Isan Selimović: IT sektor u BiH je manufaktura, a ne industrija

Kompanija “QSS d.o.o.” jedna je od najuspješnijih IT kompanija u BiH koja iza sebe ima niz projekata i proizvoda kojim su stekli povjerenje velikog broja klijenata. Isan Selimović, direktor ove kompanije, u razgovaru za Novo vrijeme govori o prvim koracima koje je kao privrednik načinio 1997. godine, ali i o tome šta je potrebno za uspjeh u ovom sektoru, te šta preporučuje mladima koji se žele baviti ovom djelatnošću.

Možete li nam za početak reći nešto više o tome kako ste dospjeli u svijet IT-a?

To je bio prilično jednotračan kolosijek i moj izbor još od kraja osnovne škole kad sam se počeo baviti elektrotehnikom. U srednjoj školi sam se aktivno razvijao u matematici i računarstvu i više nije bilo dileme čime ću se baviti. U porodici imamo tu neku poduzetničku žicu, pa kad to dvoje spojite, dakle želju za IT-om i poduzetništvo, nemate nekog velikog izbora. Kad sam počeo profesionalno raditi, prvo sam radio za jednu njemačku softversku firmu u oblasti industrijske automatizacije, što je neka moja inicijalna specijalizacija. Negdje 1997. godine odlučio sam se nastaniti u Sarajevu i pokrenuti vlastiti biznis. Nakon rata je bilo dovoljno prostora da se napravi pomak na IT tržištu. Počeli smo s vrlo skromnim ciljevima i bavili smo se samo programiranjem, ali to se vremenom promijenilo.

Kako definirate IT industriju u BiH i njeno trenutno stanje?

Općenito, za mene je IT industrija sva ona profesionalna aktivnost koja za rezultat ima neko IT rješenje, bez obzira na to o kakvoj se vrsti rješenja radi. Ja mislim da mi u BiH nažalost još ne možemo koristiti izraz industrija u ovom kontekstu, nego smo više neka manufaktura. Nama za industriju prije svega nedostaje menadžmenta. Morate imati kvalitetne menadžere u poslovnom okruženju, i to ne samo u privatnim kompanijama nego i u državnoj administraciji koja bi trebala kreirati odgovarajući ambijent kako bismo mi mogli raditi svoj posao. Nažalost toga ima vrlo malo i s jedne i s druge ali i s treće strane, jer mi umnogome zavisimo i od obrazovnog sektora kojemu također nedostaje dosta menadžera. Onog trenutka kad počnemo proizvoditi ozbiljnije menadžere na sve tri strane, možemo očekivati da u BiH nastane prava IT industrija.

Je li IT industrija u trenutnim uvjetima dosegla neki maksimum razvoja s obzirom na prepreke?

Kažimo, nažalost, da u posljednjih nekoliko godina outsourcing većinom bilježi rast. Onaj dio IT industrije u kojem smo mi vlasnici intelektualnog kapitala ipak stagnira. U ovom kontekstu pod outsourcingom podrazumijevam najam ljudi i ljudske snage da se nešto provede a da ta kompanija koja nudi takve usluge ne ostane vlasnik finalnog proizvoda ili da uopće ne zna na čemu to ljudi rade. To je nešto što nažalost u BiH nikad nije dobilo zasluženu pažnju. Kada ste vi vlasnik intelektualnog kapitala, vi s tim proizvodom možete uraditi šta želite i plasirati ga na lokalnom i internacionalnom nivou, napraviti vlastiti prodajni kanal i konkurirati na svjetskom tržištu. Ali i outsourcing je legitiman biznis i svakako cijenim ljude koji su sposobni organizirati biznis na taj način. Pravog IT biznisa u BiH nedostaje u domenu u kojem intelektualno vlasništvo ostaje u bh. kompaniji.

Preferiraju li IT kompanije outsourcing samo zato što je lakši ili je u pitanju nešto drugo?

Kad govorimo o outsourcingu u IT-u, to je prilično kompleksan pojam. Možete “outsourcati” razne stvari; od ljudi putem tzv. body lease, pa do nekih pojedinačnih usluga ili čak cjelokupnih procesa, pri čemu je outsourcing servisa i procesa izuzetno sofisticiran i kvalitetan proizvod i usluga koju bh. kompanija može ponuditi. Sad se vraćamo na početak priče; ako vam za outsourcing ljudi treba menadžer razvojnog procesa da upravlja nekim timom developera, za outsourcing servisa ili procesa vam treba mnogo više menadžera. Treba vam menadžer prodaje, menadžer podrške, marketinga itd. odnosno mnogo više menadžerskog znanja i sposobnosti. Ne želim sad kazati da se neko odlučuje na nešto jer je lakše ili ne, jer ljudi rade na onom što mogu i imaju, ali ukoliko osoba ima dobro tehničko znanje ali nema prodajnih vještina, utoliko je sasvim legitimno da se fokusira na outsourcing-projekte jer je u tome uspješna.

