Izgradili karijere u Švicarskoj, a sada ulažu milione u Bosnu i Hercegovinu

Bosanskohercegovačka dijaspora više nije samo simbol doznaka i veza s domovinom. Sve veći broj ljudi koji su profesionalno i poslovno izgrađeni u Švicarskoj odlučuje svoje znanje, kapital i poslovne kontakte usmjeriti prema Bosni i Hercegovini, otvarajući kompanije, pokrećući proizvodnju i stvarajući nova radna mjesta.

Upravo o toj temi razgovaralo se na panelu posvećenom ulozi dijaspore tokom Švicarsko-BiH poslovnog foruma održanog u Sarajevu. Učesnici panela bili su Taner Alićehić, Mirko Gadža, Haris Hotić i Damjan Dubočanin, dok je razgovor moderirala Sanela Dilović, savjetnica za politike pri Ambasadi Švicarske u Bosni i Hercegovini.

Otvarajući diskusiju, Dilović je naglasila da se razgovor o dijaspori često svodi na broj ljudi koji žive u inostranstvu i visinu doznaka koje šalju u domovinu, dok se zanemaruje njihov investicijski potencijal.

"To su i vrlo lične odluke praćene odricanjima i životom između dvije zemlje, dva identiteta. Šta se dešava kada ljudi koji su obrazovani i profesionalno oblikovani u jednom od najkonkurentnijih sistema na svijetu odluče da svoje znanje, svoj kapital, svoje iskustvo i poslovne mreže ulože u Bosnu i Hercegovinu?", istakla je.

Od humanitarnog angažmana do ozbiljnog biznisa

Taner Alićehić, jedan od najaktivnijih predstavnika bh. dijaspore u Švicarskoj, podsjetio je kako su se još prije dvije decenije počele graditi poslovne mreže među uspješnim Bosancima i Hercegovcima širom Europe.

Kako je objasnio, cilj je bio povezati ljude koji su kroz svoje karijere stekli znanje, utjecaj i poslovne kontakte, kako bi mogli doprinijeti razvoju Bosne i Hercegovine.

"Ono što je po meni bilo veoma važno jeste da se što više ljudi koji su imali određena znanja i određene sposobnosti međusobno poznaju. To smo radili zajedno s kolegama iz Njemačke, Danske, Holandije i Francuske. Tako su počela prva okupljanja koja su povezivala ljude koji su se poslovno izgradili u zemljama u kojima žive", rekao je Alićehić.

Prema njegovim riječima, posljednjih godina primjetna je važna promjena u načinu na koji dijaspora posmatra ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.

"Veliko je zadovoljstvo vidjeti da sve više ljudi to više ne rade iz humanitarnih razloga, nego zato što se istinski vidi mogućnost zarade."

Prema njegovim riječima, uspješne investicije dijaspore danas se sve manje temelje na emocijama, a sve više na prepoznavanju poslovnih prilika.

"Ja lično sam iz potpuno sebičnih razloga investirao u Bosnu i Hercegovinu i sa mojim partnerom Harisom osnovao firmu koja je imala zadatak upravo da što veći broj investitora dovede ovdje. Na tome sam ne samo uživao nego i zaradio. Nije istina da se samo u Švicarskoj može zaraditi novac, može se i u Bosni i Hercegovini također."

Govoreći o posebnosti bosanskohercegovačke dijaspore, istakao je da je emotivna povezanost s domovinom i dalje snažan motiv.

"Definitivno postoji ta neka suluda ljubav prema ovoj državi i prema njenom načinu života, prema društvu i kulturi koja prevazilazi racionalne poglede koje možete vidjeti kod drugih zajednica."

Kako je prijedlog iz Tomislavgrada promijenio odluku švicarske kompanije

Jedna od najzanimljivijih priča predstavljena na forumu bila je investicija švicarske kompanije Schiller u Tomislavgradu. Mirko Gadža otkrio je da Bosna i Hercegovina u početku nije bila ni među zemljama koje su se razmatrale za preseljenje proizvodnje iz Njemačke.

