Poslodavci: Primjeri netačnih tvrdnji Sindikata o sadržaju Zakona o radu

Povodom utvrđivanja prijedloga Zakona o radu od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, Samostalni sindikat radnika hernije i nemetala u FBiH je u saopštenju za javnost naveo konkretne zamjerke vezano za novi Zakon. U svom saopštenju za javnost Sindikat navodi primjedbe na sljedeće članove: 35., 72., 74., 75., 96., 103., 111., 114., 129 i 140. Iz Udruženja poslodavaca smatraju da su neke zamjerke Sindikata o zakonu o radu ne stoje odnoso su neistinite.

1.  "pripravnosti za rad" koji se ne smatra radnim vremenom, a u kojem će radnik morati biti pripravan i odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ukoliko se za tim ukaže potreba.

-Nije tačna tvrdnja sindikata

-Bitno poboljšanje prava radnika

-Prvi put predviđeno da se pripravnost plaća radniku

-Utvrđuje se kolektivni ugovor ( nemoguće bez dogovora sindikata i poslodavaca)

-Postojao institut i prije bez obaveze plaćanja (vatrogasci, policajci, Ijekari, vozači)

2.  Novim prijedlogom zakona i to članom 72. predviđena je mogućnost otkazivanja ugovora o radu radniku koji je privremeno spriječen za rad do 6 mjeseci ili preko 6 mjeseci, što bi značilo da radnik neće smjeti otići na bolovanje.

Nije tačna tvrdnja sindikata:

-    U stavu 4. Člana 72. Prijedloga Zakona o radu navođenje stava 2. je greška.

-    Intencija je spriječiti zloupotrebu bolovanja u saradnji poslodavaca i radnika. Radnik ne može dobiti otkaz bez prethodne saglasnosti vijeća zaposlenika ili sindikata.

3. Također je u članu 74. predviđena mogućnost otkazivanja ugovora o radu invalidima rada II kategorije.

-Nije tačna tvrdnja sindikata

U postojećem zakonu o radu postoji mogućnost otkaza ugovora o radu uz saglasnost vijeća zaposlenika.

- Jedina novina je da postoji sudska zaštita u slučaju ne davanja saglasnosti. 50% umjesto 30% povećana otpremnina za takve radnike.

4.  U članu 75. predviđena je mogućnost poslodavcima da pravilnikom o radu utvrđuju elemente za određivanje osnovne plaće i dijela plaće po osnovu radnog učinka, što bi u praksi značilo da će se plaćati po svim drugim osnovama a ne po kvalitetu rada.

Nije tačna tvrdnja sindikata

- Bitno poboljšanje prava radnika jer se prvi put Zakonom utvrđuje osnovna plata, koja je dosada bila predmet kolektivnog pregovaranja;

- U stavu 2. Navodi se radni učinak kao kriterij određivanja osnovne plaće, što je ustvari kvalitet rada;

- Nije praksa da se osnovna plata utvrđuje Zakonom o radu, već je ona predmet Kolektivnog pregovaranja.

5. Članom 96. ostavljena je mogućnost poslodavcu da radnicima otkaže ugovor o radu ako je takav otkaz "opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili ako radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa". Ova odredba u slučaju njenog stupanja na snagu bit će masovno zloupotrebljivana od strane poslodavca jer će na ovaj način moći da se riješi bilo kojeg radnika.

Nije tačna tvrdnja sindikata

Slično rješenje postoji u važećem Zakonu o radu FBIH; Bitno poboljšanje za radnika obzirom da je dodan stav 3.;

U slučaju kada poslodavac namjerava da zaposli radnika sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.

6.  U ovom prijedlogu zakona nisu zaboravljeni ni sindikalni povjerenici pa je članom 103 predviđena i mogućnost otkazivanja njihovog ugovora o radu. Neće više biti mogućnosti organizovanja sindikalnih akcija jer svaki sindikalni povjerenik sada može dobiti otkaz ugovora o radu.

Primjedbe Sindikata nisu tačne;

Sindikalni povjerenik ne može dobiti otkaz bez saglasnosti federalnog ministarstva nadležnog za rad što je trenutno rješenje i u važećem Zakonu; Uvodi se dodatna zaštita sindikalnog povjerenika;

Sindikalni povjerenik ne može se staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na radno mjesto prije nego što je imenovan na funkciju sindikalnog povjerenika a što do sada nije bik) definisano.

7.  Omogućeno je sada i otpuštanje iskusnijih radnika jer je članom 111. otpremnina radnika sa ograničena nj šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, pa to poslodavcima neće predstavljati veliku stavku u finansijskim izdvajanjima za otpuštanje "problematičnih" radnika.

I  sa ograničenjem na 6 prosječnih mjesečnih plata, otpremnine su opet među najpovoljnijim u odnosu na druge zemlje.

-U Danskoj otpremnina u slučaju prestanka ugovora o radu iznosi 1 mjesečnu plata nakon 12 godina rada, a do 3 mjesečne plate nakon 18 godina rada.

-U Latviji otpremnina iznosi maksimalno 4 prosječne zarade. U Austriji se otpremnina isplaćuje iz Fonda za otpremnine; U Mađarskoj, maksimalan iznos otpremnine 5 mjesečnih plata

- U Litvaniji otpremnina maksimalno 6 mjesečnih prosječnih plaća. Bugarska maksimalan iznos otpremnine 6 mjesečnih plata,

-U Hrvatskoj, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći do 6 prosječnih mjesečnih plata.

-U Sloveniji, maksimalno 10 plata,

-U Njemačkoj otpremnina nije utvrđena zakonom..

Povećane su otpremnine za promijenjenom radnom sposobnošću.

8. U skladu sa članom 114. Prijedloga zakona o radu smanjen je i rok za zaštitu prava iz radnog odnosa pred nadležnim sudom sa 1 godine na 90 dana, a radnik sada mora prvo da se obrati poslodavcu (onom istom poslodavcu koji krši njegova prava) pa tek onda sudu.

-  Nije tačna tvrdnja sindikata

Usaglašeno rješenje tokom pregovora od strane sindikata i poslodavaca

-  Rok za zaštitu prava iz radnog odnosa pred nadležnim sudom od 90 dana je opet najduži u odnosu na druge države.

U skladu sa članom 129. sada poslodavac utvrđuje reprezentativnost sindikata kod poslodavca sa kojim bi trebao da zaključuje kolektivni ugovor na nivou preduzeća što je čisti apsurd. Svake godine poslodavci će "po zakonu" da ispituju reprezentativnost Sindikata što će biti korišteno od strane poslodavaca da oforme "svoj" Sindikat. Usaglašeno tokom pregovora. . Isti princip je već postojao u dosadašnjem Zakonu o radu.

10. U skladu sa članom 140. kolektivni ugovor se može sada zaključiti samo na određeno vrijeme i to najviše na tri godine, a "po sili zakona" prestaje da važi svaki kolektivni ugovor u roku od 90 dana nakon isteka roka na koji je zaključen.

Potpuno u skladu sa međunarodnim konvencijama i preporukama. Preporuka br. 91. MOR-a: Određivanje jednog minimalnog perioda za vrijeme kojega bi kolektivnog ugovora trebalo da budu, kad njihov tekst ne sadrži protivne odredbe, smatrani da su na snazi, osim ako ne budu prije njegovog isteka izmijenjeni ili poništeni od stranaka.