Jedanaest godina otkad se EU obvezala da će zemlje zapadnog Balkana imati europsku budućnost, samo je jedna zemlja uspjela da uđe u EU- i to Hrvatska. Proces pristupanja i dalje je spor, a malo je vjerojatno da će preostale zemlje aspiranti ka EU ući prije kraja ove dekade, osobito kada se ima na umu da je najavljeno da u idućih pet godina neće biti nikakvih proširenja, navodi se u istraživanju koje su radili članovi Savjetodavne grupe Balkan u Europi (Balkans in Europe Policy Advisory Group).
Ova savjetodavna grupa je kooperacijski projekt European Fund for the Balkans (EFB) i Centre for the Southeast European Studies Univerziteta u Grazu (CSEES).
U ovom istraživanju, koje je prošli tjedan predstavljeno u Washingtonu, dana su četiri moguća scenarija budućeg proširenje EU prema Zapadnom Balkanu, a autori su se bavili i analizom rizika i prilika koje bi mogli pokrenuti ovi procesi, odnosno njihov izostanak.
Florian Bieber, profesor na Center for Southeast European Studies iz Graza i jedan od autora istraživanja, kaže za eKapija.ba da je glavni cilj ovog istraživanja inicijativa za regeneriranje EU procesa proširenja na Zapadni Balkan.
''Smatramo da je trenutni proces prespor i da postoje rizici da neke zemlje značajno zaostanu u njemu. Posebno se to odnosi na BiH, ali i Kosovo i Makedoniju koje neće imati transformativni potencijal koji bi proces proširenja trebao imati. Također smo razmišljali o rizicima statusa quo u procesu integracija i nastavka ideja i mogućnosti koje daju obnovljeni dinamizam u ovom procesu'', navodi Bieber.
Smatramo da to zahtjeva jačanje predanosti i sa strane EU i zemalja regije, navodi on.
Predviđeni scenariji su analizirali posljedice ostajanja na statusu quo, kada se govori o europskim integracijama, osobito za BiH i Makedoniju, u drugom scenariju je razmatran slučaj Turske i mogućnost otuđenja i drugih zemalja, zbog presporog i neizglednog procesa, od ideje prikuljučenja EU i moguće repsrkusije toga u regiji. Treći scenarij se bavi napuštanjem ideje daljeg proširenja od strane EU-a i mogućnosti ulaska nekih drugih svjetskih igrača na ovo područje kao što je Rusija, dok se četvrti scenarij bavi mogućnosti ubrzanog pristupa svih zemalja Balkana i svojevrsno oživaljavanje ovog procesa.
U studiji se također navodi da bi odustajanje od proširenja ne samo bila ozbiljna prijetnja stabilnosti i reformama Balkan nego i značajan neuspjeh EU-a. To bi također ugrozilo ambicije EU da postane veliki globalni igrač.U vremenu krize u Ukrajini i naraslih tenzija sa Rusijom, EU mora biti svjesna kapaciteta Rusije za poremećaj odnosa na Balkanu i dalje ostaje snažan, navodi se u ovoj analizi.
Autori u jednom od scenarija navode da EU treba novi pristup rješavanju ovih pitanja koji će ubrzati napredak Zapadog Balkana ka EU i naglasiti ulogu europskog otvorenog društva u vremenu krize, te na ovaj način ojačati poziciju u regiji i poslati Rusiji poruku da je Balkan izvan granica konflikta.
Potrebno oživjeti proces pristupanja
''EU mora osigurati da proširenje bude završeno i da ispuni svoje obećanje sa samita u Thessalonkiju kada je rečeno da je budućnost Zapadnog Balkana u Uniji'', navode autori izvještaja. U cilju oživljavanja proširenja predlažu novom sastavu EK-a nekoliko smjerova. Jedna od njih je imenovanje visokog komesara za proširenje koji će se fokusirati na pristupanje šest zemlja Balkana i Turske Europskoj uniji. Usprkos činjenici da i u najboljem slučaju nikakvo proširenje neće dogoditi tijekom mandata novog sastava Komisije, ona će imati odgovornost da nastavi taj proces.
U studiji se također ističe mogućnost rizika da se Balkan podijeli na dva dijela i to one zemlje koje su u vlaku za članstvo u EU i "ostali Balkan", tj. ostale zemlje koje nemaju izglednu blisku perspektivu pridruživanja kao što su BiH, Kosovo, Makedonija. ''Ukoliko se ovim zemljama ne pomogne da ostanu na stazi, jaz će rasti i pozitivna dinamika u Crnoj Gori i Srbiji (kao i eventualno Albaniji) neće potaknuti druge, nego razvijati negativne, destabilizirirajuću dinamiku'', navodi se u preporukama.
Naglašava se da je proces pristupanja 2004. bio uspješan jer je uključivao veliki broj zemalja koje su se natjecale međusobno u procesu pridruživanja. "Trenutnom postepenom procesu nedostaje ova dinamika jer zemlje nisu u direktnom natjecanju. Ovakva dinamika bi mogla biti kreirana počinjanjem pristupnih pregovora sa svim zemljama regije. Brzo od otvaranja pregovora o pristupanju sa balkanskim zemljama trebali bi biti razvijeni alati koji bi identificirali napredak u različitim područjima koji bi osigurali da se takvo natjecanje razvije", neke su od preporuka novom sastavu Europske komisije.
Osim uvjeta koji su dani samim pristupnim procesom EU je dodala i specifične zahtjeve za svaku zemlju posebno. Iako je ovkva praksa bila uspješna u nekim zemljama, ovo nosi i određeni rizik i ta praksa bi trebala biti napuštena. Na primjer, zahtjevi za reformom policije i nedavnim slučajem Sejdić-Finci rezultirali su zastojem BiH i odgodili njen put ka EU, smatraju autori ovog izvještaja.
Naći kreativno rješenje za BiH i Makedoniju
U preporukama se također napominje da je što prije potrebno pronaći kreativno i primjenjivo rješenje za duboku krizu u BiH i Makedoniji i da bi to trebao biti prioritet EU-a. Također sugeriraju da bi bilateralni problemi trebali biti uklonjeni kao uvjet za pristupanje.
EU mora obratiti veću pozornost na stanje demokracije u pojedinim zemljama. Ozbiljna unazađenja u oblasti slobode medija moraju biti razmatrana i energično suzbijana od EU, navodi se. Također postoji potreba za revitalizacijom koncepta regionalne suradnje u Zapadnom Balkanu.
Dok podrška Vijeću za regionalnu suradnju (RCC) i njihovoj 2020. strategiji može biti jedan način, EU također mora istražiti mogućnosti podizanja regionalnog dijaloga na višu političku razinu. Godišnji summit visokih državnika sa predstavnicima vlada i ministara vanjskih poslova iz regije na primjer bi mogli biti od pomoći u upućivanju pitanja o otvorenim sporovima, problemima u uspostavljanju zajedničke političke agende mnogo učinkovitije, preporučuju autori izvještaja.
Potencira se također i potreba veće komunikacije sa građanima dirketno koji bi, navodi se, mogli biti ključni u osigiravanju većeg javnog nadzora rada vlada. Građani bi i socijalni pokreti bi tako postali glavni partner u EU reforama, navodi se u izvještaju.
D.K.
