Novoj direktorici dati barem 100 dana da zaustavi propadanje vodovoda

Novoj direktorici KJKP "Vodovod i kanalizacija" Sarajevo i struci treba dati barem 100 dana da autonomno i odgovorno preokrenu trend propadanja vodovoda u njegov postepeni oporavak i normalizaciju - ocijenio je u razgovoru za Fenu profesor i direktor Instituta za hidrotehniku Sarajevo Tarik Kupusović.

Izražava uvjerenje da nova direktorica, Azra Muzur, zna šta treba uraditi te da je kao hidro-građevinski inženjer stručna, iskusna i vjeruje "dovoljno hrabra i autonomna" uhvatiti se ukoštac s brojnim problemima nastalim posljednjih 17 godina, otkako su, kako kaže, prestale donacije za vodovod, "a koje su ustvari i 'pokvarile' prvi poslijeratni entuzijazam uprava i mnogih uposlenih u ViK-u".

-Dajmo direktorici barem 100 dana, da se vidi da li je sa svojim saradnicima u stanju stvarno preokrenuti negativne tendencije u ViK-u, zbog kojih građani ispaštaju - poručuje Kupusović, komentirajući trenutno stanje vodosnabdijevanja u Kantonu Sarajevo.

Smatra da je sramota to što građani ne mogu biti sigurni da je voda koja dođe nakon redukcije zaista ispravna za piće, jer je veliki rizik da neko vrijeme nije, dok se ne isperu cijevi koje nisu bile pod pritiskom kod redukcije, iako je u rezervoaru voda ispravno hlorisana.

Kupusović također ocjenjuje sramotnim i stanje na Vrelu Bosne, što je također u nadležnosti ViK-a koji se, ističe, mora pobrinuti za ispravno i potpuno prikupljanje i odvodnju svih otpadnih voda kolektorom s Bjelašnice i Igmana.

- Ali još je mnogo sramotnije i teže stanje sa zaštitnim zonama izvorišta u Sarajevskom polju. Pravno je do Kantona već dugo vremena, a Kanton se pravda Federacijom, ali i ViK je sve zapustio. Čak i ne popravlja ogradu i niti brani ulaz nepozvanima oko uže zaštitne zone. A oni tu 'slažu' otpad, recikliraju automobilske krntije i drugo. Samo dragi Bog nas spašava da nešto s čim se hlor ne može nositi, kao što su nafta, ulja i maziva, živa, olovo, ne prodre u zahvatne bunare. A onda je potpuna katastrofa - Sarajevo bi na veoma dugo vrijeme ostalo potpuno bez  glavnog izvorišta pitke vode - upozorio je Kupusović.

Naglašava da su Sarajlije oduvijek bile ponosne na svoj kult dobre vode i brojne vodovodne građevine još od osnivanja grada, navodeći da je posljednjih godina Osmanske vladavine u Sarajevu bilo 156 javnih česmi i 68 raznih vodovoda, ukupne dužine 55 kilometara.

Dolaskom Austro-Ugarske, već 1889. godine izgrađen je prvi moderan vodovod Mošćanica, što za KJKP "Vodovod i kanalizacija" Sarajevo predstavlja i godinu osnivanja. Nakon toga je, dodaje Kupusović, priključen niz manjih vrela oko Sarajeva, sa stalnim širenjem vodovodne mreže i izgradnjom rezervoara.

Nadalje, zbog evidentne nestašice vode 1912. počinje izgradnja Jahorinskog vodovoda, koji je dovršen iza I svjetskog rata, a poslije II svjetskog rata gradi se zahvat na Tilavi s filterom dovršenim 1965. godine.

- Sve veća zahvatanja vode pumpanjem iz podzemne akumulacije u Sarajevskom polju započinju 60-tih godina, u početku sa skromnih, ali održivih 600 do 900 l/s, da bi 80-tih to postalo dominantno izvorište od 3.000 l/s, sa vještačkom infiltracijom i velikim problemima ljeti, zbog stalnog trenda opadanja dinamičkih rezervi podzemnih voda. Krajem 80-ih je projektovana akumulacija Bijela Rijeka, radi dugoročnog rješavanja vodosnabdijevanja Sarajeva. Pripremni radovi su već bili izvedeni neposredno pred rat '92-95, koji je, međutim, sve prekinuo - kazao je Kupusović.

U ratu se praktično, pojašnjava, nije ništa crpilo iz Sarajevskog polja, nego je Sarajevo imalo vrlo reducirano, alternativno vodosnabdijevanje s izvorišta u Pivari i nekih manjih vrela, te kasnije i prečišćavanjem Miljacke.

Kupusović kaže da je skoro potpuno devastirano u ratu, u prvim poslijeratnim godinama KJKP "ViK" Sarajevo uz pomoć stranih donatora i Vlade Kantona Sarajevo, doživjelo preobrazbu u obnovi i razvoju cjelokupnog sistema. Potpuna normalizacija u pogledu snabdijevanja grada vodom postignuta je već augusta 1998. godine uključivanjem novog izvorišta Sokolovići, kada su prestale redukcije vode, te ponovo uvedeno njeno plaćanje s cijenom od 1 KM/m3, ukupno za vodosnabdijevanje i odvodnju otpadnih voda.

-Odmah nakon uspostavljanja Kantona, pa tokom narednih nekoliko godina, Vlada KS donirala je Vodovodu velika finansijska sredstva iz budžeta, po 20 miliona KM godišnje, što je kasnije gotovo potpuno prestalo - navodi Kupusović.

Pošto se podzemna akumulacija u Sarajevskom polju "oporavila" tokom rata, tj. nivoi vode su se povratili uslijed petogodišnjeg praktičnog prestanka zahvatanja, a u bunare su ugrađene sve nove pumpe, problema s vodosnabdijevanjem neko vrijeme nije bilo.

- Ipak, zbog dugoročne neodrživosti intenzivnog korištenja kapaciteta Sarajevskog polja, urađene su studije i idejni projekti za akumulaciju Crna Rijeka, koja je sada, u novoj teritorijalnoj organizaciji BiH postala alternativa za dugoročno rješavanje vodosnabdijevanja Sarajeva. Međutim, već 17 godina na tome se ništa ne radi - kazao je Kupusović.