Kako zaposliti najbolje?

Gotovo svakodnevno nailazim na tekstove koji nude savjete za vođenje selekcijskog intervjua ili metode i pitanja za provjeru kandidata koja za cilj imaju prepoznati i odabrati najboljeg kandidata za radno mjesto koje se popunjava.

Profesionalno mi svaki takav tekst privuče pažnju makar da letimično pregledam savjetuje li nešto interesantno i inventivno što u svojoj dosadašnjoj praksi nisam primijenila ili čemu nisam obratila pažnju. Dugo se bavim područjem privlačenja i selekcije ljudskih potencijala, u ulozi procjenjivača i predavača na seminarima i radionicama i većina savjeta na koje nailazim su mi poznati, međutim prije nekog vremena sam naišla na tekst koji mi je privukao pažnju  naslovom koji nudi „jedno pitanje koje će vam otkriti pravog kandidata za posao, bez obzira na inteligenciju ili iskustvo“. Interesantni su mi ovakvi naslovi, osmišljeni da odabirom svake riječi, a naročito upotrebom brojeva privuku pažnju čitatelja, ali moram reći da barem u mom slučaju imaju željeni efekt.

Radi se o popularnom, a ne naučno utemeljenom tekstu koji prenosi savjet poznatog poduzetnika i filantropa Warrena Buffetta po kojemu se kandidat tokom intervjua procjenjuje u odnosu na tri osobine - inteligencija, energija i integritet, pri čemu je posljednja najvažnija i presudna za dalji ishod selekcije. Po njemu, integritet nije predmet pregovora, a ukazuje na buduću motivaciju, način donošenja odluka i liderske osobine. Također ukazuje i na nečiju sposobnost da postane dijelom organizacijske kulture, naravno ukoliko organizacijska kultura podržava poštenje i integritet.

Preostaje najzanimljiviji dio odnosno pitanje kojim se predlaže provjera integriteta kandidata tokom selekcijskog intervjua. Integritet kao lična osobina, odnosno etička vrijednost čini jednu od ključnih kompetencija. Kompetencije, prema jednoj od brojnih definicija predstavljaju dinamičnu kombinaciju kognitivnih i metakognitivnih vještina, znanja i razumijevanja, međuljudskih, intelektualnih i praktičnih vještina te etičkih vrijednosti.

Razmišljajući u kontekstu provjere kompetencija primjenjujući princip da je prethodno ponašanje najbolji predskazatelj budućeg učinka, pitala sam se kako bi  primjenom ovog principa  bilo moguće provjeriti nečiji integritet. „Navedite nam primjer iz vaše poslovne prakse u kojem ste postupili profesionalno, sukladno pravilima etičkog ponašanja, unatoč pritiscima da postupite drugačije“... Koliko kandidata bi podleglo iskušenju da u odgovoru na ovakvo pitanje „ispeglaju“ stvarne okolnosti i činjenice umjesto da odgovore otvoreno i iskreno u namjeri da ostvare što bolji dojam, sve i da njihova profesionalnost i integritet nisu upitni?

Spomenuti tekst predlaže slijedeće pitanje: „Da li biste bili voljni da se poslužite sitnim lažima ako bi to pomoglo poboljšanju odnosa s klijentom?“ Istraživanja ukazuju da se i ovakvim hipotetičkim pitanjem kojim se izražava namjera može procijeniti buduće ponašanje. Ovakvo pitanje, predlaže se u tekstu, postaviće se kandidatu u atmosferi već naoko zadobivenog povjerenja stečenog tokom razgovora za posao. Ukoliko kandidat na pitanje odgovori potvrdno, ili odugovlači s odgovorom, preporuka je da se takav razgovor za posao privede kraju i kandidatu poželi ugodan dan.