Dok zaposlenom paru u Zürichu nakon plaćanja mjesečne kirije ostaje više od 9.000 eura, u Lisabonu taj iznos iznosi svega 253 eura. Najnovije istraživanje Deutsche Banke, koje obuhvata 28 europskih gradova, pokazuje velike razlike u odnosu između primanja i troškova stanovanja, a u čak 11 gradova jedna prosječna neto plata nije dovoljna ni za najam porodičnog stana u centru.
Rast cijena nekretnina, nedostatak stambenog prostora i sve skuplji najam predstavljaju ozbiljan finansijski izazov za domaćinstva širom Europe. Posebno su izraženi troškovi stanovanja u velikim gradovima, gdje mjesečna kirija često premašuje primanja jednog zaposlenog.
Prema izvještaju Mapping the World's Prices 2026, koji je objavio istraživački institut Deutsche Banke, razlike u finansijskim mogućnostima stanovnika europskih gradova znatno su veće nego što se može zaključiti samo na osnovu visine plata.
Istraživanje polazi od pretpostavke da u domaćinstvu rade dvije osobe, od kojih svaka prima prosječnu lokalnu neto platu. Od njihovih ukupnih mjesečnih primanja oduzima se cijena najma trosobnog stana u centru grada, a preostali iznos pokazuje koliko novca domaćinstvu ostaje za ostale životne potrebe.
Zürich i Ženeva na vrhu, Lisabon i Istanbul na dnu
Najpovoljniji odnos primanja i troškova najma zabilježen je u švicarskim gradovima, uprkos tome što se upravo tamo nalaze neke od najskupljih nekretnina za iznajmljivanje.
U Zürichu prosječna mjesečna neto plata iznosi 7.321 euro, dok najam trosobnog stana u centru košta 5.502 eura. Kada se saberu dvije plate i odbije kirija, domaćinstvu ostaje 9.140 eura mjesečno, što je najviše među analiziranim gradovima.
Na drugom mjestu nalazi se Ženeva, gdje zaposlenom paru nakon plaćanja najma ostaju 8.783 eura. Prosječna neto plata u ovom gradu iznosi 6.516 eura.
Treću poziciju zauzima Luksemburg sa 5.890 eura raspoloživih sredstava nakon kirije. Slijede Birmingham sa 5.238 i Kopenhagen sa 5.233 eura.
Na suprotnom kraju liste nalazi se Lisabon, gdje paru nakon plaćanja stanarine ostaju samo 253 eura, dok je u Istanbulu taj iznos 353 eura.
Visoka plata ne znači nužno i više novca
Podaci pokazuju da visina zarade nije jedini pokazatelj životnog standarda. Troškovi najma mogu značajno smanjiti raspoloživi prihod, čak i u gradovima s relativno visokim platama.
Primjer je poređenje Londona i Birminghama. Iako su primanja u Birminghamu niža, zaposlenom paru nakon plaćanja kirije ostaje 5.238 eura, odnosno 2.090 eura više nego u Londonu.
Razlog je velika razlika u cijenama stanovanja. Najam trosobnog stana u centru Londona iznosi 4.362 eura, dok je u Birminghamu za isti tip nekretnine potrebno izdvojiti 1.949 eura.
Slična situacija primjetna je i u poređenju Berlina i Pariza. Prosječna neto plata u francuskoj prijestolnici iznosi 3.171 euro, što je više od berlinskih 2.946 eura. Međutim, nakon plaćanja kirije paru u Berlinu ostaju 3.554 eura, a u Parizu 3.336 eura.
Stan u centru Pariza mjesečno košta 3.005 eura, naspram 2.339 eura u Berlinu.
U Dublinu, gdje prosječna neto plata iznosi 3.455 eura, troškovi najma dostižu 3.873 eura. Zbog toga zaposlenom paru preostaje 3.038 eura, manje nego u Berlinu, Parizu, Beču i Stockholmu.
Južna Europa među najnepovoljnijim područjima
Posebno nepovoljan odnos plata i kirija bilježe gradovi južne Europe.
