Dino Šukalo: Razum šaljem na posao, a srce ostaje kući da čuva ljubav

Dino Šukalo, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih gitarista za Ženski portal govori o radu sa ansamblom Halka, otkriva ko ga je zarazio jazz muzikom, čime ga djevojka može zadržati pored sebe i  da li se vidi sa prstenom na ruci.

Ansambl Halka okupio je vrhunske bosanskohercegovačke muzičare, ali da li ste očekivali da ćete postići takav uspjeh za relativno kratko vrijeme?

Iskren da budem, jesam. Bio sam jako optimističan od naše prve zajedničke probe pa sve do izlaska na binu pred prepunim BKC-om. Previše je dobrih sastojaka da bi konačni proizvod podbacio, osjećaj je od samog početka izvrstan i potpuno sam siguran da je ovo samo uvod u jednu veliku avanturu koja će po cijelom svijetu nositi dobar glas o Bosni i njenoj autohtonoj muzici.

Godine upornosti, truda, volje i energije Ede Zubčevića  daju rezultate što pokazuje interes za sve koncerte Jazz festa. Da li ste sretni zbog toga?

Naravno da jesam. Rezultati Jazz Festa su fascinantni, oni iz godine u godinu rastu i napreduju, proširuju programe, grade bazu publike i pomažu regionalnoj sceni na najbolji način kroz program Music Meetinga na kojem sam ove godine učestvovao kao predavač. Ponoviću po ko zna koji put i povući paralelu: imena koja oni dovode u naš grad jednaka su pojavljivanju Messija ili Ronalda na Bajramskom Turniru u Skenderiji. Prava je šteta što odgovorne državne službe ignorišu takav kulturni fenomen.

Putovali ste po cijelom svijetu, radili sa vrhunskim umjetnicima, ali šta Vam je kao muzičaru danas najveći izazov?

Kao i svakom drugom, ostati u toku sa potrebama publike, ali i uticati na nju sa scene. Ne smijete dopustiti da vam pažnja u bilo kojem trenutku opadne, morate osluškivati šta se dešava oko vas i na vrijeme muzički reagovati.

Neko je rekao da umjetnici žive za deset minuta pljeska. Šta Vi osjećate nakon koncerta?

Prazninu, slabost, glad, žeđ, ali i neizmjerno zadovoljstvo što sam natjerao toliko broj zrelih ljudi da napuste svoje živote na tren, uđu u naš svijet, šute i slušaju sve ono što se u meni godinama talożi.

Čitate li kritike, komentare? Do čijeg Vam je mišljenja najviše stalo?

Samo do mišljenja ljudi sa kojima direktno sarađujem, mojih kolega iz benda ili mog producenta. Ostali su slika bez tona.

Od koga ste najviše naučili o jazzu?

Ponajviše od Edina Zubčevića koji me je trovao fantastičnom muzikom za koju nisam znao da uopšte postoji, a onda i u praksi od Edina Bosnića i Darke Poljaka koji su mi pokazali kako se to i svira. I dali mi šansu da kao klinac sa njima podijelim scenu. Moja zahvalnost je neizmjerna.

Kako se nosite s problemima?

Odlično. Toliko mi se loših i dobrih stvari za 36 godina desilo da me ništa ne može iznenaditi. Jedino możda neka dobra drvena peć ili eventualno žena šumar.

Da li događanja na privatnom planu utječu na posao ili se možete u potpunosti isključiti?

Apsolutno. Tri dana nakon što sam ukopao oca, bio sam opet na sceni. Niko nije znao za moju tragediju osim prijatelja iz benda. Šou zaista mora ići.

Koliko Vam je važno da partnerica podupire posao kojim se bavite?

Kao i u svakom drugom poslu. Mogu reći da je svaka moja dosadašnja veza prestala postojati zbog mog posla. Biti žena muzičara je isto kao da ste gusareva nevjesta. Stalno ga čekate, ne znate kad i hoće li se vratiti i naposlijetku, plijen stalno varira.

Strastveni ste navijač. Kako  je izgledao trenutak kada ste shvatili da idemo na Svjetsko prvenstvo u Brazil?

Vrlo jednostavno. Plakao sam od pola 9 do pola 12 i zaspao kao klada. Ujutro popio kafu sa Zvjezdanom Misimovićem i obojica smo zaključili da će nam trebati još malo vremena da sve to obradimo i da smo još u šoku.

Jednom ste rekli da živite dan za dan

Povukao bih sada tu izjavu. Sa godinama dolazi mudrost, a živjeti dan za dan može samo onaj koji ne razmišlja o sutra. Kad vam se bliži peta decenija, onda morate malo promijeniti ritam.

Nerijetko Vas spominju u kontekstu najpoželjnijeg neženje. Možete li se zamisliti s prstenom na ruci?

Mislim da bi mi smetao pri sviranju, ali mogu zamisliti da se imam kome vratiti kada odem na neku turneju. Pripadati nekome znači biti ispunjen, to je najprirodnija stvar na svijetu.

Čime Vas djevojka može zadržati pokraj sebe?

Mora me ludo voljeti, imati sex isključivo sa mnom i smijati se danonoćno mojim neodoljivim poluautentičnim provalama.

Rukovodite li se u poslu i ljubavi, razumom ili srcem?

Glumim dispečera, razum šaljem na posao, a srce ostaje kući da čuva ljubav.