Članstvom u NATO-u do stabilnosti

Proces integracije zemlje u Sjevernoatlantski savez (NATO) najbolja je mogućnost da ta zemlja ostvari svoje i odgovori na interese i potrebe svojih građana, a u procesu pristupanja zemlja prolazi kroz niz reformi kojima se dolazi do stabilnijeg sistema.

Kazala je to portparol NATO štaba u Sarajevu Ines Kuburović i dodala da iduće godine ovaj savez slavi 65 godina postojanja.

"Proces integracije jedne zemlje je najbolja mogućnost da zemlja ostvari svoje interese i odgovori na interese i potrebe svojih građana. U procesu pristupanja zemlja prolazi kroz niz reformi, a u slučaju BiH ove reforme bi nastupile poslije aktiviranja Akcionog plana za članstvo i one bi pomogle da se, ne samo izgradi transparentniji, efikasniji i aktivniji sistem, već i reforme od kojih bi korist imalo cijelo društvo", rekla je Kuburovićeva.

U Ministarstvu inostranih poslova BiH istakli su da je NATO udruženje država formirano oko zajedničkog interesa i nastalo kao savez ravnopravnih država, u koji zemlje ulaze dobrovoljno i odluke donose konsenzusom.

"NATO je nastao iz nužde, jer u tom momentu blok koji je zastupao drugačije viđenje izgradnje društva, kroz kolektivizam i kontrolu ekonomije i građana, bio je neuporedivo jači u vojnom smislu od svih pojedinačnih država zapadne Evrope", istakli su u ovom ministarstvu i dodali da je ovo slobodno udruživanje zainteresovanih država odredilo kasnije funkcionisanje, ciljeve i odnose među članicama.

NATO danas ima 28 članica, a države osnivači su zemlje koje su 4. aprila 1949. godine u Vašingtonu potpisale Sjevernoatlantski ugovor. To su Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Holandija, Norveška, Portugalija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD.

Poslije hladnog rata NATO-u su se priključile i druge države.

Grčka i Turska su pristupile organizaciji u februaru 1952, a Zapadna Njemačka je to učinila 1955. godine, da bi ujedinjenjem Njemačke 1990. godine i Istočna Njemačka postala dio pakta. Španija je pristupila 30. maja 1982. godine, a bivše članice Varšavskog pakta - Poljska, Mađarska i Češka Republika su pristupile savezu početkom marta 1999. godine na samitu kojim je obilježavana njegova pedesetogodišnjica.

I početak novog milenijuma obilježen je pristupanjem zemalja NATO-u. Svoje mjesto pod okriljem pakta tokom 2004. godine su dobile Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka i Slovenija. Pet godina kasnije članice su postale i Hrvatska i Albanija.

Glavna odredba ugovora između država članica je da se sve one slažu da će se oružani napad protiv jedne ili više članica u Evropi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve članice. Pravna osnova za proširenje članstva NATO-a nalazi se u članu deset ugovora, u kome se navodi da članice mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu evropsku državu da pomogne ostvarenju načela Ugovora i da doprinese bezbjednosti sjevernoatlantskog područja pristupanjem ovom ugovoru.