Tada je pojašnjeno da bi se sistem naplate mogao organizovati po modelu sličnom vinjetama, uz očekivanje da bi takvo rješenje povećalo gradske prihode. Prema sadašnjem prijedlogu, sredstva prikupljena na ovaj način koristila bi se za održavanje komunalno-turističke infrastrukture na području Mostara.
Ko se smatra jednodnevnim turistom?
Jedno od ključnih pitanja odnosi se na definisanje obveznika plaćanja. U tekstu se navodi da bi naknadu trebale plaćati osobe koje grad posjete tokom jednog dana, bez ostvarenog noćenja. Pored putnika koji dolaze organizovanim turističkim autobusima, među obveznicima se spominju i pojedinci koji dolaze na jednodnevne izlete.
Takva formulacija otvara dilemu na koji način bi se razlikovali turisti od osoba koje u Mostar dolaze poslovno, zbog porodičnih obaveza, zdravstvenih pregleda, obrazovanja, kupovine ili tranzita. Prijedlog ne precizira kako bi se utvrđivala svrha dolaska niti kojim bi se mehanizmima provjeravalo trajanje boravka.
Posebnu pažnju privlači odredba prema kojoj bi naknada iznosila 4 KM uz obračun PDV-a. U prijedlogu nije detaljno pojašnjeno zbog čega bi se na javnu naknadu primjenjivao porez na dodanu vrijednost, ko bi bio porezni obveznik niti na koji način bi se vršilo fakturisanje i fiskalizacija.
Prema ponuđenom modelu, naplata bi se mogla odvijati putem turističkih agencija, turističkih vodiča, organizatora prijevoza, online registracije dolaska turista te punktova Turističke zajednice Grada Mostara. Međutim, nije jasno da li bi sredstva bila uplaćivana direktno u gradski budžet, preko Turističke zajednice ili kroz poseban sistem naplate.
Mostar Pass kao iskustvo iz prethodnih godina
Prijedlog je dodatno otvorio pitanja zbog ranijeg iskustva s projektom Mostar Pass, koji je bio predstavljen kao značajan turistički iskorak, ali nije ostvario očekivane rezultate. Zbog toga se ponovo postavlja pitanje da li je novi model dovoljno razrađen prije eventualnog usvajanja.
Među zanimljivijim odredbama nalazi se i ona koja se odnosi na nadzor provođenja odluke. Prema tekstu prijedloga, kontrolu bi obavljali gradska ugostiteljsko-turistička inspekcija, ovlaštene osobe Turističke zajednice Grada Mostara, komunalni inspektori, ali i kontrolori Mostar Parkinga.
Upravo uključivanje Mostar Parkinga otvara dodatne nedoumice jer nije precizirano na osnovu kojih bi ovlaštenja njegovi kontrolori učestvovali u kontroli naplate turističke naknade, posebno kada je riječ o pojedinačnim posjetiocima.
Predviđene su i novčane sankcije za nepoštivanje odluke. Organizatori turističkih dolazaka i agencije mogli bi biti kažnjeni iznosima od 1.000 do 3.000 KM ukoliko ne prijave dolazak turista, ne izvrše uplatu naknade ili dostave netačne podatke. Za pojedinačne posjetioce predviđene su kazne od 100 do 300 KM.
Ipak, ostaje nejasno na koji bi način bilo dokazivano da je određena osoba jednodnevni turist koji podliježe obavezi plaćanja naknade, kao i ko bi bio nadležan za izdavanje prekršajnih naloga i provjeru trajanja boravka.
Za šta bi se trošio prikupljeni novac?
Prema prijedlogu, prikupljena sredstva bila bi usmjerena na održavanje javnih površina, razvoj komunalno-turističkih sadržaja i finansiranje aktivnosti Turističke zajednice Grada Mostara, kojoj bi pripadalo 20 posto neto prihoda. Dio sredstava predviđen je i za kategoriju označenu kao „ostalo“, bez detaljnijeg obrazloženja namjene.
Dodatnu raspravu moglo bi izazvati i pitanje odnosa ove naknade prema postojećem sistemu boravišne takse, koja je već regulisana posebnim propisima za goste koji koriste usluge smještaja. U obrazloženju prijedloga kao pravni osnov navode se Zakon o principima lokalne samouprave i Statut Grada Mostara, ali bez detaljnijih pojašnjenja o mogućnosti uvođenja nove finansijske obaveze za posjetioce.
Mostar se već godinama suočava s velikim brojem jednodnevnih dolazaka koji opterećuju saobraćaj, javne površine, komunalni sistem i staru gradsku jezgru. Upravo zbog toga dio gradskih vlasti smatra da je potrebno pronaći model kojim bi i takvi posjetioci učestvovali u finansiranju infrastrukture koju koriste.
Ipak, brojna otvorena pitanja vezana za definisanje obveznika, način naplate, obračun PDV-a, provođenje nadzora, ovlaštenja kontrolnih organa i trošenje prikupljenih sredstava pokazuju da bi vijećnici prije eventualnog usvajanja trebali dobiti dodatna pojašnjenja o svim aspektima predložene odluke.
Primjeri europskih turističkih destinacija poput Venecije, Amsterdama, Barcelone i Dubrovnika pokazuju da modeli naplate jednodnevnih posjeta postoje, ali su u tim slučajevima detaljno definisani obveznici, izuzeci, područja primjene, način kontrole i sistem naplate. Upravo će rasprava o tim elementima vjerovatno biti u fokusu ukoliko se prijedlog uskoro ponovo nađe pred vijećnicima Gradskog vijeća Mostara.
