Da li je vodozaštitna zona Sarajevskog polja trenutno zakonski zaštićena i da li bi nova odluka mogla ugroziti najveće izvorište pitke vode za Sarajevo? Ovo pitanje ponovo je otvoreno nakon maratonske sjednice Skupštine Kantona Sarajevo na kojoj je, praktično u noći sa petka na subotu, usvojen nacrt privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće „Sarajevsko polje“.
Riječ je o glavnom izvorištu za vodosnabdijevanje glavnog grada i najvećem izvorištu pitke vode u Bosni i Hercegovini. U izvorištima Sokolovići, Bačevo, Konaci, Stup i Hrasnica, te na vodozahvatu na otvorenom toku rijeke Bosne, crpi se više od 90 posto ukupno potrebnih količina vode za Sarajevo – oko 2.500 litara u sekundi.
Nacrt odluke usvojen je uz relativno mali broj prisutnih zastupnika. U trenutku glasanja u sali je bilo 20 od ukupno 35 zastupnika Skupštine KS. Za usvajanje nacrta glasalo je njih 18, dok su dva bila suzdržana. Dokument sada ide u javnu raspravu koja će trajati 25 dana.
Međutim, upravo sadržaj nacrta i način njegovog usvajanja izazvali su oštre reakcije dijela javnosti i nevladinog sektora.
Tvrdnje o smanjenju zaštite
Iz organizacije Eko akcija tvrde da nacrt odluke ne jača zaštitu izvorišta, nego naprotiv – smanjuje postojeće zone zaštite.
Kako navode, sjednica je produžena do ranih jutarnjih sati kako bi se glasanje održalo nakon prekida televizijskog prenosa. Prema njihovom tumačenju, predložena rješenja otvaraju prostor za aktivnosti koje bi u blizini izvorišta mogle predstavljati ozbiljan rizik za kvalitet vode.
"Nacrtom odluke se neće zaštititi od zagađenja glavno izvorište vode za Sarajevo. Na području koje je sada strogo zaštićeno, ako se nacrt usvoji u sadašnjoj formi, otvara se mogućnost gradnje benzinskih pumpi, raznih industrijskih postrojenja, rudnika, intenzivne stočarske proizvodnje i deponija otpada", navode iz Eko akcije.
Posebno upozoravaju na promjene u zonama zaštite. Prema njihovim tvrdnjama, oko 250 hektara prostora koji se sada nalaze u prvoj i drugoj vodozaštitnoj zoni – gdje važe najstrožija ograničenja – prema novom nacrtu prelazi u četvrtu zonu, gdje su restrikcije znatno blaže.
U takvom scenariju, upozoravaju, građani bi dugoročno mogli snositi posljedice kroz veće troškove obrade vode ili povećanu potrebu za kupovinom flaširane vode.
"Građani Sarajeva će na kraju ili imati drastično veće račune za vodu jer će se zagađena voda morati dodatno prečišćavati uz ogromne troškove, ili će biti primorani da kupuju flaširanu vodu", upozoravaju iz ove organizacije.
Da li zaštita već postoji?
Ključna tačka spora odnosi se na tvrdnju dijela političara da trenutno ne postoji važeća zaštita izvorišta.
Prema Eko akciji, to nije tačno. Oni podsjećaju da je odluka o zaštiti izvorišta vode za piće u Sarajevskom polju iz 1987. godine i dalje formalno na snazi.
Pozivaju se i na odgovore nadležnih institucija. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je još 2020. godine, odgovarajući na zastupničko pitanje, potvrdilo da je ta odluka i dalje važeći pravni akt. Slično je 2019. godine navelo i Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo.
U jednom od tih odgovora navodi se da je prostor vodozaštitnih zona „s pravnog aspekta zaštićen Odlukom o zaštiti izvorišta vode za piće u Sarajevskom polju iz 1987. godine“, te da su upravitelj zona KJKP Vodovod i kanalizacija i nadležne inspekcije dužni provoditi mjere zaštite.
