Toperić: Nema vremena za odgađanje reformi, došlo je pet do dvanaest

Saša Toperić, viši stručni suradnik i direktor projekta Mediteranskog bazena, Centra za transatlantske odnose SAIS pri sveučilištu Johns Hopkins, koji iza sebe ima značajno diplomatsko iskustvo, smatra da je trenutno jaka međunarodna podrška Bosni i Hercegovini odraz svjesnosti da je došlo pet do dvanaest te da je  sa reformama potrebno krenuti što prije.

U intervjuu za  portal Akta.ba kazao je nešto više o konkretnim koristima koje bi naša zemlja mogla imati od reformi te drugim izazovima na putu euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine. 

Sve razine vlasti su usvojile Reformsku agendu čime se se obvezale na provođenje reformi. Iako to do sada nije ništa garantiralo smatrate li da postoji šansa da će BiH krenuti naprijed budući da je fokus sada na socio-ekonomskim, a ne na ustavnim reformama?

Vjerujem da hoće. BiH će dobiti status kandidata za članstvo u EU iduće godine i time će joj se otvoriti i mogućnosti za jaču financijsku podršku,ali i za fokusiranu podršku reformama i to putem acqui communautaire i poglavlja koja će se odmah otvoriti. Naravno, iskustva zemalja koje su bile kandidati a sada su članice EU-a govore da će se trebati puno raditi i da ništa neće pasti sa neba, ali drugačije ne bi trebalo ni biti.

Iako reforme uvijek znače i bolne rezove može li si BiH uopće priuštiti vrijeme za njihovo odgađanje sa obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji?

Ne može. Konačno, ova trenutna jaka podrška i snažno bodrenje međunarodne zajednice odraz je prvenstveno svjesnosti da je došlo "pet do dvanaest". Mislim da će za vlasti na svim razinama biti najteže uspješno navigirati u procesu tranzicije sa državom kontrolirane ekonomije na jačanje privatnog sektora i privatnog poduzetništva koje bi trebalo da postane najsnažnija lokomotiva za smanjivanje nezaposlenosti i stvaranja boljih životnih uvjeta građana BiH.

Koje konkretne ekonomske koristi naša zemlja može vidjeti od reformi i zašto je bitno da se one počnu provoditi što prije?

Ukoliko se reformama poboljšaju zakoni kojima bi investitorima osigurali veću sigurnost, kreirale porezne olakšice, možda i formirale industrijske bescarinske zone, jasno da bi se time povećala zaposlenost u BiH. Unapređenjem fiskalnog okvira u BiH ojačat će se DNA financijskog sektora što će se odraziti pozitivno na trgovinu.

Smatrate li da je sada dobar trenutak i za pokretanje jačih aktivnosti vezanih za bržu aktivaciju Akcijskog plana za članstvo-Membership Action Plan (MAP) za NATO. Postoji inicijativa da nam MAP bude aktiviran sljedeće godine na kongresu NATO-a u Varšavi čak i ako ne ispunimo kriterij potpune uknjižbe perspektivne vojne imovine na državu. Koliko je to prema Vama realno?

Točno da postoje takva razmišljanja kao što i postoje stavovi da BiH mora u potpunosti ispuniti kriterij uknjižbe vojne imovine prije aktiviranja MAP-a. Mislim da raste i svjesnost svih građana širom BiH da je članstvo u NATO-u od velike koristi.

Koje koristi bi konkretno građani iz jednog i drugog entiteta mogli vidjeti od ulaska naše zemlje u NATO?

Prije svega značajno pojačanu stabilnost koja u vremenima dosta pojačanih mogućnosti od terorističkih napada sada ima jos značajniju konotaciju u BiH. Isto tako, članstvo u NATO-u bi ubrzalo priliv investicija jer bi strane korporacije dobili veći osjećaj stabilnosti. Konačno pozitivna iskustva zemalja centralne Europe bi trebala biti odličan poticaj građanima u BiH da zemlja članica NATO-a samo može profitirati u tom braku.

Koliko je bitan mehanizam koordinacije i zašto je političarima tako teško postići dogovor oko tog pitanja za koje predstavnici EU-a ističu da je to samo pitanje tehničke naravi? I Dejton je zamišljen da može funkcionirati bez obzira na svoju kompletnost i bez obzira na razmišljanje (bar jednog većeg dijela međunarodne zajednice) da je on samo koncipiran kao osnova na kojoj se treba izgrađivati BiH društvo i razvijati ustav zemlje. Nije Dejton kriv za siromaštvo u BiH nego nepotizam naših elita. Kompleksnost Dejtonskog sporazuma je korišten kao izgovor za financijsko-političke manipulacije određenih skupina, čak više ne ni samo etničkih nego prvenstveno političko-stranačkih grupacija. Postoji (opravdan) strah da se to može dogoditi i sa mehanizmom za koordinaciju. Da se u BiH radi složnije i da ne vrijedi ona "da Bog da mom komšiji krava crkla pa može onda i meni" mislim da se oko ovog pitanja ne bi trebalo toliko pregovarati. Za Europu u kojoj je vladavina prava neprikosnovena, te nacionalna svijest i patriotizam značajno razvijeniji nego u BiH, mogu razumjeti kako se pitanje mehanizma koordinacije promatra kao "tehničko" pitanje.

Razgovarala: Danijela Kozina

Tekst je objavljen u sklopu projekta '"BiH i proces euroatlantskih integracija" 

"Ovaj projekat je omogućila velikodušna podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD, već isključivo autora".