Radovi kasne, planovi ostaju: Može li Mostar dočekati olimpijski bazen do 2026.?

Nakon godina najava i administrativnih prepreka, Mostar je u studenom 2023. godine napokon započeo realizaciju jednog od najvažnijih građevinskih projekata – izgradnju prvog olimpijskog bazena u gradu.

Projekt se trenutno nalazi u završnim radovima prve faze. No, iako je dovršetak prve etape bio planiran za sredinu svibnja, prema riječima Edina Praše, direktora Direkcije za izgradnju kulturno-sportskog centraMostar, radovi će se protegnuti do studenoga ove godine.

"Trenutno je realizirano oko dvije trećine prve faze izgradnje olimpijskog bazena. Ona obuhvaća konstrukciju, krov i staklenu fasadu. Vrijednost ugovora za ovu fazu iznosi nešto manje od 12 milijuna KM, a očekujemo da će radovi biti završeni do kraja studenog'', kazao je Prašo za portal Hercegovina.info.

Trenutno se intenzivno radi na postavljanju čelične konstrukcije i pripremi za montažu krova, čime bi se trebali stvoriti uvjeti za unutarnje radove u kompleksu.

''Mali bazen već je u potpunosti završen, dok je veliki bazen izveden do razine grubih građevinskih radova. Betoniranje njegove školjke očekuje se odmah nakon uklanjanja toranjskog krana, koji će se povući po zatvaranju krovne konstrukcije. Završna faza izlijevanja betona u školjku bazena može biti gotova u roku od sedam dana'', dodaje Prašo.

Višestruke odgode i imovinsko-pravni izazovi

Početak radova pratile su višestruke odgode. Ugovor o izvođenju prve faze, vrijedan 11 milijuna KM, potpisan je 6. rujna 2023., a radovi su započeli tek 15. studenoga – gotovo mjesec i pol nakon zakonskog roka za početak gradnje.

Lokacija bazena prethodno je definirana prostorno-planskom dokumentacijom, zbog čega nije bilo moguće mijenjati ni položaj ni oblik objekta. Na lokalitetu Komušina nalazilo se više od 13 objekata koje je bilo nužno ukloniti.

''Među njima su bile i tri škole koje su u tim prostorima boravile tri godine, uz ulaganja u adaptaciju prostora. Sve je to trebalo izmjestiti i pravno urediti, što je dodatno usporilo početak'', pojašnjava Prašo.

Trafostanica i dodatni kapaciteti

Drugi problem koji je kočio početak radova odnosila se na pravne procedure vezane uz trafostanicu.

''Trafostanica je uključena kao postojeći energetski objekt, ali je na parceli od 12 kvadratnih metara, što automatski uključuje pravne postupke koji se vode preko Pravobraniteljstva i uz obvezno rješavanje vlasničkih i imovinsko-pravnih odnosa. Osim toga, tu su bili i drugi tehnički aspekti – poput prava služnosti za kanale i trasu postavljanja kablova'', govori.

Naime, izmjenom postojeće trafostanice ne samo da su riješene prepreke za gradilište, već je stvoren i osnovni preduvjet za daljnji razvoj cijelog prostora oko bazena –osigurali su se dodatni kapacitet – kako za potrebe samog bazena, tako i za planirane objekte koji bi se u budućnosti trebali graditi u zoni bazena.