Zaključci sa konferencije "Utjecaj globalne finansijske krize na BiH" održanoj u Kantonalnoj privrenoj komori Tuzla

1. Financijska kriza produbljuje svoje negativne utjecaje na realni sektor ekonomije BiH i to putem: pogoršanja uvjeta pribavljanja kapitala (više kamate i kraći rokovi otplate), smanjenja tražnje na domaćem i izvoznim tržištima i pooštravanjem konkurencije na regionalnom i evropskom tržištu. To ozbiljno ugrožava postojeća radna mjesta, smanjuje perspektive novog zapošljavanje i prijeti pogoršanju socijalnog stanja u zemlji. Realna je prijetnja pada stope rasta GDP na 3,5 do 4% u 2009. godini i manjih stopa rasta industrijske proizvodnje na 4-5%. Lična potrošnja bi mogla pasti i do 10%, a priliv stranih direktnih investicija bi se mogao prepoloviti.

2. Udari na realni sektor imaju izraženu sektorsku dimenziju. U prvoj fazi najviše su negativnim utjecajima izloženi sektori koji bilježe najviši stupanj globalizacije i regionalizacije, ali će u drugoj fazi i ostali sektori biti više izloženi negativnim utjecajima. Sektori orijentirani na domaće tržište imat će pad u ovisnosti od elastičnosti tražnje na promjene dohotka, što ukazuje da će sektor prehrane imati najstabilniju tražnju. Nasuprot tome, najveći udar može osjetiti građevinarstvo i industrija građevinskih materijala.

3. Mjere koje se moraju poduzimati u ovoj situaciju odnose se na ulogu vlada, kompanija i nauke. Vlade moraju u maksimalnim granicama pokušati neutralizirati pogoršanje makroekonomske situacije i poslovne okoline, a kompanije maksimalno restrukturirati proizvodnju, podići efikasnost i produktivnost, kako bi u težim uvjetima okoline održale svoju tržišnu poziciju.

4. U dosadašnjem periodu pokazuje se da nikakvo ili mlako djelovanje vlada pokazuje da one uopće nemaju predstavu o tome kakve sve prijetnje poslovanju privrede izaziva kriza. Vlade bi trebalo prioritetno da se posvete davanju odgovora na suprotstavljanje direktnim i indirektnim efektima krize, sa prioritetom na slijedećim mjerama: 1) poboljšanju ponude novca ( kreditne linije za izvoznike i mala i srednja poduzeća i mikro biznis, aktivnija uloga razvojnih banaka u entitetima, veća budžetska podrška za regresiranje kamata za investicije i komercijalnu proizvodnju u poljoprivredi, unapređenje štednje stanovništva i drugo), 2) smanjenju javne potrošnje, pogotovo u plaćama i troškovima administracije i većoj kontroli izdataka za socijalne potrebe mimo zakonskih prava, 3) ubrzanoj realizaciji javnih investicionih projekata, pogotovu u program cesta, ali i oštroj selekciji javne potrošnje u neproizvodne svrhe, razvijajući za takve investicije oblike javnog i privatnog partnerstva, 4) unapređenju javne uprave koja servisira izvozno orijentiranu proizvodnju i kontrolira kvalitet uvoznih proizvoda, kako bi se spriječila nelojalna uvozna konkurencija koja u krizi još više ugrožava domaću proizvodnju, 5) procjeni okolnosti i uvjeta za privatizaciju u sadašnjim uvjetima, kako za komercijalne, tako i za infrastrukturne kompanije, 6) ubrzanju reformi javne uprave, penzijskog, socijalnog, zdravstvenog i sektora obrazovanja, oslanjajući se na projekte i financijsku podršku međunarodnih razvojnih agencija, 7) pripremu razvojnih projekata za financiranje iz fondova EU, Svjetske banke, EBRD i drugih međunarodnih razvojnih agencija i 8) unapređenje ambijenta za privlačenje stranih direktnih investicija i prihvatanje projekata seljenja proizvodnje iz EU u BiH. Vlade moraju stvoriti klimu da udar međunarodne krize stvara realnu prijetnju za BiH i njene građane, ali da programom mjera razvije uvjerenje da je moguće prevazići negativnu situaciju i osigurati uvjete za dalji razvoj.

5. Kompanije ne mogu očekivati od domaćih vlada onaj nivo pomoći koji će uživati njihovi konkurenti na regionalnom i evropskom tržištu. Osim smanjenja troškova, treba se posvetiti prestrukturiranju proizvodnje i tržišta, uvođenjem kriznog menadžmenta, u kome se kratkoročno mogu i žrtvovati ciljevi profitabilnosti u korist stvaranja novih osnova produktivnosti. Pritisci na tržištu će ići u pravcu sniženja cijena, ali je dugoročno potrebno slijediti kurs stvaranja novih izvora konkurentnosti kroz inovacije u načinu odvijanja proizvodnje ili pružanja usluga i u razvoju novih proizvodi i usluga. U tome je realni sadržaj ideje da kriza može stvoriti šansu. Privredne komore i asocijacije biznisa

6. Naučne institucije do sada ni na kakav način nisu pozvane od vlada da daju procjene efekata krize ili da na bilo kakav drugi način budu uključene u pripremu mjera za suprotstavljanju krizi. Naučni radnici su pojedinačno istupali i ukazivali na efekte krize, ali to je nedovoljno spram pravih srazmjera problema sa kojima se susrećemo. Zato se apeluje da nauka bude na odgovarajući način uključena u situacionu analizu zemlje i mjere koje treba hitno formulirati za djelovanje nastaloj situaciji.

