Haris Čalkić, fotograf Za pet minuta idealnog svjetla, kisnut ću cijeli dan

Haris Čalkić fotografijom se počeo baviti tokom studija. U početku je to bio samo hobi koji je kasnije prerastao u glavnu okupaciju. Danas se od fotoaparata ne odvaja ni u slobodno vrijeme.

Za sebe kaže tek toliko da se trudi u poslu biti odgovoran i temeljit. Privatno, nastoji biti dobar drug i pomoći kome može, pogotovo mlađoj raji koja počinje sa fotografijom. Ostalo, umjesto njega, govore njegove fotografije.

Haris Čalkić rođen je 29. augusta 1983. godine u Zenici, gdje je pohađao Opću gimnaziju, nakon čega upisuje studij novinarstva i trenutno čeka odbranu master teze na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Oduvijek je znao da posao kojim će se baviti mora biti dinamičan i zahtijevati puno putovanja. Ideja da se počne baviti novinarstvom rodila se još u srednjoj školi.

"Oduvijek sam bio svestran i zanimalo me i previše različitih stvari. Kako sam volio čitati i pisati te biti u pokretu, novinarstvo se nametnulo kao životni poziv. Na kraju se to i poklopilo sa profesijom novinara i fotografa", priča Čalkić u razgovoru za eKapiju.

Pojavom prvih digitalnih aparata i zahvaljujući internetu, počeo je aktivno pratiti usenet grupe vezane za fotografiju. Nabavio je prvi mali digitalac i krenuo hodati i snimati. Poslije se zainteresovao za klasičnu filmsku crno-bijelu fotografiju i izrađivanje fotografija u kućnoj labaratoriji.

Prvi radni angažman imao je još na fakultetu kada je sa nekolicinom kolega entuzijasta pokrenuo Kulturno-informativni magazin Eho 2004/05. godine, čiji je izdavač bila organizacija "Bunt perom", koja se zalagala za podršku i dodatnu edukaciju mladih.

Časopis je izlazio jednom mjesečno, a dijelio se besplatno te bio dostupan u svim čitaonicama na fakultetima širom BiH.

"Štampan je na kvalitetnom masnom papiru, ali su sve fotografije bile u crno-bijeloj tehnici. To je bila moja ideja na koju sam i danas ponosan, jer je sudeći po reakcijama čitalaca to bio pun pogodak. U magazinu Eho sam radio kao urednik fotografije i novinar", objašnjava on.

Nakon toga, Čalkić 2006. godine dobiva poziv iz Magazina Start BiH da radi kao fotograf saradnik. Nakon tri godine rada kao fotograf, počeo je i pisati za Start tako da zadnjih godinu dana radi i kao novinar saradnik.

Pored ova dva posla, radio je na mnogo drugih projekata poput Monografije Sarajeva – (Sarajevo, moj grad, mjesto susreta), Ruže Sarajeva i mnogim drugim.

Objavljivao je fotografije u prestižnom francuskom magazinu Photo, hrvatskom izdanju National Geographic magazina u rubrici "Vaša fotografija" dva puta, srpskom fotografskom magazinu ReFoto te austrijskom magazinu News.

Njegove fotografije dvaput su bile odabrane za Kodakovu fotografiju dana te bile objavljene na Times Squareu u New Yorku po 24 sata i to 12. augusta 2005 i 11. decembra 2007. godine.

"Radeći posao fotografa i novinara stekao sam mnogo iskustva u terenskom radu i snalaženju u situacijama gdje je prijeko potrebna improvizacija. Stoga mogu reći da je ono što mi najbolje ide upravo reportaža. I kao novinar i kao fotograf se najbolje snalazim u reportažnoj formi", ističe on.

Osim reportaže, voli snimati portrete i pejsaže. Sve fotografije koje su nenamještene, i situacije koje su nepredvidive i gdje sve nije fotografu pod kontrolom. Tako su nastala neke od njemu najdražih fotografija, kao što je ona snimljena na krovu hotela Bristol.

"Dugo sam ovaj kadar imao u glavi i nekoliko mjeseci čekao pravo svjetlo da je realizujem. Nakon toga, hotel je uskoro obnovljen i više niko neće moći snimiti sličnu fotografiju", priča Čalkić.

Među najbolje radove, ubraja i portret pod nazivom Zov, jedan od prvih uspješnih portreta koje je radio crno-bijelim filmom, a u kategoriju najboljih po vlastitom izboru spada i pejsaž sa Bjelašnice pod nazivom Drama.

"Vrijeme je bilo očajno i mislio sam da neću ništa snimiti. Ekipa i ja smo pokisli do gole kože, ali sam zato uspio uhvatiti pet minuta idealnog svjetla i snimiti fotografiju koja je kasnije objavljena u hrvatskom izdanju Nacionalne geografije u rubrici `Vaša fotografija`", prisjeća se Čalkić.

Kroz smijeh kaže da slobodno vrijeme provodi tako što fotografira za svoju dušu. Osim fotografije, voli sport, posebno fudbal, odbojku i tenis i sedmično ima barem četiri ili pet termina za rekreaciju. Često planinari, obožava prirodu i svaku priliku koristi da putujem negdje.

Čalkić je jedan od osnivača portala Fotografija.ba, prvog portala te vrste u BiH. U početku, pridružio se domaćem fotografskom web sajtu foto.daj.ba, čiji je administrator bio njegov prijatelj Nedim Krdžalić.

"Nakon što smo zaključili da smo prerasli kapacitete te stranice, Nedim je predložio da pravimo nešto zajedno kako bi konačno i na internet prostoru Bosne i Hercegovine bio jedan respektabilan portal za domaće fotografe. Zajednička ideja je da to bude neka vrsta fotografskog facebooka, gdje bi akcenat bio na druženju i fotografiji. Nedim je dizajnirao i isprogramirao stranicu, a ja sam bio zadužen za sadržaj. Nakon što smo od 2008. držali samo internet forum, u maju 2010. godine Nedim pravi novi sistem i počinjemo konačno da realiziramo ideju o kojoj smo neprestano razgovarali", navodi Čalkić.

Prve reakcije i broj posjeta je pokazao da su na dobrom putu da uspiju u tome da naprave domaći fotografski portal koji će stajati rame uz rame sa portalim iz susjednih zemalja. Pred sobom imaju dosta projekata, organizovanje izložbi fotografija za članove, projekcije filmova te organizovanje fotoškole i mnoge druge aktivnosti.

"U principu svaki naredni zadatak je novi izazov i u tome i jeste ljepota ovog posla", ističe na kraju Čalkić.

Nermina Voloder

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"