"Moram biti potpuno iskren. Bosna i Hercegovina uopće nije bila na radaru", rekao je Gadža.

Kompanija je tada analizirala više zemalja istočne Europe, uključujući Poljsku, Češku, Estoniju, Litvaniju, Bugarsku i Rumuniju.

"Na sastanku uprave odlučili smo da idemo prema Poljskoj. Imali su dobre investicijske programe i podršku. Međutim, tokom božićnih praznika bio sam s porodicom u Tomislavgradu i razgovarao s jednim doktorom koji me pitao zašto ne investiramo u Bosnu i Hercegovinu."

Gadža priznaje da je tada imao brojne predrasude.

"Rekao sam mu da od porodice i prijatelja slušam kako je ovdje veoma teško poslovati i da su za uspjeh potrebne posebne veze s politikom."

Ipak, odlučio je istražiti mogućnosti.

"Prvog dana nakon praznika došao sam u Švicarsku i predložio upravi da istražimo Bosnu i Hercegovinu. Bio sam uvjeren da će prijedlog biti odbijen. Međutim, gospodin Schiller je ustao i rekao: 'Da, idemo istražiti tu zemlju'."

Nakon dodatnih analiza donesena je odluka da se proizvodnja preseli upravo u Tomislavgrad. Posebno ga je iznenadilo obrazloženje vlasnika kompanije.

"Rekao mi je: 'Kada smo mi u Švicarskoj gledali crno-bijelu televiziju, u Bosni i Hercegovini proizvodili su televizore u boji'."

Danas Schiller u Bosni i Hercegovini ne razvija samo proizvodnju nego i istraživačko-razvojne kapacitete.

"Prvobitni plan bio je samo proizvoditi ovdje. Međutim, tokom razgovora s ljudima shvatili smo da ova zemlja može ponuditi mnogo više. Danas imamo istraživačko-razvojni tim, odjel za kvalitet i razvijamo softvere za kardiologiju i rehabilitaciju."

Posebno je pohvalio domaće mlade stručnjake.

"Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini izuzetno su talentirani. Već rade s umjetnom inteligencijom i razvijaju softvere koji će pomagati ljekarima pri postavljanju dijagnoza. Naš zadatak je da takve ljude zadržimo ovdje."

Ako mogu drugi, zašto ne možemo i mi?

Svoje iskustvo podijelio je i Haris Hotić, vlasnik kompanije Eco Nemo Group iz Mostara, koja proizvodi mobilne kućice i montažne objekte. Njegov poslovni put započeo je trgovinom, ali je nakon nekoliko godina odlučio napraviti iskorak prema proizvodnji.

"Od 2012. do 2018. kupovao sam montažne kuće od različitih proizvođača i prodavao ih na švicarskom tržištu. Ideja je bila jednostavna - kupiti za jednu marku, prodati za jedan franak. Međutim, stvari nisu bile tako jednostavne."

Vremenom je zaključio da Bosna i Hercegovina može sama proizvoditi proizvode koje uspješno izvozi.

"Nakon šest ili sedam godina poslovanja postavio sam sebi pitanje: ako drugi to mogu, zašto ne možemo i mi?"

Kaže da mu novac nikada nije bio jedini motiv.

"Bilo mi je važno da nešto stvaram. Ne samo da se na papiru pojavljuju brojke nego da sutra mogu nekome pokazati i reći: 'Ovo smo napravili'."

Ističe da i danas postoji mnogo izazova, ali upravo oni predstavljaju dodatnu motivaciju za razvoj kompanije.

Zašto manje lokalne zajednice privlače investitore

Damjan Dubočanin, suvlasnik kompanije MPO d.o.o., odlučio je svoju poslovnu priču graditi u Kotor-Varoši, iako je odrastao i školovao se u Švicarskoj. Kako je pojasnio, presudni su bili porodični korijeni, ali i praktični razlozi.

