Srbija duguje Bosni i Hercegovini 50 miliona eura u nekretninama

Sudbina prodavaonica, salona, magacina i ostalih nekretnina koje su u vlasništvu firmi na teritorijama Srbije i Bosne i Hercegovine  nije riješena ni deceniju nakon potpisivanja Sporazuma o sukcesiji, kojim su se države obavezale da će svu imovinu vratiti vlasnicima. 

Taj sporazum, potpisan u Beču 2001., predviđa da će imovina drugih država biti priznata, zaštićena i vraćena u prvobitno stanje u kojem je bila 31. decembra 1990., bez obzira na nacionalnost, državljanstvo i boravište vlasnika. 

(Foto: CINS)

Ipak, za vrijeme važenja Sporazuma imovina pojedinih firmi je preprodavana, nezakonito prisvojena i skrivana od stvarnih vlasnika. 

Po istraživanju novinara centara za istraživačko novinarstvo iz Beograda i Sarajeva (CINS/CIN), više od 50 bh. firmi potražuje imovinu koja se nalazi u Srbiji, dok 38 srbijanskih preduzeća traži imovinu koja je u BiH. 

Između ostalih, na listi bh. preduzeća su: Hepok, Agrokomerc, Borac Travnik, Kožarsko-tekstilni kombinat (KTK) Visoko, kao i srbijanske firme Tehnopromet i Autotehna-Avis. 

Po podacima do kojih su novinari došli, oko 200 objekata koji se nalaze u Srbiji i čija je vrijednost više od 50 miliona eura još uvijek nije vraćeno vlasnicima iz BiH. 

Među njima su i poslovni prostori Agrokomerca iz Velike Kladuše i Hepoka iz Mostara. 

Po tvrdnji sagovornika CIN/CINS-a, radnici ovih dviju firmi koji su radili u objektima u Beogradu pokušali su riješiti problem na svoj način - formiranjem novih preduzeća. 

Radnici Agrokomerca formirali su novo preduzeće Agrokomerc v.k.l. Beograd 1995. i pokrenuli proceduru uknjižavanja imovine koja je na beogradskoj adresi kao vlasništvo tog novoformiranog preduzeća. 

Direktorica Agrokomerca u Beogradu, Jasmina Stojanović kaže da imovinu treba ravnomjerno podijeliti. 

- Ne može da bude sve njihovo. Radnici su ulagali u imovinu Agrokomerca u Srbiji - istakla je Stojenović.

Ukoliko bude morala, kaže, rješenje problema potražit će pred Evropskim sudom za ljudska prava. 

U Agenciji za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) smatraju da novoformirano preduzeće ne može uknjižiti imovinu jer ju je Agrokomerc iz Velike Kladuše stekao prije 30 godina. Zbog toga su pokrenuli spor pred nadležnim institucijama u Beogradu. 

Po riječima advokata Marinka Šakana kojeg je Agencija za privatizaciju Federacije BiH angažovala na nekoliko predmeta, i radnici Hepoka su na imovini ove firme u Beogradu osnovali novo preduzeće. Međutim, nova firma je otišla u stečaj, nakon čega je stečajni upravnik prodao imovinu. 

Šakan objašnjava da Srbija nije smjela dopustiti prodaju imovine kroz stečaj, budući da je imovina firme Hepok u Srbiji predmet Sporazuma o sukcesiji. 

Zbog toga su pokrenuli sudski spor kojim pokušavaju vratiti tu imovinu. 

- Slučaj Hepoka je izuzetno značajan, jer srbijanski sud mora da odgovori na pitanje da li se može postati vlasnik kupovinom od nevlasnika - kaže Šakan. 

U Agenciji za privatizaciju FBiH su novinarima CINS/CIN-a otkrili da su direktori pojedinih kompanija u poslovnim knjigama prikrivali određenu imovinu koju imaju u Srbiji. Među njima je, navodno, i Borac iz Travnika. 

- Za neku imovinu su samo direktori znali gdje je i u kakvom je stanju. Čak ima slučajeva da su to prodali - kazao je direktor Agencije za privatizaciju FBiH Šuhret Fazlić i dodao da su o tome obavijestili nadležno ministarstvo. 

- To smo uradili u slučaju Krivaje, KTK Visoko i Borca Travnik - precizirao je on.

Početkom 2010. KTK iz Visokog je Ahmedu Kurtagiću prodao poslovni prostor u Kraljevu za 20.485 eura. 

Imovina je prodata bez saglasnosti Vlade FBiH koja je njen pravi vlasnik, budući da je ušla u pasivni podbilans, odnosno u proces privatizacije. 

U Agenciji za privatizaciju FBiH rekli su da su za ovu prodaju saznali naknadno, preko jedne firme iz Beograda koja je željela zamijeniti svoju nekretninu za poslovni prostor u Kraljevu. 

- Ta firma nas je upitala da li može izvršiti zamjenu i mi smo negativno odgovorili - objasnio je Senad Rahimić, pomoćnik direktora Agencije. 

Od te firme su zatražili da Agenciji dostavi dokaze da je ta nekretnina prodata. 

Rahimić kaže da je objekat u Kraljevu prodat na osnovu odluke Nadzornog odbora KTK-a, a ugovor je potpisao tadašnji direktor Asmir Hodžić. 

