Kulturnu baštinu ćemo cijeniti onoliko koliko je budemo poznavali

Vijesti / BOSNA I HERCEGOVINA

Kulturnu baštinu ćemo cijeniti onoliko koliko je budemo poznavali

Gazi Husrev- begova biblioteka je bez sumnje poznato, priznato i respektabilno mjesto koje ulijeva osjećaj sigurnosti da prave vrijednosti kulturne baštine naše domovine neće biti prepuštene zaboravu već će s ljubavlju i poštovanjem nastaviti biti njegovane i za one poslije nas.

13.03.2019. 08:09 / Izvor: Akta.ba

U vremenu kada se čini da je teško bahatoj sadašnjosti pokazati da je postojala prošlost ili običnom smrtniku dokazati da nije nastao iz ničega i da nije začetnik već tek sljedbenik utrtih puta ili putnik na stazi koja vodi do sljedećeg da mu da štafetu s kojom nastavlja dalje, trebamo se podsjetiti na to da rad generacija ispred nas shvatamo kao temelj na osnovu kojeg gradimo i nastavljamo naprijed.

U vremenu kada svi žive za trenutak, za danas i od ovog trenutka bez svjesnosti i poštovanju prema prethodnicima ili svjesnosti i odgovornosti ka onima koji dolaze u budućnosti, gdje je tu tradicija, da li smo je izgubili ili smo mi ti koji smo izgubljeni? Koliko neznanje i odsutstvo spoznaje o prošlosti ugrožavaju sadašnjost ali i budućnost ? Da li cijenimo ono što su nam omogućili oni prije nas i da li se pitamo šta ćemo mi ostaviti onima koji dolaze ?

Više ili manje smo svjesni bitnosti ali i ozbiljnosti odgovora na ova pitanja, pa kakva je onda uloga biblioteka općenito u kulturno-historijskoj afirmaciji pojedinaca i društva u cjelini ?

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka za koju se pouzdano zna kada je osnovana. Naime, 26. redžeba 943. godine, odnosno 08. januara 1537. godine, kada je, bosanski valija, Gazi Husrev-beg, ovjerio na Sarajevskom šerijatkom sudu. Vakufnamom o svojoj medresi Gazi Husrev-beg, rekao je da: "Što preteče od troškova za gradnju medrese, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste čitaoci i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom". U sklopu te svoje druge vakufname Gazi Husrev-beg je u Sarajevu osnovao odgojno-obrazovne institucije koje je u tom trenutku smatrao bitnim za grad. Gazi Husrev-begova džamija, najveća i jedna od najljepših u Bosni i Hercegovini, podignuta je 1530-31. (937. po hidžri).

Svoju medresu, koja je za vrijeme osmanske vladavine bila najznačajnija prosvjetna ustanova u Bosni i Hercegovini, Gazi Husrev-beg je namijenio na ime svoje majke Seldžuke, po kojoj se medresa i zvala Seldžukija, a po olovnom krovu, Kuršumlija. Osim spomenutih ustanova, Gazi Husrev-beg je podigao: imaret i musafirhanu, hamam, bezistan, dva hana, vodovod, šadrvan u haremu džamije, javni toalet. Njegovom vakufu pripada i sahat-kula, za koju se ne zna je li podignuta za njegova života ili kasnije, zatim muvekithana u dvorištu džamije, koja je podignuta 1859. godine. Iz sredstava njegovog vakufa otvorena je vakufska bolnica u Sarajevu 1866. godine, koja je radila sve do izgradnje Državne bolnice u Sarajevu 1882. godine.

"Osnivanje biblioteke u to vrijeme bio je dalekosežan i vidovit potez jer je on osnovao prije toga džamiju, medresu, hanikah, imaret, musafirhanu i tašlihan. Uposlenicima njegovog vakufa, poput prvog i drugog imama džamije, jednog i drugog mujezina, hatiba, mualima u njegovom mektebu, šejha u njegovom Hanikahu, muderrisa u njegovoj Medresi, muida/asistenta muderisovog kao i talebi tj. učenicima koji su tu živjeli u internatu sa stipendijama - svima njima trebala je knjiga. Za gradnju medrese uvakufio je 400. 000 dirhema, a što preostane od gradnje da se kupe kvalitetne knjige", pojašnjava mr.Osman Lavić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.