7. Financijska kriza produbljuje svoje negativne utjecaje na realni sektor ekonomije BiH i to putem: pogoršanja uvjeta pribavljanja kapitala (više kamate i kraći rokovi otplate), smanjenja tražnje na domaćem i izvoznim tržištima i pooštravanjem konkurencije na regionalnom i evropskom tržištu. To ozbiljno ugrožava postojeća radna mjesta, smanjuje perspektive novog zapošljavanje i prijeti pogoršanju socijalnog stanja u zemlji. Realna je prijetnja pada stope rasta GDP na 3,5 do 4% u 2009. godini i manjih stopa rasta industrijske proizvodnje na 4-5%. Lična potrošnja bi mogla pasti i do 10%, a priliv stranih direktnih investicija bi se mogao prepoloviti.

8. Udari na realni sektor imaju izraženu sektorsku dimenziju. U prvoj fazi najviše su negativnim utjecajima izloženi sektori koji bilježe najviši stupanj globalizacije i regionalizacije, ali će u drugoj fazi i ostali sektori biti više izloženi negativnim utjecajima. Sektori orijentirani na domaće tržište imat će pad u ovisnosti od elastičnosti tražnje na promjene dohotka, što ukazuje da će sektor prehrane imati najstabilniju tražnju. Nasuprot tome, najveći udar može osjetiti građevinarstvo i industrija građevinskih materijala.

9. Mjere koje se moraju poduzimati u ovoj situaciju odnose se na ulogu vlada, kompanija i nauke. Vlade moraju u maksimalnim granicama pokušati neutralizirati pogoršanje makroekonomske situacije i poslovne okoline, a kompanije maksimalno restrukturirati proizvodnju, podići efikasnost i produktivnost, kako bi u težim uvjetima okoline održale svoju tržišnu poziciju.

10. U dosadašnjem periodu pokazuje se da nikakvo ili mlako djelovanje vlada pokazuje da one uopće nemaju predstavu o tome kakve sve prijetnje poslovanju privrede izaziva kriza. Vlade bi trebalo prioritetno da se posvete davanju odgovora na suprotstavljanje direktnim i indirektnim efektima krize, sa prioritetom na slijedećim mjerama: 1) poboljšanju ponude novca ( kreditne linije za izvoznike i mala i srednja poduzeća i mikro biznis, aktivnija uloga razvojnih banaka u entitetima, veća budžetska podrška za regresiranje kamata za investicije i komercijalnu proizvodnju u poljoprivredi, unapređenje štednje stanovništva i drugo), 2) smanjenju javne potrošnje, pogotovo u plaćama i troškovima administracije i većoj kontroli izdataka za socijalne potrebe mimo zakonskih prava, 3) ubrzanoj realizaciji javnih investicionih projekata, pogotovu u program cesta, ali i oštroj selekciji javne potrošnje u neproizvodne svrhe, razvijajući za takve investicije oblike javnog i privatnog partnerstva, 4) unapređenju javne uprave koja servisira izvozno orijentiranu proizvodnju i kontrolira kvalitet uvoznih proizvoda, kako bi se spriječila nelojalna uvozna konkurencija koja u krizi još više ugrožava domaću proizvodnju, 5) procjeni okolnosti i uvjeta za privatizaciju u sadašnjim uvjetima, kako za komercijalne, tako i za infrastrukturne kompanije, 6) ubrzanju reformi javne uprave, penzijskog, socijalnog, zdravstvenog i sektora obrazovanja, oslanjajući se na projekte i financijsku podršku međunarodnih razvojnih agencija, 7) pripremu razvojnih projekata za financiranje iz fondova EU, Svjetske banke, EBRD i drugih međunarodnih razvojnih agencija i 8) unapređenje ambijenta za privlačenje stranih direktnih investicija i prihvatanje projekata seljenja proizvodnje iz EU u BiH. Vlade moraju stvoriti klimu da udar međunarodne krize stvara realnu prijetnju za BiH i njene građane, ali da programom mjera razvije uvjerenje da je moguće prevazići negativnu situaciju i osigurati uvjete za dalji razvoj.

11. Kompanije ne mogu očekivati od domaćih vlada onaj nivo pomoći koji će uživati njihovi konkurenti na regionalnom i evropskom tržištu. Osim smanjenja troškova, treba se posvetiti prestrukturiranju proizvodnje i tržišta, uvođenjem kriznog menadžmenta, u kome se kratkoročno mogu i žrtvovati ciljevi profitabilnosti u korist stvaranja novih osnova produktivnosti. Pritisci na tržištu će ići u pravcu sniženja cijena, ali je dugoročno potrebno slijediti kurs stvaranja novih izvora konkurentnosti kroz inovacije u načinu odvijanja proizvodnje ili pružanja usluga i u razvoju novih proizvodi i usluga. U tome je realni sadržaj ideje da kriza može stvoriti šansu. Privredne komore i asocijacije biznisa.

12. Naučne institucije do sada ni na kakav način nisu pozvane od vlada da daju procjene efekata krize ili da na bilo kakav drugi način budu uključene u pripremu mjera za suprotstavljanju krizi. Naučni radnici su pojedinačno istupali i ukazivali na efekte krize, ali to je nedovoljno spram pravih srazmjera problema sa kojima se susrećemo. Zato se apeluje da nauka bude na odgovarajući način uključena u situacionu analizu zemlje i mjere koje treba hitno formulirati za djelovanje nastaloj situaciji.