Dok Porezna uprava Federacije BiH najavljuje obaveznu primjenu kvalifikovanog elektronskog potpisa (KEP) od 5. januara 2026. godine, sve je jasnije da se digitalizacija poreznih prijava ne uvodi kao olakšanje, nego kao finansijski namet za građane i privredu.
Ključni problem nije u tome što se KEP uvodi, već kako je uveden.
PUFBiH je svoj sistem elektronskog podnošenja prijava tehnički postavila tako da trenutno priznaje samo dva elektronska potpisa: Halcom i JP BH Pošta. Sve druge kvalifikovane potvrde, iako zakonski važeće i međunarodno certificirane, sistem ne prihvata. Upravo to je dovelo do spora s dvije državne institucije, IDDEEA-om i UIO BiH, koje su javno demantovale tvrdnje PUFBiH i poručile da se obveznici tjeraju da plaćaju ono što već imaju ili mogu dobiti besplatno.
UIO već godinama izdaje kvalifikovane potvrde pravnim licima i do sada ih je izdato preko 20.000, dok IDDEEA građanima nudi besplatno rješenje kroz mrežu aktivacijskih lokacija i e-Potpis. Međutim, nijedna od ove dvije državne opcije nije podržana u sistemu PUFBiH.
Kome ovakav sistem donosi korist?
Umjesto da građani i firme koriste postojeće državne potvrde, oni se praktično preusmjeravaju na dvije opcije koje PUFBiH priznaje, a to su upravo one koje se plaćaju.
Ako se uzme procjena da bi u Federaciji BiH moglo biti oko 500.000 korisnika (fizičkih i pravnih lica) koji će morati koristiti KEP, te da komercijalni potpis košta oko 140 KM godišnje, dolazi se do potencijalnog iznosa od oko 70 miliona KM godišnje.
IDDEEA u demantu tvrdi da PUFBiH nije razvijala rješenje koje može prihvatiti sve ovjeritelje sa zvanične liste Ministarstva komunikacija i transporta BiH, već je izgradila sistem koji se može integrisati samo sa Halcomom i BH Poštom. To znači da problem nije “neko nije odgovorio na dopis”, kako je prvobitno rečeno iz Porezne uprave FBiH, nego da je sistem od starta projektovan kao zatvoren.
UIO dodatno navodi da je PUFBiH insistirala na JMB kao podatku u certifikatu, iako UIO potvrde ne sadrže JMB zbog mogućeg sukoba sa propisima o zaštiti ličnih podataka. Time se tehnička implementacija pretvara u filter koji automatski eliminiše određene potvrde, bez obzira na to što su kvalifikovane.
Ipak, iz Porezne uprave FBiH poručili su da nije tačno da su svjesno odlučili razviti sistem za pojedine ovjeritelje i da ne vrše diskriminaciju u izboru ovlaštenih ovjeritelja.
Na osnovu arhive realiziranih javnih nabavki, tender za "Licence za elektronski potpis i licence za potpis dokumenata" dodijeljen je firmi Comtrade System Integration u vrijednosti od 99.420,58 KM, odnosno 116.321 KM sa PDV-om.
Administrativni haos upakovan u PDF
Konsultant i poduzetnik Elvis Pivić najoštrije je sažeo ono što privreda već osjeća, a to je da su umjesto digitalizacije, dobili novu birokratiju.
"Poduzetnici i firme su prisiljeni imati tri ili četiri različita elektronska potpisa i praktično voditi internu tabelu - koji potpis vrijedi za koju instituciju. Ovo nije digitalizacija. Ovo je administrativni haos upakovan u PDF", poručio je Pivić.
Dodaje da problem nije tehnologija, nego institucionalno ponašanje koje digitalne alate pretvara u prepreku i trošak.
"Umjesto da digitalni alati pojednostave poslovanje, oni su postali još jedna prepreka. I to ne zbog tehnologije, nego zbog nemara, neodgovornog ponašanja i ozbiljnog nedostatka kompetencije. Ako već imamo zakonski definisane kvalificirane elektronske potpise, onda je pitanje jednostavno: ko ima pravo da bira koje zakone će poštovati, a koje ignorisati", poručuje Pivić.
U ponedjeljak slijedi sastanak predstavnika Porezne uprave FBiH i UIOBiH s ciljem iznalaženja rješenja.
S.B.