Gazi Husrev-begova biblioteka jedna od najstarijih javnih biblioteka u Evropi

Gazi Husrev-begova biblioteka je osnovana kao školska biblioteka. Međutim, kako ističe Lavić, najnovija istraživanja i pregled dokumentacije iz tog vremena, posebno sidžila, govore da je fond Biblioteke, osim učenicima  bio dostupan i širem krugu čitatelja, čime ovu biblioteku čini javnom ustanovom od samog njenog osnivanja. Godine 1555. godine, znači 18 godina nakon osnivanja, izvjesni Bešir, sin Tahirov, iz Arapove mahale, iz Sarajeva, uvakufio je dvije knjige iz islamskog prava i povjerio ih na čuvanje bibliotekaru ove biblioteka. To je potvrda, ističe Lavić, da je Biblioteka u to vrijeme bila organizirana ustanova koja je imala svog bibliotekara i koja nije bila samo školska, već je bila javna ustanova i da su se njenim fondovima mogli koristli i građani izvan zidina vakufa.

"To je veoma važno jer je tada malo koja evropska metropola imala javnu biblioteku kao što je bila GHB, u čemu je Sarajevo i tada prednjačilo. Od tada pa sve do 1864. godine Biblioteka je ostala u sastavu Medrese a fond knjiga je uvečavala vakufljenjem tj. poklanjanjem knjiga od strane ljudi koji su znali vrijednost knjige i koji su smatrali knjigu potrebom stanovništva. Tada se, a i sada, poklanjanje knjiga koje su kvalitetne smatra bogougodnim djelom, jer će je koristiti buduće generacije.", dodaje Lavić.

Sve do 1863. godine, Biblioteka je bila u sklopu Kuršumlije medrese. Tada je Topal Osman-paša, guverner Bosne, omogućio da uprava Gazi Husrev-begovog vakufa dogradi jednu veću prostoriju uz Begovu džamiju ispod munare za Biblioteku. Tu je bila smještena do 1935. godine kada je, zbog povećanja knjižnog fonda, preseljena u prostorije ispred Careve džamije, gdje je ostala do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Fond biblioteke je iz sigurnosnih razloga čak osam puta mijenjao lokacije skladištenja, ali je to rezultiralo činjenicom da je svaki list GHB sačuvan i tokom agresije.

"Sve je rađeno konspirativno da bi se sačuvali rukopisi i uopće da GHB ne bi doživjela sudbinu Nacionalne univerzitetske biblioteke ili Orijentalnog instituta u kojem je uništen čak 5621 rukopis, i nije ostala ni inventarna knjiga.", ističe Lavić.

Godine 1994., Biblioteka je smještena u zgradu pored ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese na Drveniji gdje je i ostala sve do 2013. godine.

Danas se Gazi Husrev-begova biblioteka nalazi u srcu Starog Grada. Dobrotom Vlade i naroda Katara izgrađena je namjenska zgrada za Biblioteku, čije je svečano otvorenje upriličeno 15. januara 2014. godine. Biblioteka se na kraju, vratila svojoj kući, kaže Lavić, na mjesto svog osnivanja i svog početka, u kompleks Gazi Husrev-begovog vakufa.

Gazi Husrev-begova biblioteka kao memorija našeg pamćenja

Gazi Husrev-begova biblioteka u svojim fondovima čuva preko stotinu hiljada bibliotečkih jedinica. Posjeduje 10585 kodeksa, odnosno gotovo 20 hiljada djela iz svih oblasti koje su se u to vrijeme izučavale na našim prostorima. Bosna i Hercegovina je tokom Osmanske uprave imala preko stotinu medresa, zatim mnogo više mekteba, tekija, bolnica i drugih obrazovnih, vjerskih i zdravstvenih institucija i zavoda, kaže Lavić. Svaka od ovih institucija posebno medresa,mekteba i džamija imali su svoju biblioteku, manju ili veću.

