Sudski postupci "rastežu" stečajeve

Stečajni postupci otvoreni nad preduzećima iz prerađivačke industrije u RS traju od nekoliko mjeseci pa čak do sedam godina, dok u prosjeku traju po tri godine i dva mjeseca, pokazuju podaci okružnih privrednih sudova u RS, koji su objavljeni u prijedlogu Strategija i politika razvoja industrije RS do 2020. godine.

Prema tim podacima, više od polovine stečajnih postupaka u RS traje duže od godinu dana. Tako najduže traju stečajevi nad preduzećima koja su organizovana kao akcionarska društva i to u prosjeku više od tri godine, dok najkraće traju stečajni postupci nad društvima s ograničnom odgovornošću, u prosjeku oko godinu dana. Dugogodišnji stečajni upravnici, iz svog iskustva, kažu kako na dužinu trajanja nekog stečajnog postupka najviše utiču sudski sporovi u toku stečaja, ali i neriješeni imovinsko-pravni odnosi koji usporavaju postupak.

"Stečajni postupak je po zakonskim propisima hitan, ali je praksa pokazala da stečajni postupci u RS traju znatno duže u odnosu na zakonom propisanu dužinu trajanja", konstatovano je u prijedlogu strategije. Iz ovog dokumenta, koji je nedavno usvojila Vlada RS, vidljivo je da je u RS od 2009. do 2015. godine otvoreno ukupno 147 stečajnih postupaka nad preduzećima prerađivačke industrije. "U istom periodu zaključeno je ukupno 200 stečajnih postupaka, među kojima su i stečajni postupci koji su otvoreni prije posmatranog perioda, odnosno prije 2009. godine", navodi se u prijedlogu ove strategije.

147 stečajeva otvoreno u RS od 2009. do 2015. godine 62 stečaja na području banjalučke regije u tom periodu 10 odsto iznosi naplata poreskih obaveza u stečajnom postupku

Logično, najviše stečajeva je u tom periodu otvoreno na području koje pokriva Okružni privredni su u Banjaluci, i to ukupno 62, zatim na području trebinjskog suda 28, Okružnog privrednog suda Bijeljina 23 stečaja, a na području Doboja 21, dok je na području koje pokriva Okružni privredni sud Istočno Sarajevo u tom razdoblju pokrenuto 13 stečajnih postupaka. U dokumentu se navodi da se stečaj u nekom preduzeću pokreće u roku od 60 dana od dana nastupanja platežne nesposobnosti. Međutim, u praksi su prisutni slučajevi da su preduzeća bila platežno nesposobna i po nekoliko godina, a da stečajni postupak nije pokrenut. Upravo to dovodi do gomilanja obaveza i smanjenja vrijednosti preduzeća.

"Dosadašnja praksa je pokazala da se poreske obaveze u stečajnim postupcima naplate tek oko 10 odsto od vrijednosti potraživanja, a dio koji se ne naplati po zaključenju stečajnog postupka se otpisuje", konstatuje se u prijedlogu strategije i dodaje da dugotrajnost stečajnih postupaka značajno povećava troškove postupka, što negativno utiče na stepen namirenja povjerilaca. Imajući sve ovo u vidu, u prijedlogu Vladine strategije se navodi da je u narednom periodu potrebno pravovremeno pokretati stečajne postupke i ubrzati njihovo sprovođenje, kako bi se preduzeća sačuvala od propadanja i omogućila naplata povjerilaca u najvećem procentu.

"U cilju održanja poslovanja stečajnog dužnika u stečajnom postupku treba razmotiri mogućnost za sprovođenje postupka reorganizacije. S tim u vezi, prioritetno treba pristupiti sprovođenju novog zakonskog okvira u oblasti stečaja, odnosno novog Zakona o stečajnom postupku RS, kojim su stvoreni preduslovi za kvalitetnije i brže sprovođenje stečajnih postupaka", istaknuto je u prijedlogu ove strategije. Dušan Kovačević, dugogodišnji stečajni upravnik, istakao je da na dužinu stečajnih postupaka najviše utiču dugotrajni sudski sporovi, koji se vode u toku stečaja i koji ih na taj način usporavaju. "Drugo, tu je i pitanje neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, problemi kada je imovina pod hipotekom i onda je normalno da to sve traje godinama", rekao je Kovačević.

Prema njegovim riječima, najduži stečaj koji je vodio trajao je do tri godine, a najteži mu je bio postupak u banjalučkoj "Fruktoni", ali je naglasio da je svaki stečaj za sebe karakterističan. Kada je u pitanju novi Zakon o stečajnom postupku RS, on je rekao da on najviše ide u prilog tome da se izvrši predstečajni postupak, odnosno da se kroz reorganizaciju pokušaju spasiti firme od posebnog društvenog interesa i da nakon toga mogu poslovati. "Ali iz mog ličnog iskustva, ako od 100 firmi dvije-tri uspiju, dobro je", smatra Kovačević.