Kakvo je stanje u regionu glede IT-a?

Ono što ja sada vidim jeste da Hrvatska i Slovenija imaju značajno jaču i ozbiljniju IT industriju nego mi i mnogo je veći segment kreiranja intelektualnog kapitala kod njih nego kod nas. Nažalost, sam odnos naših javnih ustanova, vlade i države uopće, kao velikog potrošača IT usluga pogodovao je ovakvom stanju. Zbog nedostatka menadžerskih sposobnosti vrlo se malo planiralo i veoma mnogo ad hoc djelovalo. Kad država ima neki problem koji se može riješiti IT rješenjem, umjesto da se obrati lokalnim kompanijama, oni gledaju ko je to već u okruženju radio i uvoze takvu tehnologiju. Tu se nešto malo promijenilo u posljednje vrijeme, jer kako više nemaju dovoljno novca na raspolaganju, onda se obraćaju lokalnim kompanijama.

Ima li Vaša kompanija neki vlastiti softver koji ste kreirali i plasirali na domaće ili inozemno tržište?

Imamo nekoliko svojih proizvoda i za sve njih dobili smo značajan međunarodni respekt. Kreirali smo softver za upravljanje sadržajima na internetu koji se često koristi i u zemlji i u inozemstvu, i to je, koliko znamo, jedini domaći bh. sistem za upravljanje sadržajima, koji konstantno razvijamo od 1999. godine. Imamo i vlastiti sistem za upravljanje poslovnim procesima koji smo razvili za potrebe Delegacije EU u BiH i on je brzo postao globalni standard u svim delegacijama i misijama EU po svijetu. Posljednje što smo razvili je softver za komunikaciju između mašina i aplikacija, M2M platforma, i na tome smo radili dvije godine. To je jedinstven proizvod u svijetu. Čak su neke globalne kompanije koje se bave telekomunikacijama i razvojem softvera bile zainteresirane za taj proizvod. Svaki naš proizvod koji smo razvili i učinili ga na neki način internacionalno konkurentnim pokazao je da se mi barem možemo nositi s drugima, ako ne i biti bolji od njih. Zato je meni izuzetno žao što više kompanija ne razvija vlastite proizvode, ili pak nije u mogućnosti da ih razvija.

Radite li i na razvoju baze podataka svih EU projekata u BiH?

Da, radimo i na tome, ali to je projekt koji je u toku. Projekt koji sam maloprije spomenuo u osnovi je tzv. “paperless office”, i mnogi koji su s nama radili na tom projektu su promovirani; neki su pak otišli u Brisel a neki su i doktorirali na tome. To stvarno govori da smo, ako nam se pruži prilika, sposobni napraviti izvanredne stvari, ali mi je žao što to sredina ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri.

Jesu li vaši klijenti prvenstveno domaće firme i institucije, ili ste više fokusirani na strane klijente?

Mi danas imamo dominantno klijente iz BiH, ali imamo i značajan procent stalnih inozemnih klijenata, pri čemu im mi dajemo servise; npr. razvijemo im i održavamo cio informacioni sistem i dajemo sve prateće sisteme. Imamo i klijenata koji nam se s vremena na vrijeme obrate sa zahtjevom za pravljenje određene aplikacije. Naravno, kompanija mora biti u stanju ponuditi potpunu uslugu potencijalnim i postojećim klijentima.

Koje su prednosti bavljenja IT-om u BiH?

Prije svega, morate voljeti to čime se bavite i to je osnovni preduvjet da se duže zadržite u toj industriji. Drugi preduvjet je da stvarno želite biti dobri u tome što radite. To su dva uvjeta da biste uopće mogli imati neku vrstu benefita. IT u BiH dijeli sudbinu drugih uslužnih industrija. Općenito, usluga nije dovoljno cijenjena. Mnogo se više cijene materijalne stvari nego sama usluga što je otežavajuća okolnost za dodatni razvoj uslužne industrije. To je nešto što se mora promijeniti. Neka posebna korist što se bavite IT-om je, po mome mišljenju, činjenica da se bavite kreativnom industrijom u kojoj se uvijek bavite nečim novim. Druga korist je ta što dolazite u doticaj s različitim ljudima i kulturama. Mi smo radili za kompanije koje imaju kancelarije u Njemačkoj, Švicarskoj, Kini i u SAD-u. Ali da se nešto mnogo više zarađuje od ostalih industrija, nažalost ne, to nije tako iako bi to bilo za očekivati da je ambijent drugačiji.

Je li okruženje u BiH poticajno za razvoj IT industrije?