Argumenti vlasti: odluka iz 1987. je neefikasna
S druge strane, dio zastupnika smatra da se stara odluka u praksi gotovo i ne provodi, te da je situacija na terenu znatno drugačija od onoga što propisi predviđaju.
Zastupnik u Skupštini KS Samir Avdić tvrdi da je postojeći sistem zaštite faktički nefunkcionalan i da se problemi ne mogu sagledati bez uvida u stanje na terenu.
"O efektima i važenju odluke iz 1987. godine najbolje svjedoči stanje na terenu", naveo je Avdić u raspravi na društvenim mrežama, pozivajući kritičare da zajedno obiđu područje vodozaštitnih zona.
Prema njegovim riječima, u pojedinim zonama već postoje brojni objekti i aktivnosti koji su nespojivi sa formalnim režimom zaštite.
"U zoni P1 (Bačevo–Konaci) imate oko hiljadu stambenih objekata, od kojih je većina priključena na kanalizacioni sistem koji ViK ne priznaje, ali naplaćuje račune, dok određeni broj koristi septičke jame", navodi Avdić.
Dodaje da na terenu postoje i druge problematične pojave, poput nelegalnih deponija, poljoprivrednih parcela i različitih improvizovanih objekata, te tvrdi da je teško govoriti o stvarnoj zaštiti izvorišta kada je stanje takvo.
"Ta odluka nije efektivna", tvrdi Avdić, navodeći primjer jedne nelegalne deponije između tri bunara u Sokolović-Koloniji gdje je, kako kaže, problem zaustavljen tek intervencijom policije, a ne primjenom propisa iz stare odluke.
Pitanje entitetske granice
Avdić osporava i tvrdnje o "drastičnom smanjenju" vodozaštitne zone.
Prema njegovom objašnjenju, razlika u obuhvatu proizlazi iz činjenice da se dio prostora iz stare odluke nalazi na teritoriji Republike Srpske, gdje odluke Skupštine Kantona Sarajevo nemaju pravnu snagu.
"Razlika u obuhvatu vezana je isključivo za površinu koja se nalazi u entitetu RS. Zbog novog državnog uređenja odluke Skupštine KS nisu obavezujuće za RS", navodi on.
Kako tvrdi, ukupne granice zaštite na teritoriji Federacije BiH, odnosno općine Ilidža, prema njegovom tumačenju ostaju iste.
"Ukupna površina i krajnje granice obuhvata u FBiH ostaju iste i nema smanjenja, pogotovo ne ‘drastičnog smanjenja, poručuje Avdić.
Tri verzije nacrta
Eko akcija podsjeća da je od 2017. godine pripremljeno više verzija nacrta odluke o zaštiti izvorišta.
Prema njihovim navodima, prva verzija iz 2018. godine predviđala je da područja označena kao P1, P2, P3 i P4 budu druga vodozaštitna zona, gdje je zabranjena gradnja novih stambenih naselja. Druga verzija iz 2023. godine zadržala je zone P2, P3 i P4 kao drugu zonu, dok je P1 prebačen u treću zonu sa određenim mogućnostima gradnje.
U najnovijoj verziji, tvrde iz ove organizacije, te zone više se ne spominju i praktično ulaze u četvrtu vodozaštitnu zonu.
Upravo to, prema njihovom mišljenju, predstavlja najveći problem nacrta.
Tema koja tek dolazi
Dok vlasti tvrde da je nova odluka pokušaj da se postojeće stanje konačno pravno uredi i uskladi sa realnošću na terenu, dio stručne i građanske javnosti upozorava da bi takav pristup mogao otvoriti vrata dodatnoj urbanizaciji i industrijskim projektima u blizini ključnih vodnih resursa.
