Povrat imovine: BiH potražuje 190 milijuna maraka od Hrvatske i Srbije

Niti gotovo 20 godina nakon krvavih ratova na području bivše Jugoslavije i 14 godina nakon potpisivanja Ugovora o sukcesiji bivše zemlje, Bosna i Hercegovina nije uspjela vratiti najveći dio svoje imovine.

Do kuda idu apsurdi, ove u mnogome apsurdne zemlje, govori činjenica kako smo mi ostalim zemljama uglavnom vratili svu imovinu, a još potražujemo imovinu vrijednu nekoliko stotina milijuna maraka. Ne treba posebice ulaziti u dubinu ove teme kako bi se zaključilo da su nadležne institucije, prije svega Vijeće ministara i Parlament BiH, u potpunosti zakazale kada je u pitanju ova problematika. Isto tako, tužna je i jadna činjenica kako su čini se nekim našim političarima i dužnosnicima važniji interesi Hrvatske i Srbije, nego naši vlastiti.

Prema podacima koje smo dobili, kada je u pitanju imovina tvrtki iz nadležnosti Agencije za privatizaciju FBiH, njihov ukupan broj u Hrvatskoj i Srbiji iznosi pozamašnih 399. Preciznije, prema podacima središnjega registra pasivne podbilance iskazano je 330 stalnih sredstava tvrtki iz nadležnosti Agencije, koja se nalaze u Hrvatskoj, dok se u Srbiji nalazi 69 stalnih sredstava. O kojem se razmjeru apsurda radi najbolje ćemo dočarati, ako iskažemo vrijednosti te imovine.

Naime, knjigovodstvena vrijednost stalnih sredstava u Hrvatskoj iznosi 174,982.058 maraka, dok je knjigovodstvena vrijednost stalnih sredstava u Srbiji 14,982.143 maraka. Prema tome, ukupno iz dvije navedene zemlje potražujemo 189,964.201 maraka vrijednu imovinu, a istodobno su u BiH permanentno proračuni prazni, tvrtke propadaju, plaće stagniraju, upitna je isplata mirovina,…

Nadalje, više nego skromno zvuče podaci onoga što smo uspjeli vratiti svih proteklih godina – FBiH je od Hrvatske uspjela vratiti hotel Đuro Salaj u Gradcu, Vilu Bosanku te četiri poslovna prostora Agrokomerca u Karlovcu; iz Srbije poslovne prostore KTK-a u Boru, Subotici i Užicu te osam poslovnih prostora Sarajevo-osiguranja.

U cijelom ovom procesu, osim indolentnosti naše institucije, i susjedne zemlje su se svojski potrudile otežati povrat imovine BiH. Naime, u Hrvatskoj postoji Uredba o zabrani raspolaganja iz 1991., kojom je ustanovljena zabrana raspolaganja ovom imovinom, dok su u Srbiji Uredbom o obvezi zaštite imovine i dijelova poduzeća sa sjedištem u državama nastalim raspadom SFRJ, formirana poduzeća na imovini poduzeća iz BiH.

Bezuspješna privatizacija

Osim problema s povratom imovine iz dvije susjedne zemlje, u ovom procesu pojavljuju se i drugi problemi. Naime, proces privatizacije u našoj zemlji u posljednje vrijeme i ne ide na zadovoljavajući način, što je slučaj i s imovinom koju smo uspjeli vratiti. Primjerice radi, Agencija za privatizaciju FBiH ,već neko vrijeme poziva na dostavu ponuda za privatizaciju spomenutog hotela Đuro Salaj u Gradcu, ali sve to je do sad bilo bezuspješno, odnosno hotel još nije prodan. Posljednje što je objavljeno oko ove teme na internetskim stranicama Agencije je, da je produžen bio rok za dostavu ponuda do 17. srpnja.

Ne treba posebice naglašavati koliko bi za našu osiromašenu zemlju značio prvo povrat, a onda i uspješna privatizacija imovine koja već dvadesetak godina, iz naše perspektive, propada.

Prodaja odmarališta

Javni poziv za sudjelovanje na aukciji za prodaju imovine iz pasivne podbilance Elektroprivrede BiH, odmarališta Valter Perić koje se nalazi u Gradcu, objavljen je 8. srpnja. Radi se o imovini površine 368 četvornih metara i to: zgrada površine 162 četvornih metara i vrt površine 206 četvornih metara. Početna cijena za predmet prodaje utvrđena je po tržišnoj vrijednosti nekretnine vještačenjem stalnog sudskog vještaka građevne struke i iznosi 1,029.477,07 maraka. Ostaje se vidjeti hoće li se za ovaj objekt naći kupac koji je spreman platiti navedeni ili veći iznos.