Firma iz podruma utajila osam miliona maraka

04.12.2015. 22:10 / Izvor: Faktor
Firma iz podruma utajila osam miliona maraka

Nikome u državi nije bilo sumnjivo što čovjek sa četiri razreda osnovne škole ima firmu koja obrće milione.

Nikome u državi nije bilo sumnjivo što čovjek sa četiri razreda osnovne škole ima firmu koja obrće milione i što se za direktore imenuju i osobe sa mentalnim poteškoćama. I to je trajalo sve dok dug za PDV nije narastao na basnoslovnih osam miliona KM

 Nikome u državi nije bilo sumnjivo što čovjek sa četiri razreda osnovne škole ima firmu koja obrće milione i što se za direktore imenuju i osobe sa mentalnim poteškoćama. I to je trajalo sve dok dug za PDV nije narastao na basnoslovnih osam miliona KM

Kafana Lovac u Fojnici je 2003. godine bila mjesto sudbonosnog susreta. U ovom objektu je nezaposlenom Fikretu Polutanu, kako on kazuje, uz svu životnu muku i teško oboljelu suprugu, slamku spasa ponudio Amir Pošković.

Učinit će ga osnivačem i direktorom kompanije Đuša. Sa završena četiri razreda osnovne škole, Fikret nije razumio prava, a pogotove ne obaveze koje tim preuzima. Šest godina poslije Pošković je preminuo a policija je pokucala na kućna vrata Fikreta, kazavši mu da državi duguje 8,1 milion KM neplaćenog PDV-a.

PLAĆA MOTORNA PILA

– Kad mi je Amir ponudio da me osigura i zaposli, ja sam pomislio kako na svijetu i dalje ima dobrih ljudi. U tih pet godina mi nije davao redovnu plaću, ali mi je dao dva puta po 300 maraka i jednu motornu pilu. Ja sam se nekako prehranjivao baveći se stočarstvom, a u Đuši sam se vodio kao osnivač i direktor – priča nam Fikret.Kuća u kojoj on živi, a koju je sagradio 1998. godine dok mu je mati bila živa, postala je sjedište firme. U podrumu je opremio dvije sobice. Inspekcija je pregledala i odobrila prostorije za upotrebu.

– Onda sam ja pitao Amira trebam li još šta to sređivati. On mi je rekao da ne moram, i da tu mogu držati krompir ako hoću – kaže Fikret.

U te prostorije su, prema njegovim riječima, donošene računovodstvene knjige iz poslovnica firme u Sarajevu. Njega niko ništa nije pitao, a i u rijetkim trenucima kada je nešto poduzeo, ne bi bilo po volji pravom šefu.

– Jednom me nazvao izvjesni čovjek iz Gacka, gdje je navodno Amir prije poslovao, i rekao da mu dugujemo 10 miliona KM. Onda sam mu ja dao broj Amira jer ja s tim nemam ništa. On me ubrzo nazvao i na mene se izderao rekavši da nikad nikome ne dajem njegov broj mobitela – priča Fikret.

Donosili su mu bjanko virmane da potpiše, a ponekad je čitavu noć znao provesti potpisujući “brdo dokumenata“, kaže on.

– Meni je to u početku i bilo drago, kao ja nešto pišem i potpisujem – objašnjava Fikret.

POČETAK KRAJA

Đuša je registrirana kao firma za osobe s invaliditetom. Amir Pošković je ratni komandant koji je u ratu izgubio nogu, a i Fikret Polutan i njegov brat Salih su ratni vojni invalidi. Taj status je omogućavao razne beneficije pri plaćanju dadžbina državi.

Firma se bavila raznim djelatnostima, kaže Polutan. Zna da su navodno posjedovali putne laboratorije, autobuse, frizerske salone, certifikate za uvoz hrane i razne druge, priča Fikret.

On je, međutim, ubrzo obolio i od 2006. do 2008. godine je bio na liječenju u bolnici. Nakon toga je “išao na komisiju“ gdje mu je, kaže on, odobrena invalidska penzija od 300 KM.

Da bi mogao otići u penziju, trebalo je da ga odjave sa pozicije direktora u firmi Đuša. To je i učinjeno, a na mjesto direktora je postavljen njegov brat Hamdo Polutan. Nakon što je i Hamdo obolio, njegova supruga Sevdiha je postala direktorica i još uvijek je na toj funkciji. Oboje su osobe sa posebnim potrebama i mentalnom retardacijom, objašnjava Fikret.

Nedugo nakon što je 2008. godine Hamdo postao direktor, Amir Pošković umire.

