Dušan Raković, industrijski dizajner: Želim podstaći kreativnost u ljudima

Dušan Raković na dobrom je putu da Banjaluku ucrta na mapu dizajnerske scene. Ovaj mladi Banjalučanin poslije završene srednje tehnološke škole u rodnom gradu studije industrijskog dizajna upisuje na beogradskoj Akademiji politehnika. Poslije studija radi u oblasti dizajna namještaja i enterijera u Beogradu, ali, kako kaže, život tamo postaje nepodnošljiv pa se vraća kući. Po dolasku u Banjaluku sa prijateljem osniva Udruženje anonimnih artista (UAA), koje se bavi razvojem u oblasti dizajna i umjetnosti, i svoju djelatnost pod nazivom "Issa dizajn", koja predstavlja njegov koncept rada. U međuvremenu, trudi se što više promovisati svoj rad, uspijeva prodati proizvode i osvaja nagrade, od kojih je posljednja "Design and design", francuska publikacija za produkt i industrijski dizajn, koja izlazi jednom godišnje, a u posljednjoj je i Dušanov rad.

Recite nam nešto o svom konceptu rada?

- "Issa dizajn" podrazumijeva dizajniranje i pravljenje proizvoda od stvari koje imamo u kući. Na taj način koristimo stvari koje bismo inače bacili, odnosno produžavamo im vijek, dajemo drugi duh, oblik i svrhu. Moja ideja je da uz svaki predmet koji prodam dođu i uputstva kako ga sklopiti, kao i koji su alati i materijali potrebni za to. Cilj ove ideje je da animiram ljude na kreativnost, vidim šta mogu da naprave i dokle ova ideja može otići, a mislim da može daleko. Ovaj koncept podrazumijeva i jednu vrstu reciklaže, koja danas uzima sve više maha. Takođe, želim podstaći komunikaciju među ljudima, jer mislim da je veoma bitna za dizajn koji smatram humanom aktivnošću. Dizajn mora da ima kontakt s ljudima, istraživanja, ankete, pravljenje prototipa - sve to uključuje različite stavove ljudi i razmišljanja. Zadovoljan sam sve dok imam povratne informacije na moj rad, bile one pozitivne ili negativne, jer ravnodušnost je nešto što ne podnosim.

Prvi proizvodi sa Vašim potpisom koji su se našli u jednoj prodavnici su proizvodi iz "Hidro grupe". Šta ona podrazumijeva i gdje se mogu kupiti?

- "Hidro grupa" ima objekte rasvjete (dva tipa osvjetljenja, četiri boje i dva oblika), vaze i privjeske, a za sada se mogu kupiti u Zagrebu u "Modus design shopu". Nadam se da će se u toku ovog mjeseca naći i na policama "Lofta" u Banjaluci, a u planu su i Beograd, Split, Rovinj, Ljubljana...

Kako se jedan mladi dizajner, bez podrške neke firme ili investitora, može probiti na tržište?

- Za dizajnere je ključno da ulažu u festivale, da putuju, upoznaju ljude. Ja sam dvije godine zaredom dobio mogućnost da izlažem na "Mikser" festivalu u Beogradu, u okviru "Ghost projecta", što predstavlja fantastičnu priliku, jer veliki broj ljudi posjećuje festival. Dolaze radovi iz cijelog svijeta, tako da sam imao priliku vidjeti razmišljanje dizajnera i arhitekata iz svih dijelova svijeta. Strancima je obično nepojmljivo kako dizajneri ovdje mogu sami da prave stvari. Kod njih se svodi na to da proizvođačima daju ideju, odnosno svoj rad, i tu oni staju. Međutim, mislim da bi svi dizajneri trebalo da prođu kroz čitav proces proizvodnje, od nabavke materijala do izrade. Dvije godine izlažem u Zagrebu na "Dan D", koji je njihov jedini festival dizajna. Koncept festivala je da svako ima svoj štand i da ga uređuju kako hoće, što je opuštenija varijanta od "Mikser" festivala. Ljudi su bili zainteresovani za moje proizvode, tako da sam na festivalu uspio i prodati nekoliko lampi. Jedna od njih našla je put do Nine Fiolić iz "Modus design shopa", koja se zainteresovala za moj rad. Nina je veliki entuzijasta i žena sa divnom energijom. Ona je pokrenula tu priču da mlade arhitekte i dizajneri izlažu u njenoj radnji, rame uz rame s najpoznatijim dizajnerima. Tako je došla u Banjaluku samo da se upozna sa mnom i vidi šta ja to radim. Poslije je uslijedila i promocija, a sada spremam već treću pošiljku za "Modus", što je sjajno. Kao što sam rekao, najbitnije je izlagati, odnosno promovisati svoj rad i ja u to ulažem sve što zaradim. Zahvaljujući portofoliju uspio sam dobiti besplatno izlaganje na ljubljanskom festivalu "Mesec oblikovanja". Orijentisan sam i na inostrano tržište, jer mislim da bi moj drugi koncept "Logic transformation" bio mnogo bolje prihvaćen vani. Dosta se baziram i na dizajn enterijera, jer mi taj posao može obezbijediti sredstva za izlaganje. Imam dosta ideja i za namještaj koji bih volio ove godine izlagati na sajmovima, međutim sve bi bilo lakše da imam podršku investitora.

Kako ljudi reaguju na Vaš rad?

