Koliko BiH gubi, a koliko dobija od privatnih carinskih terminala

Uprava za indirektno oporezivanje BiH u svom vlasništvu ima samo određen broj carinskih terminala dok na ostalim lokacijama u Bosni i Hercegovini, gdje UIO nema u vlasništvu svoje terminale iste drže ostala pravna lica ili organi lokalne uprave, koji imaju potpisane ugovore sa UIO kao držaoci terminala.

Tačnije, od ukupno 41 carinskog terminala, čak 31 je u vlasništvu privatnih firmi. 

Privatnici koji upravljaju terminalima dužni su na račun Uprave za neizravno oporezivanje dužni uplatiti tek 30 posto prihoda. Određeni iznos je isti godinama i nije povećan od 2007. godine.

Odlukom o carinskom terminalu (“Službeni glasniki BiH” broj: 11/2016),  koju je donio Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje propisana je visina naknade za korištenje parking prostora u carinskom terminalu i to:

- za teretna motorna vozila i druga vozila koja ne spadaju u kategoriju putničkih vozila u iznosu od 40,00 KM po danu,

- za putnička vozila u iznosu od 10,00 KM po danu,

- za sva prazna vozila nosivosti preko 3,5 tona u iznosu od 5,00 KM po prelasku kroz terminal.

Plaćena naknada podrazumijeva period od 48 sati računajući od momenta ulaska vozila u carinski terminal.

"Pravna lica kod kojih se nalaze carinski terminali imaju obavezu da od ukupno naplaćenog iznosa za korištenje carinskih terminala 30 % uplate na Jedinstveni račun UIO (dok 70% prihoda ostaje držaocu terminala), dok se naknada za korištenje carinskih terminala u vlasništvu UIO u potpunosti uplaćuje na Jedinstveni račun. Ovo je definisano Odlukom Upravnog odbora UIO koja se primjenjuje od marta 2007. godine", kaže za Akta.ba Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije i međunarodnu saradnju.

Na Jedinstvenom računu UIO po osnovu naknade za korištenje terminala uplaćena su sredstva od prihoda od terminla u vlasništvu UIO i 30 % prihoda od terminala u vlasništvu drugih pravnih lica:

2018. godina  – 16,1 miliona KM

2017. godina  – 15,7 miliona KM

2016. godina  – 15,9 miliona KM

2015. godina – 15,2 miliona KM

2014. godina – 14,2 miliona KM

2013. godina – 13,7 miliona KM

2012. godina – 12,9 miliona KM

2011. godina – 13,8 miliona KM

2010. godina – 13,3 miliona KM

2009. godina – 12,7 miliona KM

2008. godina – 16,0 miliona KM

2007. godina – 14,5 miliona KM

2006. godina –   6,4 miliona KM

Inače, brojni su negativni komentari u vezi s carinskim terminalima u privatnom vlasništvu, a tiču se prihoda koji se ostvaruju.

Kovačević navodi da UIO ima sa tim firmama zaključen ugovor o korištenju carinskog terminala kojim su predviđena kako prava tako i obaveze držaoca terminala.

Isti redovno uplaćuju procentualno određenu naknadu za korištenje carinskog terminala od naplaćenih naknada za korištenje istog. UIO na osnovu podnesenih carinskih prijava svaki dan ima pregled broja ulazaka u svaki carinski terminal.

U skladu s tim, dodaje, cjelokupnom dokumentacijom određuje se obaveza za uplatu sredstava po osnovu korištenja carinskog terminala na Jedinstveni račun UIO. 

Govoreći o tome koliko je novom odlukom o utvrđivanju uslova za carinski terminal uređena ova oblast, te jesu li firme koje su imala dugovanja izmirila iste, naš sagovornik ističe da su donošenjem nove Odluke o carinskom terminalu uređena pitanja koja su u prethodnom periodu bila sporna, između ostalog i mehanizam zaštite UIO ukoliko držalac terminala ne vrši redovnu uplatu pripadajućeg dijela naknade za carinsk terminal. 

"Mehanizam zaštite UIO je obaveza dostave bezuslovne bankarske garancije, svih držaoca terminala, za obezbjeđenje plaćanja pripadajućeg dijela naknade za korištenje carinskog terminala u iznosu koji odredi UIO, sa rokom trajanja od 12 mjeseci, uz obavezu obnavljanja iste po isteku prethodne. UIO je po stupanju na snagu nove Odluke 2016. godine zaključila nove ugovore sa držaocima terminala koji u tom trenutku nisu imali duga po bilo kojem osnovu prema UIO, dok sa držaocima terminala koji su bili u dugu nije", kaže on.

Dakle, UIO može u svakom trenutku aktivirati bankarsku garanciju ako bilo koji od držaoca carinskih terminala ne bi izvršio uplatu obaveze na Jedinstveni račun. Samim tim bi bile prekršene i odredbe iz potpisanog ugovora sa UIO, čime bi se stekli uslovi za raskidanje ugovora sa postojećim držaocem carinskog terminala i raspisao bi se oglas za novog držaoca terminala.

Također, napominje da svi obveznici koji vrše naplatu za prodaju dobara i usluga moraju izdati fiskalne račune.

Na pitanje postoje li planovi za otvaranje novih carinskih terminala isključivo u vlasništvu UIO, kako bi više prihoda ostajalo državi, a ne privatnim firmama, Kovačević podsjeća da je Uprava za indirektno oporezivanje u prethodnom periodu završila izgradnju novog graničnog prelaza i carinskog terminala Gradiška koji je u vlasništvu UIO, a u sklopu kojeg se nalazi i novoizgrađeni prostor za smještaj carinskog terminala te je shodno tome u toku postupak njegovog otvaranja.

S.B.