Na sjeveru Europe skraćuju radni tjedan, a na jugu produljuju

Dok mnoga poduzeća u bogatijem i razvijenijem dijelu Europe isprobavaju skraćeni, četverodnevni radni tjedan, na jugu Europe neki ga produljuju.

Iako ima niz primjera skraćivanja uobičajenog petodnevnog radnog tjedna, jedan noviji stigao je krajem siječnja u vijesti iz Njemačke. Tamo je 45 tvrtki odlučilo početkom veljače uvesti eksperimentalni četverodnevni radni tjedan i tijekom šest mjeseci mjeriti produktivnost radnika te provjeriti tezu da ljudi kad rade manje bivaju zadovoljniji, ali i produktivniji.

Ovih dana, pak, s drugog kraja Europe, iz Grčke, stigla je vijest da su ondje izmjenama zakona o radu odlučili dopustiti šestodnevni radni tjedan u državnim službama, bankama, komunalnim tvrtkama i poljoprivrednim gospodarstvima.

Čak i mimo toga, podaci govore da radnici u zemljama istočne i južne Europe u prosjeku rade više u tjednu nego radnici u zemljama zapadne i sjeverne Europe.

Najduže u Turskoj, najkraće u Nizozemskoj

Prema podacima Eurostata iz 2022. godine, prosječan radni tjedan koji uključuje poslove i u punom i skraćenom radnom vremenu za radnike u dobi od 20 do 64 godine na razini Europske unije trajao je 36,4 sata. Najkraći je bio, odnosno – najmanje se radilo u Nizozemskoj – 32,4 sata, a najviše u Grčkoj i Rumunjskoj – 39,7 sati. Hrvatska je s 38 sati tjedno bila u skupini zemalja u kojima se tjedno radi više od prosjeka EU-a.

Na listi prednjače tri zemlje izvan EU-a – Turska (42,9 radnih sati tjedno), Crna Gora (42,8 sati) te Srbija (42,3 sata). Uz spomenute, u skupini zemalja u kojima se tjedno radi više od prosjeka EU-a još su Poljska, Bugarska, Sjeverna Makedonija, Latvija, Slovenija, Mađarska, Litva, Portugal, Cipar, Slovačka, Češla, Malta, Estonija, Španjolska i Velika Britanija.

Gdje se radi manje, očito se radi efikasnije

Manje od 36,4 sata tjedno u prosjeku rade radnici u “bogatoj” Europi – Švicarskoj, Islandu, Italiji, Francuskoj, Irskoj, Švedskoj, Luksemburgu, Finskoj, Belgiji, Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj, Austriji i već spomenutoj Nizozemskoj.

Prosječno puno radno vrijeme tjedno na glavnom poslu u Hrvatskoj iznosi 38,8 sati, kao i u Austriji primjerice, dok je opet najviše u Turskoj (46 sati), a najkraće u Finskoj (37,4 sata).

Vrsta posla utječe na trajanje radnog tjedna

U objašnjenju Eurostata ističe se da vrsta zaposlenja utječe na trajanje prosječnog radnog tjedna.

"Različita zakonska rješenja i tipično trajanje radnih tjedana mogu utjecati na to koliko sati ljudi rade tjedno u prosjeku. Što je još važnije, različiti udjeli radnika s nepunim radnim vremenom u različitim zemljama utječu na rezultate. Eurostat je otkrio da su zemlje s većim udjelom radnika s nepunim radnim vremenom prijavile kraće prosječne radne tjedne za ukupan broj zaposlenih ljudi."

Hrvatska se uz Rumunjsku često spominje kao zemlja u kojoj se radnicima ne običava plaćati prekovremeni rad, nego ga kompenizirati davanjem slobodnih dana. Inače, Europskom direktivom o radnom vremenu iz 2003. godine, gornja granica tjednog rada je 48 sati s prekovremenim satima, a propisano je i da radnici u danu trebaju imati najmanje 11 sati u komadu za odmor.