- Već dvije godine pokušavam da djelujem u ovoj sredini i mogu reći da mi teško i sporo ide. Generalno, do sada su najbolje reakcije na moj rad bile u inostranstvu. Prva stvar koju me ljudi ovdje pitaju koliko "to" košta. Nema pitanja ni odakle mi ideja, ni kako i gdje te stvari izrađujem... Ljudi ovdje hronično pate od nepovjerenje, te misle da ih svi žele prevariti. Želim istaći da na cijenu proizvoda utiče više faktora, tako da se u drugim državama cijene drugačije, ali zarada nigdje nije velika. Ali, za sada mi je najvažnije da upoznam što više ljudi, da se povežemo i uspostavimo dobru komunikaciju i pozitivnu atmosferu.

Kako promijeniti svijest ljudi i izbiti taj negativan način gledanja na stvari?

- Mislim da mi tu ne možemo mnogo promijeniti, jer se kod nas dešavaju iste stvari bez obzira na to što se vremena mijenjaju, princip kruženja energije ostaje isti. Najviše mi smetaju ljudi koji su, da se izrazim u žargonu, "hejterski" nastrojeni, skloni su kritici, ali ne i aktivnosti. Navešću primjer, mi iz Udruženja anonimnih artista šta god da uradimo tražimo povratne informacije od ljudi: šta im se sviđa, a šta ne, šta ne valja i kako da to popravimo? Srećom, ima ljudi koji imaju konkretne prijedloge i argumente i mislim da se takvih ljudi uvijek treba držati.

Da li postoji nešto posebno što Vas inspiriše ili utiče na Vaš kreativni rad?

- Mislim da u stvari umjetnici, arhitekte, dizajneri dosta kradu, svjesno ili nesvjesno. Naravno, tu su istraživanja prije svakog objavljivanja, ali dosta puta nakon završenog rada shvatim da sam barem jedan djelić mog rada već negdje vidio. Mislim da većinu toga "pokupim" iz literature, pa se nekad pitam da li uopšte treba to da čitam. Ideje mi uglavnom dolaze od stvari koje imam u kući, ali inspirišu me i ideje šta bi neko volio da ima ili koje boje ljudima odgovaraju. Međutim, inspiracija mi može biti npr. buvljak na kojem obožavam kupovati i gdje nalazim fantastične stvari.

Vaša omiljena boja?

Moja omiljena boja je zelena, ali sviđa mi se i odnos plave i sive, te narandžaste i sive. Inače, ljudi ovdje najbolje reaguju na crvenu i plavu, vjerovatno zbog nacionalnih obilježja. Mislim da je svaki predmet predodređen za neku boju, kao i da se svaka boja može dobro iskoristi na smislen način.

Da li postoji neki kultni komad namještaja za kojim potajno čezneš?

- Ima ih mnogo. Mnogo volim stolice, a jedna od najdražih mi je stolica dizajnera Rossa Lovegrovea pod nazivom "Go Magnezium". Inače, to je prva stolica u potpunosti izlevena u magnezijumu. Takođe, volio bih da imam "Mayday" lampu dizajnera Konstantina Grčića, kojeg veoma cijenim.

Čime je skandinavski dizajn osvojio Vaše simpatije?

- Zaista obožavam taj skandinavski stil zbog načina korištenja pastelnih tonova, za koje je naučno dokazano da smirujuće djeluju na ljude, kao i upotrebe drveta, čime su zapravo osvojili cijeli svijet. Planiram da upišem master studije i želja mi je da to bude skandinavska ili italijanska škola.

Da li biste ikad radili za najpoznatiji skandinavski brend IKEA, koju mnogi dizajneri omalovažavaju zbog pretjerane komercijalizacije dizajnerskog namještaja?

- Naravno da bih. Čak sam i aplicirao jednom za posao i zvali su me i moram reći da me oduševio njihov profesionalni odnos prema poslu i ažurnost, ali IKEA u Srbiju još ne dolazi. Dosta dizajnera, uključujući i moje omiljene dizajnere, braću Bouroullec, kritikuje IKEA, ali uglavnom zato što ih ona sve potkopava. Istina, serijskom proizvodnjom kvalitet može dosta da omanjka, ali u IKEA postoji dobar odnos kvaliteta i cijena. Cilj IKEA jeste da se ljudi s njihovim namještajem mijenjaju, jer se čovjek mijenja s promjenom ambijenta, što je meni fantastično. Zahvaljujući pristupačnim cijenama, Skandinavci imaju priliku, ali i naviku, da mijenjaju namještaj svakih nekoliko godina, dok se kod nas ljudi vežu za komad namještaja te ga ne mijenjaju po 30 godina. Neki od najboljih dizajnera imali su slične ideje, poput bračnog para Eames, koji su dizajnirali namještaj pristupačan širokim narodnim masama, međutim danas taj namještaj mogu priuštiti samo privilegovani.

Reci nam nešto o svojim planovima.

- Kao što sam rekao, plan mi je da što više izlažem na sajmovima i festivalima dizajna, već ovaj mjesec bih trebalo da izlažem u Sarajevu. Međutim, sve se to sporo razvija, jer je komunikacija među ljudima na nezavidnom nivou. Trenutno sam pozvan da predajem na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i da izlažem svoje proizvode u Muzeju savremenu umjetnosti, takođe u Zagrebu. Moja želja je da u roku od nekoliko godina imam svoj prodajni salon u sklopu kojeg će biti mini-galerija i radionica.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"

(DOM INFO)