"U manjim sredinama mnoge stvari mogu se riješiti mnogo brže nego u velikim gradovima. Možete nazvati nekoga u općini ili nadležnoj službi i vrlo brzo doći do osobe koja može pomoći."

Dodao je da lokalne zajednice često pokazuju veću spremnost da podrže investitore.

"U malim sredinama ljudi žele pomoći kada čuju dobru priču i dobru ideju. Sami se uključe da se to ostvari."

Prema njegovom mišljenju, jedan od ključnih izazova za privredu ostaje obrazovni sistem.

"Jedna od najvažnijih stvari jeste prelazak na dualni sistem obrazovanja po uzoru na Švicarsku. Također, potrebno je ubrzati protok robe prema Europi i Švicarskoj. U mojoj branši dijelovi u Švicarskoj stižu za dva dana, dok ovdje isti proces često traje dvije sedmice ili više."

Šta investitori traže od Bosne i Hercegovine

Tokom diskusije otvoreno se govorilo i o problemima s kojima se investitori svakodnevno susreću. Na pitanje šta bi poručili donosiocima odluka u Bosni i Hercegovini, Mirko Gadža dao je kratak odgovor:"Manje birokracije. Digitalizacija."

Hotić je ukazao na poreska opterećenja i sporost administracije.

"Često platite porez na nešto što ste već reinvestirali i za što novac više nemate na računu. Kada kompanija raste, takvi problemi postaju još veći."

Govoreći o saradnji privrede i obrazovnog sistema, naveo je da je pokušavao okupiti više kompanija oko zajedničkih projekata stručnog obrazovanja, ali da je često nailazio na nezainteresovanost.

"Puno se priča i ima dobrih ideja, ali kada dođe vrijeme za realizaciju, opet se sudarimo s birokratijom."

Posebno zanimljiv dio rasprave odnosio se na ulogu lokalnih zajednica u ekonomskom razvoju.

Alićehić smatra da upravo tu Bosna i Hercegovina može mnogo naučiti od Švicarske. "Za mene je odgovor samo jedan - moć lokalne zajednice."

Podsjetio je da se u Švicarskoj veliki broj odluka donosi na lokalnom nivou, što omogućava brže reagovanje i veću odgovornost prema građanima i privredi.

"Sva pitanja, od obrazovanja do birokratije, rješavaju se na lokalnom nivou. Nalazite se među ljudima kojima je stalo da se njihova zajednica razvija jer su i njihove porodice dio te zajednice."

Sličan stav iznio je i Dubočanin, koji smatra da privrednici trebaju biti mnogo više uključeni u procese donošenja odluka.

"Volio bih da neko zaista dođe i pita privrednike šta treba promijeniti i kako nešto unaprijediti. Ne samo nas pojedinačno nego generalno ljude iz privrede."

Dijaspora kao most između dvije zemlje

Zaključujući panel, Sanela Dilović poručila je da dijaspora danas predstavlja mnogo više od zajednice ljudi koji žive izvan granica Bosne i Hercegovine.

"Vi ste oni koji razumiju oba svijeta. Razumijete očekivanja, efikasnost i standarde Švicarske, ali istovremeno razumijete ljude, mentalitet i realnost Bosne i Hercegovine."

Dodala je da upravo takvi ljudi danas grade kompanije, stvaraju nova radna mjesta i ohrabruju druge da slijede njihov primjer.

Panel je pokazao da uspješne investicijske priče već postoje, ali i da njihov broj može biti znatno veći. Zajednička poruka učesnika bila je da Bosna i Hercegovina raspolaže znanjem, talentom i poslovnim potencijalom koji zaslužuju mnogo snažniju podršku institucija i povoljnije uslove za razvoj novih investicija.