INSPEKCIJA DOLAZI

Smrt pravog vlasnika firme je značila i otkrivanje stvarnog lica kompanije. Početkom 2009. godine policija je Fikreta odvela na ispitivanje. Otkriveno je da firma Đuša duguje 8,1 milion KM neplaćenog PDV-a, a na taj dug se dnevno obračunava 0,04 posto kamate. U sljedećih par godina od njega su, kaže Fikret, izjave uzimali pripadnici Uprave policije u Vitezu, MUP-a Srednjobosanskog kantona i Federalne uprave policije.

– Životna mi je želja da SIPA preuzme ovaj slučaj, ovi samo nešto muljaju – kaže on, stavljajući sve svoje nade u jedinu sigurnosnu instituciju koja još nije ispitala ovaj slučaj.

Policija je oduzela sve dokumente o firmi Đuša koji su se nalazili u njegovoj kući. Nikad ih nisu vratili, a izjave koje je on davao, nikad nije dobio već ih je samo potpisao i otišao kući.

– Jednom sam otišao u Sarajevo na razgovor u Upravu za indirektno oporezivanje BiH. Nisam imao novca pa sam korpom brusnica platio jednom čovjeku da me odveze gore. Njima sam rekao da neko od njih ovo sve sponzorira jer je nemoguće da su šest godina žmirili na ovaj kriminal – navodi Fikret.

RAČUNOVOĐA I SUPRUGA

Iako je inspekcija počela 2009. godine da posjećuje firmu i rukovodioce na papiru, Đuša je u određenom obimu nastavila poslovanje. Na mjesto direktora je postavljena Sevdiha Polutan, supruga od Fikretovog brata Hamde.

– Senad Drkić je bio glavni računovođa iz Sarajeva i moguće je da je on to dalje vodio jer je bio blizak sa Amirom. Računovođa u Fojnici je bio Mehmed Ćustović koji je sada u penziji, ali je radio kao blagajnik u Domu zdravlja, a na crno je vodio knjige za Amira – pojašnjava Fikret.Kaže da je Amirova supruga Safeta i dalje živa. Prema njegovim riječima, ona posjeduje par stanova u Sarajevu i vilu u Rakovici a imaju i kćerku koja živi u Americi. Suprug i otac Amir je preminuo u bolnici u Tuzli.

– Jedne prilike smo bili u lovu u Dusini. Došli su gosti iz Srbije a s nama je bila i ekipa iz neke TV kuće. On pred kamerama priča i drži govor. Oni ga pitaju nešto u vezi toga da li radnici primaju plaću, a on im reče da mene to pitaju. Ja gledam i ne znam o čemu govori – završava svoju ispovijest Fikret Polutan.

INSPEKTOR STOJA

– Ne sjećam se imena inspektora koji su me ispitivali, jer mi nikad nisu govorili svoja imena. Jedino što znam je da su jednog inspektora zvali Stoja, a što opet govori o tome kolika je “tarifa“ tog inspektora. Viđao sam ga često kako je sjedio sa Amirom na kafi kojeg su opet zvali “babo“ i “dedo“ jer je znao biti široke ruke – kazao je Fikret Polutan.

Dok smo napuštali Fikretovu skromnu kuću, iz škole se vratio njegov 13-godišnji sin. Kaže da mu škola dobro ide i da voli matematiku.  O problemima sa kojima se njegov otac susreće ne zna mnogo. Djetinjstvo mu je dovoljno teško i bez toga.

I STEĆAK DUGUJE DVA MILIONA KM

Problem porodice Polutan nije samo firma Đuša. Fikretov brat Salih je bio osnivač firme Stećak a opet uz nagovor Amira Poškovića. Prije desetak dana su, kaže Fikret, Saliha pozvali u policijsku stanicu u Kiseljaku da da izjavu jer  ta firma duguje 2 miliona KM poreza.

KRIMINALNA ORGANIZACIJA

– Kao bivši načelnik Fojnice, ja nisam bio upoznat sa kriminalom u Đuši sve dok nisu počele izlaziti oni podaci o najvećim PDV dužnicima. Mogu potvrditi da je u to bio uključen Amir Pošković koji je tu dolazio iz Sarajeva. Varao je ljude, a ja poznajem Fikreta Polutana i on je dobar čovjek koji nešto tako ne bi uradio. To je bila jedna kriminalna organizacija u koju je on uvučen. Tu je problem kako to da poreske uprave, i Uprava za indirektno oporezivanje BiH i Poreska uprava Federacije BiH, nisu reagovale. Nemoguće je da neko podiže tolike pare s banke, a niko ne zna čime se bavi niti gdje mu je sjedište – kazao je Salkan Merdžanić, koji je na mjestu načelnika Fojnice proveo dugi niz godina. Ove godine je postao ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjobosanskog kantona. Na vanrednim izborima za novog načelnika Fojnice izabran je Sabahudin Klisura.

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 3315503 ili na mail urednik@akta.ba.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Vijesti