju namjeni sklanjanja. Jedinica lokalne samouprave donosi godišnji plan održavanja javnih skloništa, odnosno prilagođavanja drugih zaštitnih objekata na svom području. Sredstva ostvarena od naknade zakupnine za izdata skloništa jedinica lokalne samouprave može koristiti isključivo za finansiranje izgradnje novih i održavanje izgrađenih skloništa. Većina javnih skloništa u Republici Srpskoj, izdata je na privremeno korištenje na osnovu ugovora o zakupu, koja je privremeni vlasnik dužan privesti namjeni odmah, a najkasnije u roku od 24 sta od izdavanja zahtjeva", naveli su iz Republičke uprave civilne zaštite RS-a.

Profesor Zlatan Bajramović s Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, koji predaje predmet Civilna zaštita, naglašava da su skloništa u BiH danas u lošem stanju i da bi teško mogla ispuniti svoju funkciju u kriznim okolnostima.

"Trenutna iskoristivost skloništa je loša. Ona nisu dovoljno održavana da bi bila funkcionalna i da bi se po potrebi mogla koristiti za sklanjanje ljudi, što im je osnovna namjena. Brojna skloništa prenamijenjena su za druge svrhe, iako je to predviđeno normativnim aktima, ona mogu biti dvonamjenska i u miru služiti za druge aktivnosti, ali uvijek moraju ostati u stanju da se u kratkom roku vrate svojoj osnovnoj funkciji. Problem je što se to često ne dešava", kazao je Bajramović.

On je naglasio da civilna zaštita mora reagirati u rizičnim situacijama i da su općinske službe prve koje bi trebale evidentirati problem i, ako ga ne mogu riješiti, proslijediti ga kantonalnim strukturama. Međutim, to se često ne radi.

"Građani mi javljaju da su mnoga skloništa zapuštena i pretvorena u legla infekcija, što ugrožava šire područje, naročito kada je riječ o naseljenim mjestima gdje živi mnogo djece. Dakle, održavanje skloništa nije samo pitanje njihove namjene, nego i javnog zdravlja zajednice", istaknuo je Bajramović.

Na pitanje da li se u novim stambenim kompleksima planiraju skloništa, rekao je da investitori često bivaju oslobođeni obaveze njihove gradnje ukoliko u blizini postoje drugi objekti.

"Ne mislim da to treba biti pravilo. Skloništa nisu samo potreba za stanovnike jedne zgrade, već imaju širu svrhu i mogu poslužiti mnogo većem broju ljudi. Nakon poplava 2014. godine, ljudi su smještani u bivše vojne kasarne u Semizovcu, a možda se to moglo riješiti i korištenjem postojećih skloništa. Ali problem je što kod nas gotovo da nema prevencije, najčešće reagiramo tek kada se nesreća dogodi", naglasio je.

Bajramović smatra da bi općine morale preuzeti obavezu vođenja precizne evidencije o broju i stanju skloništa, zatim pokrenuti aktivnosti da ih dovedu u ispravno stanje ili, ako ih nema dovoljno, prenamijeniti druge objekte.

"Postoje čak i vojne nekretnine koje se više ne koriste, a koje bi se mogle preurediti u skloništa. Nakon što se evidentiraju svi objekti i definiraju prioriteti, trebalo bi uspostaviti jedinstvenu mrežu skloništa. Nažalost, kod nas nema intencije da se to radi sistemski. Zaštita je fragmentirana, organizirana po različitim nivoima, i to je jedan od najvećih problema", zaključio je profesor Bajramović.

Od 2017. godine, izmjenom Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara, nadležnost nad skloništima prebačena je na općinske strukture civilne zaštite, koje su zadužene za održavanje, tehničke preglede i izdavanje odobrenja za upotrebu.

Sredstva prikupljena korištenjem skloništa također su prešla u nadležnost lokalnih zajednica. Kontrolne preglede vrše nadležni organi koji su izdali odobrenje za građenje, a svi nedostaci se evidentiraju s rokom za otklanjanje.

U kriznim situacijama, operativni centri civilne zaštite obavještavaju stanovništvo i usmjeravaju ih ka najbližim skloništima.

Prema uredbi Vlade FBiH, skloništa mogu biti izgrađena u sklopu objekata ili kao posebni objekti. Kao dvonamjenski objekat, odnosno dvonamjenska prostorija, smatra se građevinski objekat, odnosno dio građevinskog objekta koji se u miru može koristiti za određene privredne ili druge namjene, a u ratu za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.

Skloništa se razlikuju po obimu zaštite, koji određuju njihove zaštitne osobine. Sklonište dopunske zaštite mora imati obim zaštite do 50 kPa nadpritiska i funkcionalno uređene prostorije opremljene za 24 satni neprekidni boravak do 50 ljudi.

Sklonište osnovne zaštite mora imati obim zaštite od 50 do 100 kPa nadpritiska i funkcionalno izgrađene prostorije u skladu s Uredbom Vlade FBiH opremljene za sedmodnevni neprekidni boravak do 300 ljudi i više.

Potrebe za izgradnju skloništa utvrđuju se temeljem procjene ugroženosti područja kantona, odnosno područja općine od ratnih dejstava ili određenih prirodnih i drugih nesreća i potrebe a sklanjanjem ljudi i materijalnih dobara koja mogu biti u ratu ugrožna ratnim dejstvima, a u miru određenim prirodnim I drugim nesrećama.

S obzirom na to Bosna i Hercegovina raspolaže hiljadama skloništa i zaklona, stručnjaci i nadležne službe upozoravaju da je potrebna hitna sistemska obnova, bolja koordinacija između općinskih i kantonalnih struktura, te dugoročno strateško planiranje kako bi se osigurala sigurnost građana u slučaju prirodnih nesreća ili eventualnih ratnih dejstava.