Željezara čeka, radnici strahuju: BiH opet odgodila zaštitu domaćeg čelika

Na jučerašnjoj sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ponovo je odgođena odluka o uvođenju privremenih zaštitnih mjera na uvoz čelika, uprkos pozitivnim mišljenjima nadležnih institucija i upozorenjima industrije, stručne javnosti i sindikata. Nova Željezara Zenica, uz podršku partnera iz čitavog industrijskog lanca, reagirala je javnim saopćenjem u kojem osporava navode pojedinih zvaničnika i traži hitno djelovanje.

Rukovodstvo zeničke željezare poduzelo je konkretne korake u iščekivanju vladine odluke – naručena su dva broda koksa, uz prihvatanje dodatnih troškova koji su nastali zbog ranijeg kašnjenja u potpisivanju ugovora. Prema riječima Uprave, kompanija intenzivno radi na stabilizaciji poslovanja, a prvi pozitivni rezultati već su vidljivi. Napore Uprave, kako se navodi, prepoznaju i podržavaju i sami radnici.

Za kompaniju ovakvih razmjera, ali i za hiljade zaposlenih u srodnim sektorima – od rudarenja i željezničkog transporta do metaloprerađivačke industrije – svako odgađanje nosi ozbiljne posljedice.

"Prolongiranje odluke direktno utječe na kontinuitet proizvodnje, sigurnost snabdijevanja, dinamiku investicija i ukupnu ekonomsku stabilnost", navodi se u saopćenju Nove Željezare Zenica.

Industrija traži ekonomske dokaze

Posebnu pažnju u saopćenju privlači kritika izjava ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića i predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto, koje su prenijeli brojni mediji. Te izjave, prema ocjeni industrije, nose ozbiljne posljedice po javnu percepciju.

"Izjave su materijalno netačne, ekonomski neutemeljene i mogu dovesti do pogrešne percepcije građana i investitora", stoji u saopćenju, uz pitanje: "Na osnovu kojih ekonomskih analiza se takve tvrdnje iznose u javnosti?"

Jedan od središnjih argumenata zvaničnika bio je da bi uvođenje zaštitnih mjera dovelo do rasta cijena stanova i za 15 do 20 posto. Industrija tu tvrdnju detaljno demantira.

Prema stručnoj analizi, prosječna stambena zgrada troši oko 60 do 80 kilograma čelika po kvadratnom metru. Čak i uz hipotetski rast cijene čelika od 10 do 20 posto, ukupni trošak izgradnje kvadrata povećao bi se za svega 0,15 do 0,25 posto – odnosno od 7 do 9 konvertibilnih maraka po kvadratu. Tvrdnja da bi zaštitne mjere uzrokovale rast cijene stana za 800 KM po kvadratnom metru, kako bi implicitno proizlazilo iz izjava o 20-postotnom poskupljenju, nema osnova u realnoj strukturi troškova građevinskog sektora. U toj strukturi dominiraju cijena zemljišta, komunalne naknade, troškovi rada i ostali materijali.

Zaštitne mjere su legalne – koriste ih EU, Srbija i Turska

Drugi sporan argument koji cirkulira u javnom prostoru odnosi se na navodnu neusklađenost privremenih zaštitnih mjera s međunarodnim pravilima trgovine. Industrija i to osporava.

Privremene zaštitne mjere izričito su predviđene članom XIX Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) te Sporazumom o zaštitnim mjerama Svjetske trgovinske organizacije (WTO). I sam Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) koji BiH ima s Evropskom unijom predviđa mogućnost uvođenja privremenih mjera u slučajevima ozbiljnog poremećaja na tržištu ili prijetnje gašenja domaće industrije.

Primjeri su višestruki: Evropska unija je na osnovu istih pravnih temelja 2018. godine uvela zaštitne mjere na uvoz čelika, koje su i danas na snazi i više puta su produžene. Srbija i Turska – države koje se u domaćim medijima najčešće spominju u kontekstu uvoza – same primjenjuju identične instrumente za zaštitu vlastite industrijske proizvodnje.

Dopis 28 kompanija

U javnoj raspravi pojavio se i dopis koji je potpisalo 28 kompanija izražavajući zabrinutost zbog mogućeg uvođenja zaštitnih mjera. Industrija ne osporava pravo tih kompanija da iznose vlastite stavove i štite poslovne interese. Međutim, postavljaju se pitanja o tome koliki bi trebao biti utjecaj uvoznog lobija na odluke o strateškim industrijskim politikama.

Domaća čelična industrija predstavlja temelj ekonomskog lanca koji uključuje rudnike, željeznice, energetiku i metaloprerađivački sektor – s tisućama direktnih i indirektnih radnih mjesta. U tom kontekstu, zanemarivanje tih interesa u korist uvoznika ocjenjuje se kao nerazmjerno i ekonomski štetno.

U zaključnom dijelu saopćenja iznosi se zabrinutost da ovakav pristup odašilje poruku kako se ključni industrijski kapaciteti BiH ne tretiraju kao ekonomski prioritet. Percepcija da se u javnom prostoru uvoz stavlja iznad domaće industrije oštro se kritizira.

"Šalje se poruka prema kojoj se uvoz stavlja iznad domaće industrije, što je suprotno interesima radnika, privrede i budžeta ove zemlje", upozorava se u saopćenju.

Industrija čelika, zajedno s rudarskim sektorom, željezničkim transportom i stotinama manjih dobavljača, čini međusobno zavisan ekonomski ekosistem čije slabljenje, kako se upozorava, neminovno vodi gubitku radnih mjesta i dugoročnoj destabilizaciji privredne slike zemlje.