Ja ne znam da li se u našoj zemlji potiče bilo šta pa tako i IT. Mislim da najveći poticaj koji neko može imati za razvoj bilo koje industrije jeste to da smo mi još nezrelo tržište pa ima mnogo više prostora za razvoj i napredak. To je jedina vrsta poticaja koju sam ja vidio.

Postoji li značajan broj kvalitetnih IT kadrova u BiH?

To je još na nedovoljno visokom nivou, i to su nažalost vrlo mali kapaciteti. Kad se usporedimo sa zemljama u okruženju, pa čak i s Makedonijom, tamo ima više IT kadra iako je to manja i siromašnija zemlja od nas. Tako da smo tu, pogotovo glede obrazovne strategije i povezanosti tržišta rada i univerziteta, svjetlosnim godinama iza ostalih.

Onda sve ovisi isključivo o entuzijazmu pojedinaca?

Ja se opet vraćam na ona dva preduvjeta da biste imali neku korist od toga čime se bavite: morate voljeti to što radite i morate težiti da budete dobri ako ne i najbolji u tome što radite. To vrijedi za sve industrije pa i za IT. Ako se neko bavi IT-om samo zato što misli da će imati siguran posao, a to ne voli raditi i vidi to samo kao međustepenicu za neku drugu poziciju, teško da će uspjeti u tome. Vremena nikad nisu bila bolja za rad u ovoj oblasti i moramo privući što više mladih i pokazati koliko je to lijep poziv. Jer IT je jedan od rijetkih poziva u kojem imate kreativnu slobodu, gdje ste stalno izazvani da napravite nešto novo. U IT-u će vam svaki dan neko ući na vrata i tražiti rješenja za novi poslovni problem koji ima. A i mi sami u svakodnevnom radu i tokom cijelog našeg poslovanja uvijek morali nanovo izmišljati. Počeli smo kao softverska kompanija, zatim smo postali sistemski integrator da bismo se sad transformirali u davaoce rješenja i solucijskih provajdera. Koliko god je to naporno – jer stalno pravimo nove poslovne modele – toliko je i interesantno. Mislim da se mora mnogo više raditi na edukaciji mladih ljudi i privlačenju prema IT-u, i to ne zato što je to hit i moderno, nego zato što ta profesija ima mnogo dobrog za ponuditi.

IT industrija se trenutno čini povezanom sa svakom drugom industrijom na način da su njene usluge primjenjive na niz procesa?

IT je nekad bio servis biznisu, a sad je IT sastavni dio biznisa. Postoji trend digitalizacije biznisa i jedan od doajena IT-a Marc Andreessen je rekao da “softver jede jednu po jednu industriju”. Kad krenete od prodaje knjiga, filmova, muzike, trgovine, školstva itd., sve je digitalizirano i online. Evo ja trenutno pohađam online postdiplomski program u Engleskoj i to je program sa svim zadacima i obavezama kao i klasični programi. Samo što imam mogućnost da sam sebi definiram tempo, kad ću učiti, slušati predavanja i sl. Imate i primjer taksi-prijevoza, pri čemu se američka kompanija “Uber” koja je revolucionizirala ovu oblast širi na globalnom nivou i u mnogim zemljama je dočekana na nož od postojećih taksi-prijevoznika. Ali samo je pitanje vremena kad će ona transformirati taksi-biznis.

Industrije se moraju prilagođavati ili će nestati?

Da, ako vam u biznisu nema IT-a, to znači da ili ste vi dinosaurus, ili, što bi rekli Britanci “lucky bastard”, ili ste pak na putu da vas vrijeme pregazi. Veoma mi je teško zamisliti neku industriju u kojoj IT već sad ne igra značajnu ulogu.

Problem korištenja nelicenciranih softvera

“Da biste mogli cijeniti svoje, morate cijeniti i tuđe. Moj životni moto je ne raditi stvari drugima koje ne želiš da se dešavaju tebi. Tako je i glede intelektualnih prava u bilo kojoj oblasti. To je kod nas jedno od osnovnih pravila, i naravno da prije svega počinjemo od sebe pri korištenju licenciranih softvera. Što se tiče samih licenci i globanih igrača, ja sam za to da svaka kompanija ili pojedinac koji na neki način prosperira koristeći tuđu intelektualnu svojinu treba to i platiti. Sad je drugo pitanje to što globalni igrači ne žele svoju cjenovnu politiku adaptirati stanju na našem tržištu, nego kažu da treba da budemo sretni što uopće imamo dostupnost tehnologije; cijena je ta, pa izvolite. Na nekim većim tržištima kakvo je indijsko, pakistansko i brazilsko, gdje je kupovna moć slična našoj, tamo globalni igrači adaptiraju cijene i onda je ta intelektualna svojina povoljnija za kupiti.”