Izlazak iz krize: Kompanije bi spas trebale tražiti u restruktuiranju

Kada kompanija vidi da joj poslovanje ide loše, te da počinje stvarati gubitke, stručnjaci kažu, da bi trebala što prije krenuti u restruktuiranje i prilagođavanje novonastaloj situaciji. No, problem u našoj zemlji je što se kompanije teško odlučuju da zatraže pomoć od stručnjaka koji bi im mogli pomoći da iziđu iz problema.

Aida Soko, direktorica ureda PricewaterhouseCoopers u BiH, jedne od najpoznatijih svjetskih konzultanstkih kuća, kaže da se kompanije u BiH, prema njihovim iskustvima, nažalost, za tu uslugu odlučuju kada je već kasno i kada nije moguće skoro više ništa uraditi.

Iako se na restruktuiranje preduzeća najčešće odlučuje za vrijeme krize ono se provodi i kod promjene vlasničke strukture. Tako često nova uprava kroz ovaj model vrši strategiju zaokreta ka povećanju performansi preduzeća i povećanju njegove tržišne vrijednosti.

Stručnjaci ističu da se od od različitih načina restrukuiranja- finansijsko restrukturiranje u praksi pokazalo kao najefikasnije za izlazak iz krize i poboljšanje učinka preduzeća.

Izudin Kešetović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Tuzli kaže da su prve pretpostavke da kompanija krene u programirani stečaj ili financijsko restruktruiranje- dugotrajna nelikvidnost i nesolventnost, odnosno gubitak kapitala ili mogućnost da će doći do gubitka kapitala.

"Kada dođe do toga preduzeće je dužno da samo preduzme mjere za finansijsko ozdravljenje, a može podnijeti program programiranog stečaja. To vrijedi za privatne firmi ali i više za državne. No, u tom slučaju potrebno je da država donese neke mjere finansijskog ozdravljenja kako ne bi došlo do daljnjeg propadanja kapitala", kaže Kešetović.

Ističe da je jedna od mjera u slučaju prezaduženosti i promjena vlasničke strukture, izdvajanje zdravih cjelina koje mogu funkcionirati i sl.

Kešetović kaže da je trenutno najveći problem bh. privrede nelikvidnost, odnosno dugoročno gledano nesolventnost tj. trajni oblik gubljenja kapitala u kompanijama i finansijska nestabilnosti koja se sada prenosi na realni sektor. Sve to genereira ukupnu nelikvidnost privrede i stvara stanje koje dovodi do otpuštanja radnika.

Zato smatra da bi se svi, od sindikata, privrednih komora, menadžemneta preduzeća do vlasti, ozbiljno trebali uključiti u rješavanje tih problema.

Kešetović ističe da država tu može pomoći prije svega izmjenom određene legislative te napraviti određena poboljšanja u postojećim zakonima o stečaju i likvidaciji. Kaže da je potrebna uspostava i finansijske i fiskalne discipline koja je rak rana naše države.

Smatra da je u djelu koji tretira programirani stečaj i konsolidaciju potrebno inkorporirati i mjere koje će efikasno donijeti ozdravljenje kompanijama i koje će se moći primjeniti.

Neveo je primjer Slovenije koja je kaže provela upravljanje u kriznim uslovima u kojima je definirala krizni menadžement. "Oni su pametno podizali, ozdravljali i sanirali pojedine privredne subjekte bez obzira da li su oni u privatnom ili državnom vlasništvu jer su shvatili da bez toga nema novih radnih mjesta", kaže Kešetović.

Ističe da bi ukoliko BiH ne počne provoditi neke mjere koje će dovesti do ozdravljenja kompanija i čitave ekonomije, uskoro bi iz stanje recesije mogli doći u stanje depresije iz koje ćemo se, kaže Kešetović, onda teško izvući.

D.Kozina