Napredni sustav radarske kontrole: Slovenija uvela Tutor

Tutorovim kamerama ne smetaju ni noć, ni kiša, a učinkovite su i kad je zbog magle vidljivost samo tridesetak metara.

Uspjeh Slovenije u smanjenju broja poginulih na cestama povezan je s nizom preventivno-represivnih mjera uvedenih posljednjih godina. Kršitelji prometnih propisa suočeni su sa stacionarnim i pokretnim kamerama, presretačima, laserima i radarima koji uz brzinu mjere i razmak između vozila.

U pogonu od lipnja

Ovoga je ljeta u represivni sustav uveden i helikopter. Dok se u Hrvatskoj letjelice koriste samo za nadzor, Slovenci iz zraka dvogledom love registarske oznake vozila zatečenih u prekršaju. No, ni to nije sve jer je u Sloveniji gradovima i općinama dopušteno uvođenje sustava kontrole brzine, a vodeća slovenska tvrtka za mjerne sustave Intermatic nudi i mogućnost iznajmljivanja uređaja koji služe za upozorenje, ali i lov na prekršitelje. Posljednje u nizu rješenja koje su Slovenci uveli u upotrebu je sustav Tutor za mjerenje prosječne brzine na autocesti, prisutan već godinama u Italiji, a odnedavno i u Austriji. Sustav za mjerenje prosječne brzine na autocesti A1, dionici Trojane - Blagovica u smjeru Ljubljane, tvrtka DARS, koja upravlja slovenskim autocestama, postavila je u suradnji s policijom još u lipnju.

Čeka se dozvola za rad

Slovenski Tutor u pogon je pušten u rujnu, ali s obzirom na to da još nije dobio odgovarajuću potvrdu slovenskog Zavoda za mjeriteljstvo, svi prikupljeni podaci o prekršiteljima zasad se koriste samo za statistiku. Ona, pak, kaže da je u prvom tjednu tuda u smjeru Ljubljane prošlo gotovo 137.000 vozila, pri čemu je maksimalnu dopuštenu brzinu od 100 km/h premašilo 57 posto vozača (78.090 vozila) te da je najviša izmjerena brzina bila čak 218 km/h.

Ni uključivanje tolerancije od 10 km/h značajnije ne popravlja rezultat jer je u prekršaju uhvaćeno gotovo 30 posto vozača (41.100 vozila). Nakon što sustav, čija se vrijednost procjenjuje na više od 250.000 eura, dobije atest, slijedi druga faza pilot-programa u trajanju od šest mjeseci u kojoj će prikupljeni podaci služiti i kao osnova za sankcioniranje prekršitelja. U praksi, to sektorsko mjerenje naizgled je vrlo jednostavan, ali pakleno učinkovit sustav. U slovenskom slučaju na portal ispred ulaza u tunel Trojane postavljene su dvije kamere koje očitavaju registarske oznake svih vozila koja prolaze.

Potom pet kilometara dalje istu operaciju odrađuje drugi set kamera, postavljen na portalu na izlazu iz tunela Podmilj. Registarske oznake vozila koji zadanu dionicu prođu prosječnom brzinom manjom od 108 km/h automatski se brišu iz sustava, dok podaci o prekršiteljima odmah ulaze u proces izricanja sankcija. U DARS-u ističu da pristup podacima ili možebitno brisanje registriranih prekršitelja nije moguć te da će fotografije prekršitelja koje sustav registrira odmah biti automatski prosljeđivane policiji koja će potom čestitkama razveseliti vlasnike vozila.

Odabir štajerske dionice, jedne od najzahtjevnijih pri gradnji autoceste A1, bio je uvjetovan gustoćom prometa, ali i činjenicom da je u pitanju jedna od devet točaka na kojima su se događale nesreće s najtežim posljedicama. Istodobno su dosadašnja ispitivanja pokazala da velik broj vozača ne poštuje ograničenje na dionicama koje obiluju tunelima, vijaduktima i mostovima.

Smanjen broj nesreća

Tutor je svoju učinkovitost već je pokazao u Austriji, Češkoj, a posebice u Italiji. Na Apeninskom poluotoku prvi su Tutori postavljeni još 2005. i vrlo su se brzo pokazali odličnim instrumentom za kontrolu ponašanja vozača. Već nakon prve godine uporabe dramatično je smanjen broj nesreća, a s njima i stopa smrtnosti (čak 50 posto) te broj nesreća s teškim ozljedama (27 posto). Trenutačno je tamo čak 54 dionica autocesta pokriveno Tutorom. Jedini problem je sankcioniranje vozila stranih registarskih oznaka, koji Talijani svih ovih godina nisu uspjeli riješiti.