- To nisu smjeli bez odluke Vlade FBiH - kaže Rahimić i dodaje da je rukovodstvo KTK Visoko ranije tražilo odobrenje od Agencije za privatizaciju za prodaju te imovine i da su im odgovorili da samo Vlada FBiH može dati tu saglasnost. 

Federalno ministarstvo energije, industrije i rudarstva, nadležno za ova preduzeća, podnijelo je krivičnu prijavu protiv Hodžića i Nadzornog odbora, jer je FBiH oštećena za vrijednost te nekretnine. Također, u Kraljevu je podnesena tužba za poništenje kupoprodajnog ugovora. 

Po popisu koji je 2009. uradilo tadašnje Ministarstvo finansija i privrede Srbije, 38 preduzeća je prijavilo da ima imovinu na teritoriji BiH. 

Novinari su došli do informacija da su neka od njih svoju imovinu u BiH vratila i prodala. To su učinile firme poput Jugoslovenskog rečnog brodarstva koje je prodalo svih 11 nekretnina u Brčkom. 

Firma Jugorendgen iz Niša također je prodala 25 objekata koje je imala u Sarajevu, Tuzli, Gračanici i drugim mjestima. Isto je i sa firmama Pionir i ATB Sever iz Subotice. 

Ipak, među njima se nalaze i one koje još uvijek ne znaju kada će im imovina biti vraćena. 

Dejan Mladenović, direktor kompanije Autotehna-Avis iz Beograda, kaže da je u BiH ostalo preko 100 automobila vrijednih oko dva miliona eura, ali i nekretnine. 

- Ništa od tih poslovnih prostora i stanova nije vraćeno, a pokušavamo i preko nekih advokata tamo. Ne znam šta se s tim desilo - kaže Mladenović. 

Po riječima direktora kompanije Tehnopromet Beograd Milovana Janjića, ta firma je u Sarajevu imala poslovni prostor za koji se već dugo bori, ali bezuspješno. 

- Sada je u tom poslovnom prostoru neka Vladina organizacija - kaže Janjić. 

Kako bi Sporazum o sukcesiji bio uspješno proveden, bivše članice Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ) formirale su Stalni mješoviti komitet. 

Po pisanju medija, posljednji sastanak imale su u Beogradu 2009. 

- Osnovni problem sukcesije je bilo to što se jako neujednačeno radilo pa je tako jedan aneks otišao skoro do kraja, to je aneks za ambasade, a drugi nisu pomjereni s mjesta, a to nije logično, to nije normalno za sukcesiju - kaže visoki predstavnik Srbije u Komisiji za sukcesiju Oliver Antić. 

Antić, koji je postavljen na ovo mjesto u decembru prošle godine, kaže da je zatekao loše i komplikovano stanje te da se u prethodnom periodu nije radilo dovoljno na primjeni Sporazuma. 

Sličnog mišljanja je i Fazlić iz Agencije za privatizaciju FBiH. 

- Hrpa problema je dovela do toga da mi evo 2013. nismo uspjeli da uradimo ništa posebno. Ocjena od jedan do 10 je dvica - kaže Fazlić, pokušavajući da sumira dosadašnju primjenu Sporazuma o sukcesiji između Srbije i BiH. 

Fazlić dodaje i da institucija na čijem je on čelu u prošlosti nije puno učinila da se imovina dobije natrag, kao i da je problem to što je privatizacija data u nadležnost mnogim institucijama među kojim nema koordinacije. 

Ove riječi potvrđuje i dokumentacija Ministarstva finansija Srbije. Vlada Srbije je Uredbom iz 2008. propisala da firme iz zemalja bivše Jugoslavije s Ministarstvom finansija Srbije moraju potpisati sporazum kojim bi bilo određeno njihovo vlasništvo nad imovinom u Srbiji. 

Postojali su i određeni rokovi do kada preduzeća to moraju učiniti. 

Iako u BiH postoji više od 50 takvih firmi, do marta 2012. javilo se osam: Šipad Komerc Sarajevo, Forum Sarajevo, Unis Pretis Sarajevo, Tuzla Prevoz, Magrosprom Sarajevo, Krivaja, Šipad Komerc Bijeljina i Dita Tuzla. Do danas nije potpisan sporazum ni s jednom od njih. 

Ministarstvo finansija Srbije je u dopisu upućenom CIN/CINS-u navelo da svi sporazumi nisu potpisani, uglavnom, zbog "neprihvatanja teksta Sporazuma jedne od strana". 

Advokat Branko Pavlović, bivši direktor Agencije za privatizaciju Srbije i sadašnji pravni zastupnik firme Šipad Sarajevo, kaže da je Vlada Srbije morala odmah primjenjivati Sporazum, ali je umjesto toga zakomplikovala procedure s namjerom da se njegova primjena otegne u nedogled. 

- U svakom pravnom poretku postoji hijerarhija pravnih akata. Prvi je ustav, a odmah ispod njega su ratifikovani međunarodni ugovori, a to je Sporazum o sukcesiji. Nikakvim zakonom, uredbom se ne može mijenjati Sporazum jednostrano - kaže Pavlović. 

On dodaje da je odlaganje primjene Sporazuma štetno za Srbiju zato što su radnici tih preduzeća ostali bez vlasnika koji bi im plaćao doprinose, plaćao porez državi i vodio računa o toj imovini koja danas propada.