Aktualizirana stara ideja nadogradnje stadiona pod Bijelim Brijegom

Samo 40 centimetara zida na stadionu bio je dovoljan razlog da arhitektonski raspoložena komisija Europske nogometne organizacije UEFA odigravanje utakmice 3. pretkola Europske lige između NK Široki Brijeg i FC- Udinese sa širokobriješkog stadiona “Pecara” premjesti na stadion “Bilino polje” u Zenici.

Namjere “stroge” UEFA-ine komisije nisu promijenili naknadni arhitektonski zahvati na stadionu Širokobriježana, koji su uključivali rušenje spornog zidića i dodatno proširenje linije terena prema klupama, piše Večernji list.

Nakon svega, postavlja se logično pitanje zbog čega i kojih razloga hercegovački nogometni klubovi, koji u svojim vitrinama kriju najveći broj osvojenih “laureta” u državi, nemaju stadion i prateću infrastrukturu koja bi zadovoljila propise europske nogometne asocijacije?

Nakon NK Široki Brijeg, stadion po UEFA-inim gabaritima i standardima nemaju niti ostali bh. premijerligaši: HŠK Zrinjski iz zapadnog dijela Mostara, FK Velež iz istočnog dijela Mostara ili FK Leotar iz Trebinja...

Hercegovački premijerligaši sve svoje buduće kvalifikacijske utakmice u Europskoj ligi igrat će u Bosni. Zenica ili Sarajevo..., bit će njihove buduće destinacije ako se nešto žurno ne napravi na izgradnji primjerene stadionske infrastrukture.

Zajedno s utakmicama u Bosnu odlazi i novac od ulaznica. S obzirom na zanimanje publike oko europskih nogometnih natjecanja, s tim ulaznicama odlazi i dobar dio financijskog profita.

Revoltirani odlukom UEFA-ine komisije, ekipa hercegovačkih poduzetnika spremna je na temeljima privatno-javnog partnerstva ući u izgradnju, ili temeljitu adaptaciju jednog nogometnog stadiona na prostoru Hercegovine, piše današnji Večernjak.

Kao najozbiljniji kandidat za adaptaciju i nadogradnju spominje se mostarski stadion pod Bijelim brijegom u koji se izuzev travnjaka i dijela tribina ništa nije ozbiljnije ulagalo od početka prošloga rata. Iako se još radi o idejnoj projekciji, postoje nacrti kako stadionski prostor staviti u tržišno održivu djelatnost.

Uz poslovne prostore, u sklopu stadiona mogao bi se graditi novi studentski centar, koji bi bio nekoliko metara udaljen od fakultetskog kampusa. U cijelu investiciju ne bi se trpalo na desetke milijuna eura, jer u tom slučaju ona izlazi iz gabarita ekonomske isplativosti.

Procjenjuje se da bi troškovi adaptacije stadionskog prostora, koji bi uz nogometne utakmice služio i za ostale vrste sportskih natjecanja, glazbenih manifestacija, bili manji od 10-ak milijuna eura. Bez poteza vlasti, cijeli projekt može godinama čekati dovršetak, kao i mostarska sportska dvorana.