Trebinje dobilo prvi prirodni opservatorijum za čovječje ribice na svijetu

Trebinje je grad koji je prvi u svijetu dobio Opservatorijum za spasavanje i istraživanje čovječije ribice, a koji je smješten u njenom prirodnom staništu.

Sve to zahvaljujući Brajanu Livornu direktoru istraživačkog društva “Devon-Karst” iz Velike Britanije i trebinjskom Speleološkom društvu „Zelena brda“.Ovaj Opservatorijum nalazi se u podzemnoj pećini, na vrelu Vruljak 2 u trebinjskom naselju Gorica. Da bi se pristupilo spasavanju ovih životinja, prvo ih je bilo potrebno dobro upoznati i proučiti.

"Kada jednom upoznamo njihovo ponašanje, tada možemo da osmislimo projekat kako da ih zaštitimo. Prvo ih moraš razumjeti da bi bilo šta uradio. Nije rješenje smjestiti ih u zoološki vrt. To nisu normalna mjesta za životinje. Tamo se ne mogu ponašati prirodno. Morali smo da nađemo pećinu u kojoj možemo da kontrolišemo uslove i koja ima veliku populaciju čovječije ribice",  rekao je Livorn.

Zalutale čovječije ribice, koje usljed obilnih padavina isplivaju na površinu, Trebinjci mogu da prijave na dva broja telefona. Članovi Centra za spasavanje, kaže Livorn, odmah će doći, preuzeti čovječiju ribicu i vratiti je u njeno prirodno stanište. Ako je povrijeđena, u Centru će se pobrinuti i za njen oporavak. Ipak, ističe Livorn, opservatorijum neće sam u potpunosti spasiti ovu ugroženu vrstu. Važno je, kaže, uspostaviti dobru saradnju sa državnim institucijama i političarima.

"U RS što je meni veoma iznenađujuće, imamo dobru saradnju sa Vladom. U Banjaluci postoji institucija za zaštitu prirode i ti ljudi su fantastični. Nisu političari, već naučnici i u saradnji sa njima nadamo se da ćemo tokom narednih 12 mjeseci postići da ovo područje u naselju Gorica bude zaštićeno na entitetskom nivou, a mi ćemo biti čuvari tog zaštićenog područja", naglasio je Livorn.

U trebinjskom opservatorijumu prije tri godine postavljene su četiri podvodne kamere, a prva čovječija ribica spašena je prošle godine iz jednog podruma u Gučini. Prema Livornovim riječima do narednog ljeta biće postavljeno još devet podvodnih kamera, te veliki video bim na kome će Trebinjci i turisti pored opsretvatorijuma, u ljetnim noćima moći uživo da posmatraju čovječije ribice. Upravo zahvaljujući ovim kamerama, tokom trogodišnjeg promatranja, kaže Livorn, uočena su neka neobična ponašanja kod ovih životinja.

"Posmatrali smo ih iz godine u godinu i iste primjerke nalazili smo na istim mjestima. Pomjerile bi se samo nekoliko metara i ostale na istoj lokaciji. One su slobodne da idu bilo gdje, jer je ovaj sistem pećina dugačak kilometrima, ali su izabrale da ostanu na tome mjestu. Kao kada ljudi odaberu omiljeni kafić.Tako je i čovječija ribica odlučila da joj je to omiljeno mjesto i to je razlog zašto možemo da tvrdimo da ćemo ih kamerama snimiti na tačno određenim mjestima", otkriva direktor istraživačkog društva “Devon-Karst”.

Jednu od najvećih prepreka u zaštiti čovječije ribice predstavlja nedovoljno razvijena svijest kod ljudi o važnosti očuvanja životne sredine. U Trebinju se, kaže Livorn, smeće može naći na gotovo svakom koraku, a ono odatle uglavnom dospijeva u podzemne vodotokove.I u Muzeju Hercegovine svjesni su da kod ljudi treba probuditi svijest o važnosti očuvanja ove vrste. Sa Brajanom Livornom uspješno sarađuju, a svi napori da se zaštiti čovječija ribica, kažu, od velikog su značaja.

"Značaj je veliki iz razloga što čovječija ribica je vrsta koja se nalazi samo na prostorima Dinarida. To podrazumijeva prostor od Slovenije do Trebinja zaključno, jer koliko ja znam u Crnoj Gori nije zvanično pronađena i takav jedan opservatorijum mislim da ne postoji nigdje u svijetu, eventualno možda u Sloveniji, ali nisam siguran. Oni su malo dalje otišli u tome pravcu izučavanja čovječije ribice i ogroman je značaj za zaštitu vrste koja je ovdje autohtona", mišljenja je Mićo Milošević, kustos biolog u Muzeju Hercegovine Trebinje.

U Centru za spasavanje čovječije ribice prisjetili su se i pokojnog trebinjskog biologa Stevana Čučkovića, koji se za vrijeme bivše Jugoslavije dvije decenije borio za zaštitu ove vrste. Jugoslavija ga tada, kažu, nije slušala, pa je čovječija ribica danas pred istrebljenjem. Brajan Livorn upozorava da još uvijek ima vremena da se ovo čudo prirode zaštiti, ali ako se to ne učini odmah, za pet ili deset godina, moglo bi da bude kasno.

izvor: srpskacafe.com