al
Mladi sa Downovim sindromom u biznisu sa 3D printanjem

Vijesti / BOSNA I HERCEGOVINA

Mladi sa Downovim sindromom u biznisu sa 3D printanjem

28.01.2016. 14:24 / Izvor: Akta.ba

Osam mladih sa Downovim sindromom moglo bi svoju poslovnu budućnost naći u biznisu sa inovativnim tehnologijama kao što je 3D printanje.

Naime, udruženje "Život sa sa Downovim sindromom FBiH" već nekoliko mjeseci vrši pripreme za registraciju poduzeća koje će poslovati na socijalnim osnovama koji podrazumijeva da će se sva dobit vraćati u kompaniju u smislu novih usluga, razvoja poslovanja i sl. 

Prema riječima Maide Agić, voditeljice strateškog komunukacijskog plana ovog Udruženja, mladi već prolaze obuku kako bi mogli raditi na softverima za 3D printanje koje su već 'big deal' u Europi i nakon što izvrše sve potrebne pripreme vezane za registraciju krenut će sa poslovanjem.

Angažirali su i mendžericu koja će kompaniju voditi na pravim tržišnim principima.  

''Imali smo ideju da kroz to zaposlimo i majke te djece jer su većina njih po 30 godina zatvorene u kuću sa svojom djecom. I one su marginalizirane osobe koje nitko neće zaposliti na tržištu rada. Zbog toga u ovom vidimo šansu i za njihovo uvođenje na tržište'', kaže Agić za Akta.ba.

O tome što ih je potaknulo da krenu sa ovako inovativnim projektom, bar za tržište BiH, kaže da su shvatili da moraju razvijati neke nove modele kako bi stvorili uvjete da mladi sa Downovim sindromom mogu raditi i nakon srednje škole.

"Naime, dosta njih je završilo osnovnu i srednju školu po modelu inkluzivnog obrazovanja i naviknuti su na život sa puno obveza. I nakon toga dolaze u situaciju da ostaju osuđeni da zajedno sa roditeljima sjede u četiri zida, dok njihovi vršnjaci ili braća i sestre idu dalje na fakultet ili se zapošljavaju, priča nam Agić.

Mnogi od njih imaju i problem jer im je oduzeta poslovna sposobnost. Naime često se roditelji, zabrinuti kakva će biti njihova budućnost nakon njihove smrti, odlučuju za oduzimanje poslovne sposobnosti, kako bi oni mogli naslijediti njihovu mirovinu i stan i kako bi im bar financijski osigurali budućnost. 

Ovim se sudskim putem oduzme pravo osobi da odlučuje o svemu što se tiče njegovog života. Odvjetnici ovaj model zovu 'građanska smrt' jer oduzimanjem poslovne sposbnosti po zakonu ta osoba ne može sklopiti nikakav ugovor, brak, glasovati, odlučivati samostalno gdje će živjeti niti bilo što drugo. 

Ovim projektom su željeli dati neko dugoročno rješenje i mogućnost koja će roditeljima dati alternativu oduzimanju poslovne sposobnosti koja će njihovoj djeci osigurati financije. Na ovaj korak su se odlučili nakon jednog pilot projekta u kojem je deset mladih sa Downovim sindromom radilo pet dana u različitim kompanijama što se pokazao kao veoma dobro iskustvo.

''Za projekt smo uspjeli naći i kompanije u kojima bi radili tih pet dana. Budući da je riječ o osobama sa umanjenim radnim sposobnostima, razvili smo i program asistencije pri radu tako da je sa njima bio asistent koji im je pomagao u izvršavanju njihovih svakodnevnih zadataka'', navodi Agić dodajući da je vani to normalna praksa te da nisu izmišljali toplu vodu nego da su taj model preuzeli iz njemačkog sustava.

Njemačka ima Agenciju za zapošljavanje osoba sa umanjenim radnim sposobnostima i njeni zaposlenici sa kompanijama dogovaraju poslove za svoje članove. Oni u svom svakodnevnom radu imaju asistenta koji im pomaže u obavljanju radnih zadataka, ali ih i uči norme ponašanja.

Tada smo shvatili da će nam trebati neko dugoročnije rješenje za njih kako bi oni mogli ostati na tržištu rada te su tako došli na ideju vezanu za osnivanje ove kompanije.

Projekt su predali Projektu za zapošljavanja mladih BiH (YEP) koji ih je podržao u planovima za otvaranje kompanije.

Agić kaže da u BiH još ne postoji zakon o socijalnom poduzetništvu koji bi davao neke olakšice ovim kompanijama koji čitavu profit  ponovno vraćaju u samu organizaciju/kompaniju za razvijanje novih sadržaja, usluga, poboljšanje poslovanja.

Bilo bi dobro,kaže, da država socijalne kompanije ne tretira kao standardni d.o.o. nego da imaju neke olakšice u smislu manjih poreza na plaće, na profit itd. U nekim zemljama postoji i obveza državnih institucija da od socijalnih poduzeća naručuju nekih 20 posto usluga i da ih na taj način potiču da budu aktivni na tržištu.

