Iako su Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti računovođe i revizori označeni kao obveznici njegovog provođenja oni još uvijek nisu uključeni u pravoj mjeri u ovu priču. Od do sada prijavljenih sumnjivih transakcija skoro nijedna nije došla od računovođa, istaknuto je na dvodnevnom seminaru pod nazivom ''Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma koji se održavao u organizaciji konsultanske kuće Revicon.
Željko Rička, direktor podružnice Revicona u Tuzli, kaže da računovođe i revizori imaju obvezu kao i banke da moraju prijaviti svaku sumnjivu aktivnost koja ukazuje da im klijenti možda peru novac.
Zbog toga ističe da će Savez računovođa i revizora predložiti jedan paket dokumenta koji će pomoći računovođama da znaju čega bi se trebali pridržavati prilikom primjene ovog zakona.
Ono što je istaknuto kao problem je da za razliku od bankarskog sektora, koji ima svoje regulatore, računovodstveni i revizorski sektor to nemaju pa je veoma teško pratiti moguće izvršavanje ili neizvršavanje tih obveza. Savez, kaže Rička, može samo na njih apelirati da to učine. Napominje i to da su obveznici Zakona o sprečavanju pranja novca one računovođe koji imaju svoju profesionalnu djelatnost, a ne oni koji rade taj posao u sklopu neke firme.
Rička navodi da su računovođe i revizori u 'intimnijem odnosu' sa klijentima i prvi koji mogu vidjeti ukoliko se nešto sumnjivo događa. Oni mogu mnogo ranije, prije nego novac dođe u banku, vidjeti da se pojavljuje opasnost da će doći do tog djela pranja novca te da će se u idućem razdoblju morati mnogo više raditi na njihovom uključivanju i edukaciji o tome koje aktivnosti se u tom slučaju trebaju poduzeti.
Zato će, navodi, morati kao i banke pripremiti svoju politiku otkrivanja i prepoznavanja rizika u svojoj branši.
Džafer Alibegović sa Ekonomskog fakulteta Sarajevo, smatra da je nedostatak regulatornih ovlaštenja zapravo samo jedna vrsta isprike za računovođe i revizore. Navodi da je sasvim razumljivo da se računovođe kao i druge djelatnosti bore za klijente, ali da istu tu borbu imaju i banke i leasing društva.
''Kada se radi o potrebi da se nekoga stimulira da provodi određenu obvezu definiranu zakonom moje iskustvo kaže da je prijetnja kaznene i prekršajne sankcije nije ni izbliza dostatna prijetnja. Ono što to jeste je gubitak licence. Tada svaki pojedinac vaga između dvije stvari, a to je zarada od pojedinačnog klijenta koju će prihvatiti iako sumnja na pranje novca i realne mogućnosti gubitka cjelokupnog posla'', navodi Alibegović. Smatra da je to jedini pravi pritisak na ljude da provode obveze koje su propisane zakonom.
Smatra da je jedni način na koji se ljhude može natjerati da provode zakon zapravo strah od gubitka posla, a ne prekršajne i kaznena sankcija osobito kada se kod nas na pravosuđe gleda kao na neefikasan sustav posebno u procesiranju financijskih sankcija.
Danas, posljednjeg dana seminara, bilo je govora o suradnji risk menadžmenta i KUPIT-a banaka u efikasnijoj borbi protiv pranja novca i finaciranja terorizma, te na koji način raditi procjene rizika klijenata u sektoru mikrokreditranja. Sudionicima seminara predstavljeni su u konkretni slučajevi pranja novca u praksi.
D.K.
