Boca maslinova ulja poslije 1. srpnja bit će najviše 40 kuna

Skandalozni prijedlog bruxelleskih birokrata kojim bi se od iduće godine u Europskoj uniji, pa tako i u hrvatskim restoranima i konobama, maslinovo ulje moglo posluživati samo iz tvornički punjenih bočica, nije poživio ni tjedan dana.

No to bi Hrvatima bio još najmanji problem u odnosu na ono što skupu, a nedostatnu hrvatsku proizvodnju maslinova ulja i nesređeno tržište, na kojemu veliki dio završava “na crno”, čeka nakon ulaska u Europsku uniju, 1. srpnja.

Po stablu samo dvije litre

Nakon što je prijedlog o jednokratnim etiketiranim bočicama, koji je njemački Süddeutsche Zeitung nazvao čudnijim i od legendarne uredbe o zakrivljenosti krastavaca, izazvao masovno zgražanje i ismijavanje Europske komisije i propao – činjenica je da zatvorene ili otvorene bočice hrvatskih ugostitelja (naravno, ne svih!) čine samo manji dio “sivoga” tržišta u nas. A ono, prema riječima Vinka Milata, nekadašnjeg savjetnika u Ministarstvu poljoprivrede, godinama čini više od 50 posto hrvatske proizvodnje, a možda i puno više, zna li se da se mjerodavni u nas ne slažu ni kad je riječ o broju stabala ni o proizvedenim litrama. Posljednjih godina Hrvatska gospodarska komora, Državni zavod za statistiku i Ministarstvo poljoprivrede usuglasili su brojku od 6 milijuna stabala i 6 milijuna proizvedenih litara. No, Milat kaže da je po stablu sasvim realna proizvodnja od 1,5 litre do dvije u odnosu na europski prosjek od četiri litre, što popravlja i mizeran hrvatski prosjek od dvije litre po glavi stanovnika.

Ima maslinara koji tvrde kako u najboljim godinama proizvedemo i 17,5 milijuna litara, no i uz poticaje resornog ministarstva od 10 kuna po svakoj prerađenoj litri ekstra djevičanskog mnogi procjenjuju da im se prodaja “na crno”, koju pravdaju i osobnom potrošnjom, više isplati od neredovitih poticaja države i kašnjenja uljara u plaćanju.

"Litra “na crno” dostiže cijenu od 60 do 100 kuna ovisno o sezoni. Još kad bi bilo pravo, domaće i ekstra djevičansko, kako ga hvale",  kaže Milat.

S obzirom na to da maslinovo ulje iz uvoza, koje ne mora biti ni lošije kvalitete, u Hrvatsku stiže po cijeni od 2,5 do 5 eura, mnogi miješaju domaće i uvozno – neki čak i s biljnim ili suncokretovim uljem! – što je teško dokazati jer nema dovoljno kontrola ili se kontrolira samo neznatan dio neujednačene ponude proizvođača. No da je uvoznog sve više, svjedoči i gotovo udvostručena brojka od 2010. godine. Tada je uvezeno 1,5 milijuna, a lani 2,5 milijuna litara za oko 8 milijuna dolara, a izvezli smo samo 207 tona za skupih 2,2 milijuna dolara, što je zapravo najbolji putokaz što mi Europi možemo prodati – male količine visoke cijene i vrhunske kvalitete – objašnjava Milat.

"Prodaju ulja u rinfuzi trebalo bi dopustiti samo u konobama, a kako Hrvatska ne čini ni 1% proizvodnje maslinova ulja u svijetu, spas od EU hrvatskim uljarima može donijeti samo ekološka proizvodnja, male količine, a visoka kvaliteta", tvrdi Milan Amižić, maslinar iz Oblica - Žrnovnice.

S Europom red i kontrola

S njime se slaže i naš najveći ekomaslinar Rade Bobanović iz Polače prema kojemu kvaliteta mora opravdati visoku hrvatsku cijenu koja će nakon 1. srpnja teško konkurirati još većem i jeftinom uvozu. Koliko je on prošlih godina ulagao u svoju ekološku proizvodnju i maslinik, koji je sam očistio i od mina, on bi danas, šali se, svoju litru mogao cijeniti i na 1000 eura. No, njegova boca od 0,75 litara stoji samo 10 eura, a neki istarski maslinari, objašnjava on, i pola litre naplaćuju 90 pa i više kuna, što nije nikakav problem za onoga tko ima kupca i konkurentan je na tržištu. Činjenica je da su u nas, tvrdi Milat, cijene maslinova ulja nerealne, a većina je proizvođača neorganizirana i nezainteresirana za marketing i ujednačavanje kvalitete što bi pridonijeli boljoj promidžbi domaćih ulja.

"Europa će nas natjerati na red i veću kontrolu, no kad se 1. srpnja otvore granice i padnu carine i cijena uvoznog ekstra djevičanskog ulja bude najviše 40 kuna, bojim se da će za mnoge koji sada nekoliko decilitara prodaju po 70 kuna, biti kasno. I kad bih ležao na novcu, ne bih za njega toliko dao", završio je Milat.

"U restoranima ulje nije ekstra djevičansko" Ugostitelji su ovih dana najglasnije pozdravili objavu europskog povjerenika za poljoprivredu Daciana Ciolosa o povlačenju inicijative o “zatvorenim” bočicama, svjesni kako je nakon domaćeg maslinova ulja EK mogla zabraniti i posluživanje nebuteljiranog domaćeg vina, rakije, pršuta, suhih smokava, kolača ili druge domaće hrane koja nije zapakirana i standardizirana. "Činjenica jest da se naša maslinova ulja ubrajaju među najbolja u svijetu i redovito dobivaju međunarodne nagrade. No poznavatelji prilika na hrvatskom tržištu ozbiljni su kad kažu kako bi im bilo draže da bočica ulja na stolu restorana ima “ime i prezime”. U restoranima velikim dijelom maslinovo ulje nije ni ekstra djevičansko, kako vam tvrde, niti je kvalitetno. I ja sam svjedok da možete dobiti zaista svašta",  kaže M. Amižić, koji smatra da bi flaširano ulje s etiketom u tom dijelu sigurno uvelo više reda te podiglo razinu i kvalitetu usluge u restoranima.