U narednih 25 dana javne rasprave očekuje se intenzivna debata, jer se radi o pitanju koje direktno utiče na dugoročnu sigurnost vodosnabdijevanja Sarajeva.
Kako je sam Avdić primijetio, riječ je o temi koja „nije samo politička“, nego prije svega životna za ljude koji žive na tom području.
Istovremeno, za ostatak Sarajeva ona ostaje jedno od najvažnijih pitanja javnog interesa – pitanje sigurnosti vode koju svakodnevno koriste.
Predloženi nacrt odluke dolazi u trenutku kada stručnjaci već godinama upozoravaju na izrazitu ranjivost samog izvorišta. Sarajevsko polje je najveće izvorište pitke vode u Bosni i Hercegovini i osnovni izvor snabdijevanja za gotovo pola miliona stanovnika glavnog grada.
Sva zagađenja koja se dese na području Igmana, Bjelašnice, Sarajevskog polja i sliva Željeznice na kraju završe u izvorištima vode koju pijemo, uz vrlo malo prirodnog prečišćavanja.
U izvorištima Sokolovići, Bačevo, Konaci, Stup i Hrasnica, kao i na vodozahvatu na otvorenom toku rijeke Bosne, zahvata se više od 90 posto ukupno potrebnih količina vode za Sarajevo, odnosno oko 2.500 litara u sekundi. Međutim, upravo zbog svoje geološke i hidrološke strukture ovo izvorište spada među posebno osjetljive sisteme. Lokacije bunara i zaštitne zone nalaze se unutar urbanog područja Sarajeva, dok je procijenjeno vrijeme zadržavanja podzemnih voda u polju relativno kratko, što povećava rizik da se eventualna zagađenja brzo prenesu do izvorišta.
Problem dodatno komplikuje činjenica da se iz ovog sistema godinama crpe količine vode koje prelaze prirodno obnovljive kapacitete. Istraživanja pokazuju da se prirodno obnavlja između 800 i 1.250 litara vode u sekundi, dok se crpljenje u pojedinim periodima penje i do 2,7 kubnih metara u sekundi, uz dodatne količine vode koje se ubacuju kroz sistem vještačke infiltracije. U takvim okolnostima stručnjaci upozoravaju da svaki dodatni pritisak na prostor izvorišta – bilo kroz urbanizaciju, industrijske aktivnosti ili intenzivnu poljoprivredu – može imati dugoročne posljedice po kvalitet i stabilnost vodosnabdijevanja.
Rizici su dodatno povećani činjenicom da se na prostoru Sarajevskog polja već godinama teško kontrolišu pojedine aktivnosti koje potencijalno mogu zagađivati podzemne vode. Poljoprivredna proizvodnja, neadekvatno odlaganje otpada, saobraćajnice i parking prostori, kao i infrastrukturni objekti koji prolaze kroz područje izvorišta predstavljaju stalni izvor potencijalnog zagađenja. Tome treba dodati i zagađenje površinskih vodotokova koji prihranjuju podzemne vode u Sarajevskom polju, kao i probleme sa industrijskim i fekalnim otpadnim vodama ili septičkim jamama u naseljima koja se nalaze unutar ili u blizini zaštitnih zona.
Na ozbiljnost situacije ukazao je i primjer iz novembra 2021. godine, kada su velike poplave u Kantonu Sarajevo dovele u pitanje stabilnost benzinske pumpe u Vojkovićima. Taj slučaj i danas se navodi kao potencijalna ekološka prijetnja za rijeku Željeznicu, a posredno i za samo izvorište Sarajevskog polja, jer bi eventualno izlivanje goriva ili drugih opasnih materija moglo imati direktne posljedice po podzemne vode. Upravo zato dio stručne javnosti smatra da pitanje zaštite Sarajevskog polja ne bi smjelo biti predmet političkih sporova, nego dugoročne strategije očuvanja jednog od najvažnijih prirodnih resursa Sarajeva.