U Lisabonu prosječna neto plata iznosi 1.408 eura, dok mjesečni najam trosobnog stana u centru dostiže 2.561 euro. To znači da je kirija čak 82 posto veća od jedne prosječne plate.
Sličan problem prisutan je u Milanu, gdje jedna neto plata iznosi 1.940 eura, a najam 3.184 eura. Nakon što domaćinstvo s dvije zaposlene osobe plati stanarinu, ostaje mu samo 697 eura.
U Madridu paru preostaje 1.905 eura, u Barceloni 1.832 eura, dok su iznosi još niži u Rimu, gdje ostaje 1.265 eura, i Atini sa 1.148 eura.
U grčkoj prijestolnici prosječna neto plata iznosi 1.156 eura, a kirija 1.164 eura, što znači da primanja jedne osobe nisu dovoljna za pokrivanje najma.
Među gradovima s najmanjim preostalim prihodima nalazi se i Istanbul, gdje prosječna neto plata iznosi 1.027 eura, a stanarina 1.701 euro.
Source: Deutsche Bank Research Institute, Numbeo, Deutsche Bank. • Report dated 13 July 2026. ECB exchange rate on this date is used.
Prag, Varšava i Budimpešta bolje pozicionirani od Rima i Atine
Iako su plate u srednjoj i istočnoj Europi uglavnom niže nego u zapadnim dijelovima kontinenta, pojedini gradovi ostvaruju povoljniji odnos primanja i troškova stanovanja.
U Pragu zaposlenom paru nakon kirije ostaju 2.054 eura, u Varšavi 1.985 eura, a u Budimpešti 1.548 eura.
Sva tri grada imaju više raspoloživih sredstava nakon plaćanja najma od Rima i Atine.
Ipak, u Pragu i Budimpešti cijena iznajmljivanja trosobnog stana gotovo je jednaka jednoj prosječnoj neto plati.
U 11 gradova jedna plata nije dovoljna za kiriju
Jedan od najznačajnijih nalaza istraživanja jeste da u 11 analiziranih europskih gradova trošak najma trosobnog stana u centru premašuje jednu prosječnu mjesečnu neto platu.
Riječ je o Atini, Barceloni, Budimpešti, Dublinu, Istanbulu, Lisabonu, Londonu, Madridu, Milanu, Pragu i Rimu.
To znači da domaćinstva koja raspolažu samo jednom prosječnom platom u tim gradovima ne mogu pokriti trošak najma stana obuhvaćenog istraživanjem, bez dodatnih izvora prihoda.
Važno je naglasiti da analiza uzima u obzir isključivo kiriju. Troškovi hrane, komunalnih usluga, prijevoza i drugih svakodnevnih potreba nisu uračunati, pa stvarni iznos koji domaćinstvima ostaje na raspolaganju može biti znatno manji.
Kako europski gradovi stoje u odnosu na ostatak svijeta?
U globalnom poređenju, koje obuhvata 69 gradova, Zürich i Ženeva zauzimaju prve dvije pozicije, ispred San Francisca, gdje paru nakon najma ostaju 7.992 eura.
Čak sedam od deset najbolje rangiranih gradova nalazi se u Europi.
S druge strane, nijedan europski grad nije među deset najlošije rangiranih. Te pozicije zauzimaju gradovi iz Latinske Amerike, Azije i Afrike.
Na posljednjim mjestima nalaze se Manila, gdje dvije prosječne neto plate nisu dovoljne za kiriju i nedostaju 882 eura, te Bangkok, s manjkom od 759 eura.
U Moskvi zaposlenom paru nakon najma ostaje 313 eura, dok je u New Yorku taj iznos 1.921 euro.
Istraživanje ukazuje na velike razlike u finansijskoj pristupačnosti stanovanja među gradovima. Istovremeno, cijene nekretnina i kirije u brojnim europskim zemljama nastavljaju rasti brže od inflacije, dok mlađe generacije rjeđe posjeduju vlastitu nekretninu u odnosu na prethodne.