"Propadanjem Osmanskog carstva većina biblioteka je zatvorena zbog ekonomskog slabljenja vakufa i tadašnje političke i kulturne situacije. Sačuvani rukopisi iz ovih biblioteka prikupljeni su i pohranjeni u regionalnim bibliotekama, kakve su bile Elči Ibrahim-pašina u Travniku, Karađoz-begova u Mostaru, Halil-ef. Trepanića u Gračanici i druge. Polovinom 20 stoljeća, zauzimanjem bibliotekara Hadži Mehmed ef. Handžića i drugih odgovornih ljudi, te područne biblioteke su preseljene u prostore današnje Gazi Husrev-begove biblioteke i na taj način sačuvane. Tako da o ovoj biblioteci možemo govoriti kao o memoriji našeg pamćenja na ovim prostorima u proteklih 500 godina.", kaže Lavić ponosno.

Umberto Eco je govorio da je čitanje put u besmrtnost ili besmrtnost sama, a da onaj ko ne čita ima samo jedan kratki život. Kultura čitanja u BiH, u Sarajevu, ima duboke korjene.

"Najstariji rukopis koji se čuva i najstarija knjiga u GHB je enciklopedijsko djelo Muhameda Al-Gazalija „ Oživljavanje vjerskih znanosti“ koje je staro preko 914 godina, odnosno prepisano je 1105 godine. To je 300 godina prije Povelje Kulina bana i drugih dokumenata koji su nastali na ovim prostorima. Istina, ona nije nastala na našim prostorima, ali svjedoči da je bilo potrebe i interesa za njom na našim prostorima.", kaže Lavić.

Lavić kaže da je 20 hiljada rukopisa, koliko se danas čuva u GHB, samo 5 % od onog što je korišteno i bilo u upotrebi od naučne i stručne literature na prostorima BiH. Sve drugo je zauvijek uništeno ratovima, požarima, poplavama, krađama, te nerijetko i našom nebrigom i neorganizovanošću.

"Dovoljno je i to 5% što imamo da posvjedoči da se na ovim prostorima u prošlosti knjiga cijenila, njegovala i koristila. Važno je znati da Bosna za vrijeme Osmanske uprave nije bila tamni vilajet kako se to predstavlja i kako smo mi učili kroz školu i udžbenike nego je bila, posebno medrese, rasadnik kulture, nauke, čitanja, proučavanja i njegovanja tradicije. Sam Isa-beg Ishaković, prvi osnivač Sarajeva, na Šerijatskom sarajevskom sudu 1468. godine verificirao je svoju drugu vakufnamu, kojom je uvakufio 365 kodeksa/rukopisa za novoosnovanu medresu u Skoplju, ali to je bio isti vakuf i ta biblioteka je bila dostupna i građanima Sarajeva, naravno, onima koji su bili zainteresirani za tu vrstu građe."- kaže Lavić.

 

Digitalizacija biblioteke

GHB je usmjerena ka očuvanju knjiga, ali i kvalitetnoj usluzi čitalaca. Upravo zbog boljeg konzerviranja knjiga, a i veće dostupnosti istih čitaocima, GHB je uvela digitalizaciju što Uprava smatra veoma važnim projektom. Djela koja se čuvaju u GHB dostupna su putem web stranice Biblioteke (www.ghb.ba), ne samo na pregled već i na preuzimanje, što onima koji više vole čitati digitalizirane verzije knjiga, omogućava uživanje u istim.

"Gazi Husrev-begova biblioteka nastoji da svoje biblioteško kulturno blago, koje je dobila u nasljedstvo i na povjerenje, dostojno čuva, kvalitetno obrađuje i našoj i svjetskoj javnosti pravilno i na stručan način prezentuje. Do sada su svi rukopisi mikrofilmovani, digitalizirani i katalogizirani i naši katalozi se nalaze u svim većim svjetskim bibliotekama počevši od Nacionalne biblioteke u Parizu, Beču, Berlinu, Kairu, pa do Kongresne biblioteke u SAD.", naglašava Lavić.

