Najviše se traže, a najmanje zarađuju: Paradoks tržišta rada u BiH

Na evidencijama službi za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini nalazi se više od 309.000 ljudi, dok poslodavci istovremeno godinama upozoravaju da teško pronalaze radnike. Najnoviji podaci otvaraju još jedno pitanje – da li problem više nije samo nedostatak kadra nego i to koliko se za tražene poslove plaća?

Na kraju jula 2026. godine na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini bilo je 309.531 nezaposlenih osoba, 4.031 više nego mjesec ranije.

Ipak, na godišnjem nivou slika je drugačija – broj registrovanih nezaposlenih manji je za 15.440 osoba ili 3,56 posto.

Sam broj nezaposlenih, međutim, ne govori mnogo o stvarnoj dostupnosti radne snage. Mnogo zanimljivija je njihova struktura.

Najviše nezaposlenih upravo među kadrom koji se traži

Najveću grupu na evidencijama čine kvalifikovani radnici – 96.753 osobe, odnosno 31,26 posto svih nezaposlenih. Slijede osobe sa srednjom stručnom spremom, kojih je 88.773, te 88.060 nekvalifikovanih osoba.

Istovremeno, istraživanje tržišta rada Federalnog zavoda za zapošljavanje pokazuje gotovo obrnutu sliku na strani kompanija.

Od 1.299 anketiranih poslodavaca u Federaciji BiH, njih 822 ili 63 posto planiralo je tokom 2026. zaposliti ukupno 6.016 novih radnika. Čak 67 posto iskazanih potreba odnosi se upravo na KV radnike, a dodatnih 20 posto na radnike sa četverogodišnjom srednjom stručnom spremom.

Drugim riječima, najveća grupa među nezaposlenima pripada istoj obrazovnoj kategoriji koju poslodavci najviše traže.

Među najtraženijim zanimanjima nalaze se prodavači, call centar operateri, šivači, vozači kamiona, konobari, bravari, skladištari, kuhari, zavarivači, tesari, CNC operateri, stolari, zidari i armirači.

A koliko se u tim djelatnostima plaća?

Tu se pojavljuje drugi dio problema.

Prosječna neto plata u Bosni i Hercegovini u junu 2026. iznosila je 1.706 KM. U odnosu na juni prošle godine nominalno je porasla 8,6 posto, dok je realni rast iznosio 4,3 posto.

Međutim, upravo djelatnosti koje imaju veliku potrebu za radnicima uglavnom su ispod državnog prosjeka.

Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je najniža prosječna plata među navedenim djelatnostima upravo u ugostiteljstvu – 1.176 KM, odnosno čak 530 KM ispod prosjeka države. Građevinarstvo za prosjekom zaostaje 382 KM, trgovina 329 KM, a prerađivačka industrija 302 KM.

Upravo su to sektori koji se pojavljuju i među najvećim izvorima nove potražnje za radnicima.

Prema istraživanju Federalnog zavoda, najveće potrebe za novim radnicima u 2026. iskazala je prerađivačka industrija sa 39 posto ukupno planiranog zapošljavanja, zatim trgovina sa 20 posto, građevinarstvo sa 10 posto i ugostiteljstvo sa devet posto.

Najtraženiji radnici, a među slabije plaćenima

To ne znači da svaki prodavač, kuhar, bravar ili građevinski radnik prima upravo navedenu prosječnu platu. Statistika se odnosi na prosjek čitave djelatnosti, a pojedinačne zarade zavise od zanimanja, poslodavca, iskustva i mjesta rada.

Ali poređenje pokazuje zanimljiv obrazac: veliki dio potražnje za radnicima koncentrisan je upravo u sektorima čije su prosječne plate znatno ispod prosjeka BiH.

Najekstremniji primjer je ugostiteljstvo. Dok poslodavci među najtraženijim zanimanjima navode konobare i kuhare, prosječna neto plata u djelatnosti smještaja i pripreme i usluživanja hrane iznosi samo 1.176 KM.

Slična situacija je i sa građevinarstvom, gdje se traže zidari, tesari, armirači, stolari i rukovaoci građevinskim mašinama, a prosječna plata sektora iznosi 1.324 KM.

U jednom mjesecu bez posla ostalo više od 10.000 ljudi

Dodatnu sliku dinamike tržišta rada daju podaci za juli.

Tokom mjeseca na evidencije se novoprijavilo 15.132 ljudi, dok je sa evidencija brisano 11.147. Od njih je zaposleno 5.848.

Istovremeno je registrirano 10.094 osoba kojima je prestao radni odnos, dok su poslodavci službama za zapošljavanje prijavili potrebu za 3.032 nova radnika.

Ovdje ipak treba biti oprezan s direktnim poređenjem. Podatak od 3.032 ne predstavlja ukupan broj svih slobodnih radnih mjesta u BiH, nego samo potrebe koje su poslodavci prijavili javnim službama za zapošljavanje. I sama istraživanja zavoda pokazuju da kompanije radnike traže i putem ličnih kontakata, društvenih mreža i drugih kanala.

Nije dovoljno reći da "nema radnika"

Podaci zato pokazuju da je problem tržišta rada u BiH složeniji od jednostavne tvrdnje da radnika nema.

BiH istovremeno ima više od 309.000 registrovanih nezaposlenih, gotovo 97.000 nezaposlenih KV radnika i kompanije kojima je upravo taj profil zaposlenih najpotrebniji.

S druge strane, sektori koji iskazuju najveću potrebu za ljudima – industrija, trgovina, građevinarstvo i ugostiteljstvo – uglavnom nude prosječne plate koje su 200, 300, pa i više od 500 KM ispod prosječne plate u zemlji.

Uz to dolaze geografija, neusklađenost konkretnih zanimanja, radno iskustvo, starosna struktura, uslovi rada, radno vrijeme i mobilnost radnika.

Zbog toga broj od 309.531 nezaposlenog nije dokaz da u BiH postoji jednako veliki rezervoar ljudi spremnih odmah popuniti slobodna radna mjesta.

Ali ni nedostatak radnika više se ne može posmatrati samo kao problem ponude.

Kada je najveća potražnja za ljudima upravo u djelatnostima koje su među slabije plaćenima, pitanje visine plate i kvaliteta radnog mjesta postaje nezaobilazan dio odgovora na pitanje – gdje su nestali radnici.