Visoke temperature, dugotrajna suša i nedostatak radne snage obilježili su ovogodišnju sezonu proizvodnje kornišona na području Gradačca. Iako su vremenski uslovi utjecali na količinu i kvalitet prinosa, pojedini proizvođači uspjeli su ostvariti zadovoljavajuću zaradu. Ističu da proizvodnja zahtijeva svakodnevni angažman, ali da se uz osiguran otkup i odgovarajuću cijenu ulaganje i dalje isplati.
Među proizvođačima koji su, uprkos nepovoljnim vremenskim prilikama, zadovoljni ovogodišnjom sezonom je Tahira Musić iz Srnica kod Gradačca. Kornišone uzgaja već 20 godina, a najveći dio poslova na imanju obavlja bez dodatne radne snage.
"Sama sijem, sama obrađujem i radim. Imala sam zaradu. Prve klase sam imala blizu tri tone, a druge oko tonu i 800 kilograma. Berba je pri kraju, pomalo se bere i za salatu, pa se i to proda", kaže Musić.
Ipak, ovogodišnji prinos prve klase bio je manji nego prethodne godine, kada je ubrala više od tri tone. Kao glavni razlog navodi nedostatak padavina, zbog čega je navodnjavanje bilo posebno važno za očuvanje proizvodnje.
"Očekivala sam više od tri tone prve klase, ali dobro je. Da nije bilo suše i da je bilo više kiše, bilo bi mnogo bolje. Za proizvodnju kornišona voda je od velike važnosti, pa je sistem za navodnjavanje mnogo pomogao. Mora se više vode puštati da bi bilo roda, jer je suša bila velika", ističe Musić.
Otkupne cijene različite, a berba zahtijeva svakodnevni rad
Za kilogram kornišona prve klase Musić je ove godine dobijala tri KM, dok je druga klasa otkupljivana po cijeni od 1,80 KM. Treću klasu nije predavala, budući da je najveći dio uroda zadovoljavao kriterije prve i druge klase.
Iako ostvaruje prihod od proizvodnje, naglašava da je riječ o poslu koji zahtijeva mnogo vremena i fizičkog rada, posebno tokom berbe.
"Proizvodnja kornišona zahtijeva mnogo rada. Berba traje gotovo svakodnevno, a proizvođači moraju biti na njivi od ranog jutra. Izlazim u pet sati. Popijem šolju kafe i idem na njivu i tamo sam svaki dan, od jutra do mraka", kaže Musić.
Osim same berbe, značajan dio posla odnosi se na pripremu zemljišta, postavljanje opreme i održavanje biljaka tokom vegetacije.
"Zemljište se priprema, postavljaju se redovi, sistem za navodnjavanje, folija i gnojivo, a potom rasad, kolje, mreže i žica. Kada biljke krenu uz mrežu, potrebno ih je usmjeravati, uklanjati listove i uređivati kako bi se pravilno razvijale. I poručujem svima da siju korinišone i neka rade. Tu ne možeš propasti ako hoćeš da radiš. Proizvodnja je isplativa", poručuje Musić.
Suša i plamenjača utjecale na proizvodnju
Slične probleme tokom sezone imala je i Aida Turbić iz Vučkavaca kod Gradačca, koja je kornišone ove godine uzgajala na površini od približno pola duluma.
Za razliku od Musić, Turbić nije u potpunosti zadovoljna ostvarenim rezultatima. Osim suše, dodatne poteškoće izazvala je plamenjača, zbog koje su se biljke počele sušiti ranije nego što je očekivala.
"Ne mogu reći da sam baš zadovoljna, jer je bilo dosta suše. Plamenjača je također učinila svoje, tako da su se krastavci počeli sušiti prije nego što sam očekivala. Predala sam između dvije i tri tone kornišona, dok je druge klase bilo još oko tonu i po. U poslovima su mi pomagale kćerke, a tokom berbe uključivao se i komšiluk", navodi Turbić.
Prema njenim riječima, čak i na relativno maloj proizvodnoj površini potrebno je angažovati više osoba. Za berbu, prebiranje i sortiranje kornišona na pola duluma potrebna su dva do tri radnika.
Otkupne cijene koje je ostvarila bile su nešto niže od onih koje navodi Musić. Kilogram prve klase plaćan je 2,50 KM, a druge 1,20 KM, dok za treću klasu nije bilo otkupa.
Uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima i nižem prinosu od očekivanog, saradnjom s prerađivačem je zadovoljna.
"Sada je cijena kornišona porasla, tako da se isplati raditi", dodala je.
Turbić se i ranije bavila ovom proizvodnjom, ali je nakon određenog perioda napravila pauzu. Ove godine ponovo je počela uzgajati kornišone, a za narednu sezonu, ukoliko okolnosti budu povoljne, planira proširiti zasade na jedan dunum.
Nedostatak radnika među najvećim problemima
Osim vremenskih neprilika i biljnih bolesti, proizvođači se suočavaju i s poteškoćama u pronalasku radne snage. Turbić smatra da je upravo nedostatak zainteresovanih radnika jedna od najvećih prepreka za razvoj domaće poljoprivrede.
"Danas se malo ko želi baviti poljoprivredom, posebno omladina. Po meni je radna snaga najveći problem", kaže ona.
Iako je zadovoljna postojećim podsticajima, smatra da bi podrška poljoprivrednicima trebala biti kontinuirana. Posebno naglašava značaj stabilnih otkupnih cijena, koje proizvođačima omogućavaju planiranje naredne sezone.
"Da cijena ostane ovakva kakva jeste, ili da se malo poveća, kako bi narod vidio da se ima od čega živjeti i da se vrijedi boriti i raditi", poručuje ona.
Dodatna zarada kroz direktnu prodaju
Pored organizovanog otkupa, proizvođačima dodatni prihod može donijeti prodaja kornišona direktno kupcima. Potražnja za krastavcima namijenjenim pripremi salata i zimnice, prema iskustvu Turbić, omogućila joj je da ostvari dodatnu zaradu.
"Tu sam baš dobro zaradila. Narod traži kornišone za salate i kiseljenje. Tu se mnogo proda i baš je bilo dobre zarade", ističe Turbić.
I Musić dio preostalog uroda, nakon završetka glavnog dijela berbe, prodaje za pripremu salata.
Uprkos suši, bolestima biljaka i nedostatku radnika, obje proizvođačice namjeravaju nastaviti uzgoj kornišona. Njihova iskustva pokazuju da se rezultati razlikuju zavisno od prinosa, otkupnih cijena i uslova proizvodnje, ali i da ovaj vid poljoprivredne djelatnosti može osigurati prihod domaćinstvima koja su spremna na intenzivan rad.