(Maida Agić)

Navodi da zakon u Federaciji prepoznaje kompanije koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom gdje se kaže da to poduzeće mora zapošljavati najmanje 40 posto osoba sa invaliditetom da bi imali povlastice koje se daju zakonom. Kako oni planiraju zapošljavanje i majki taj model im ne odgovora. 

'Ovaj koncept je lijepo zamišljen da pomogne osobama sa invaliditetom, ali događa se da te kompanije koje postoje već 30-tak godina nisu tržišno konkurentne i kada se jednom zaposlite tu radite do kraja života. Nama to nije cilj. Nama je cilj da netko nešto nauči i da napreduje dalje pa da nova osoba može doći na to mjesto učiti. Želimo proizvoditi nove vrijednosti i da nas zahtjevi tržišta tjeraju naprijed'', kaže naša sugovornica.  

Stručnjaci koji se bave socijalnim uključivanjem navode da je socijalno poduzetništvo jedan od ključeva za napredak u rješavanju problema nezaposlenosti te model da se aktiviraju brojni korisnici socijalne zaštite i da se smanji siva ekonomija.

Socijalno poduzetništvo ima veliki značaj i u Europskoj uniji i BiH će na svom putu pridruživanja EU morati uraditi više u tom pravcu. Osim toga kada se uzme činjenica da imamo oko 60 posto stanovništva koje je socijalno isključeno taj zaokret prema ovom poduzetništvu izgleda još hitniji. U Federaciji se, kako saznajemo, izradi Strategije razvoja socijalnog poduzetništva planirano pristupiti tijekom ove godine.

Koncept socijalnog uključivanja, potaknut od strane zemalja EU, promatra pojedinca kao potencijal, a ne trošak društva i veću pažnju poklanja njegovom socijalnom uključivanju. Cilj EU-a je osposobiti i vratiti teško zaposlive kategorije stanovništva na tržište rada. Kroz mjere aktivnog uključivanja, koje poseban akcent stavljaju na socijalnu ekonomiju, cijena koju treba predvidjeti za poticaje za zapošljavanje i obrazovanje siromašnih isključenih građana mnogo je manja od cijene stalnih i neodrživih davanja za socijalnu zaštitu.

Ranka Ninković-Papić, direktorica Fondacija za socijalno uključivanje u BiH, navodi da socijalno poduzetništvo čini spoj socijalne zaštite i zapošljavanja, tranziciju socijale u zapošljavanje, dakle ima i socijalni i ekonomski značaj. 

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, socijalno poduzetništvo, navodi, dobija veliku važnost upravo u kontekstu regionalnih inicijativa i mogućnosti regionalne saradnje, naročito u kontekstu smanjenja i prevencije siromaštva i socijalne isključenosti. Uvođenje socijalnog poduzetništva u obrazovni sustav, mogućnost korištenja IPA fondova, javno/privatno/civilno partnerstvo i definiranje strategije razvoja socijalnog poduzetništva bit će razvojni faktor BiH ekonomije. 

"Umjesto bespovratnog davanja socijalne pomoći čime ne rješava problem ni siromaštva ni nezaposlenosti, treba investirati u socijalno poduzetništvo i samozapošljavanje, posebno unutar marginaliziranih grupa, čime one ostvaruju jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na rad i život dostojan ljudskih bića", smatra ona. 

 KROZ SOCIJALNO PODUZETNIŠVO ZAPOSLENO 6 POSTO UKUPNO ZAPOSLENIH U EU

Socijalna ekonomija, tj. socijalno poduzetništvo kao njen osnovni oblik, predstavlja 10% europskog biznisa i zapošljava 6% ukupno zaposlenih. Na ovaj koncept gleda se kao na jedan od najznačajnijih koji doprinosi zapošljavanju i socijalnoj integraciji ugroženih kategorija stanovništva, prije svega različitim pristupom, inovacijama i raznovrsnim formama koje postoje u EU.  

U tradiciji europskog socijalnog poduzetništva smatra se da je Italija prva od zemalja legislativno podržala razvoj socijalnog poduzetništva. U Italiji su zakonom 1991. godine uvedene zadruge društvene solidarnosti" – socijalne zadruge tipa A (koje pružaju socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge) i socijalne zadruge tipa B (koje omogućavaju uključivanje diskriminiranih grupa na tržištu). Kasnijim izmjenama zakona, osim ovih zadruga, mogle su se registrirati i druge organizacije ukoliko imaju ograničenja u raspodjeli dobiti, te uključuju interese određenih društvenih grupa.

Zadruge su uvedene i u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj i drugim zemljama. Veoma je inspirativan model Velike Britanije koja je 2004. godine uvela novi pravni oblik "Community Interest Company" koji podrazumijeva prethodnu provjeru utvrđivanja svrhe služenja zajednici i ova poduzeća provode mnogobrojne aktivnosti. U Velikoj Britaniji se kroz socijalno poduzetništvo zapošljava 14 posto stanovništva.

D.Kozina

Tekst je objavljen u sklopu projekta '"BiH i proces euroatlantskih integracija" 

"Ovaj projekat je omogućila velikodušna podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD, već isključivo autora".

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Akta.ba.

Ostale vijesti iz rubrike

Vijesti