Internet jeste pogodnost ali mlađe generacije imaju problem sa određivanjem kredibilnog izvora informacija što je jako opasno. Koliko čitamo, šta čitamo i kakav je kvalitet štiva koja biramo, kakve izvore informisanja tražimo i čime punimo svoje glave reflektuje se na našu ličnost, naše djelovanje i na našu ulogu u društvu kao pojedinca. U vremenu u kojem živimo i koji mnogi nazivaju digitalnom erom postavlja se pitanje i prisutna je dilema da li će knjiga u štampanoj formi preživjeti i da li internet može biti zamjena štampanoj knjizi. Lavić je uvjeren da knjiga ima i da će uvijek imati svoje mjesto.

"Prema našem iskustvu, s obzirom na to da mi u toku godine imamo preko 20 hiljada korisnika u našim čitaonicama, preko 15 hiljada knjiga, časopisa, novina, dokumenata i to su egzaktni pokazatelji da interes za čitanjem nije umanjen i da digitalna era nije preuzela primat knjige, nego da je knjiga ostala, opstala i ona će ostati neprevaziđeno i nezaobilazno sredstvo komunikacije. Mislim da će knjiga upravo zahvaljujući ovom iskoraku u digitalnu formu, vratiti svoju ulogu u društvu a samim tim i biblioteke u budućnosti imaju svoje mjesto i ulogu.", kaže Lavić.

Muzejska postavka GHB treba biti dio redovnih posjeta škola

Osim arhivskog dijela, u sklopu GHB nalazi se i Muzej. U Muzeju u sklopu GHB nalazi se zbirka radova u kamenu – lapidarij, zatim predmeti koji krase islamsku tradiciju Bošnjaka iz različitih ambijenata – kućnog, džamijskog, tekijskog, zanatskog, kaligrafski radovi istaknutih bh kaligrafa i sve to u zbirci od preko 1200 predmeta. Muzejska zbirka priča priče o životu bh porodice i pojedinca na ovim prostorima u prošlosti.

Mnogi predmeti iz svakodnevnog života muslimana, oprema, odjevni predmeti, nakit od srebra ili zlata, sehare, pojasi, ćilimi, serdžade, peškiri, pokloni sa Hadždža i sl., ne razlikuju se mnogo od predmeta koji se koriste u džamijama ili tekijama i predstavljaju duboko ukorijenjenu islamsku tradiciju kod Bošnjaka.

"Važno je istači da je naša muzejska zbirka otvorena svaki dan od 8 do 18h. Naglašavam to jer je ovo specifična biblioteka i ona u našem društvu ima troslojnu ili višedimenzionalnu ulogu. Smatram da bi naš Muzej trebao biti dio redovnih programa posjeta svih naših osnovnih i srednjih škola. Djeca trebaju doći, osjetiti miris i dodir starih knjiga, pregledati artefakte koji će im prikazati živote njihovih očeva, djedova, nena, pradjedova kako bi se vratili u prošlost i pokušali je što bolje razumjeti jer samo tako možemo cijeniti svoju kulturnu baštinu." , zaključuje Lavić.

Biblioteka  posjeduje i značajan fond fototeke sa preko 20 hiljada starih fotografija koje su, također, obrađene, digitalizirane i dostupne javnosti. Zahvaljujući ovako razniolikom knjižnom, arhivskom i muzejskom fondu u mogućnoti su  organizirati izložbe koje svjedoče o bogatoj kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine i naroda koji su u njoj življeli.

Gazi Husrev- begova biblioteka je bez sumnje poznato, priznato i respektabilno mjesto koje ulijeva osjećaj sigurnosti da prave vrijednosti kulturne baštine naše domovine neće biti prepuštene zaboravu već će s ljubavlju i poštovanjem nastaviti biti njegovane i za one poslije nas.

Da bismo razumjeli svoju sadašnjost, moramo znati svoju prošlost, da bismo osigurali svoju budućnost moramo djelovati u sadašnjosti za vidljive promjene u budućnosti.

N.K.

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video? Pošaljite na Viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba ili putem Facebooka i podijeliti ćemo je sa hiljadama naših čitatelja.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Vijesti