Bakir Kalajdžisalihović, pilot: Upornošću do ispunjenja snova

Bakir Kalajdžisalihović je slušajući savjet starijeg kapetana pokušao da na zaista neuobičajen način ostvari svoj dječački san. Nakon puno rada, truda i upornosti ovaj Sarajlija uspio je da postane pilot i završi Qatar Aeronautical College u Dohi.  O tome kako se ostvario njegov san, kazao je nešto više u intervjuu za specijalizirani portal za avijaciju www.tangosix.rs.

 ''Moje interesovanje za avijaciju javilo se, kao i većini vršnjaka, u ranim danima osnovne škole. Na takmičenjima modelarstva i tehnike maštali smo kako da se smjestimo u naše od drveta i papira sklopljene modele i dodirnemo tu čovjeku neprirodnu dimenziju'', ispričao je on za tangosix.rs.

Nakon što  se usudio prijaviti na Međunarodno takmičenje inovacija (bez starosne granice) u Ženevi, izgledalo mu je kao da se njegovim snovima smješi i realizacija. Naročito jer je uspio osvojiti bronzanu medalju u velikoj Ženevi a zatim i dvadesetak drugih,  različitih legura.

Njegovu policu su napunile zlatne, srebrene i bronzane nagrade iz najvećih svjetskih prijestolnica tehnike, Pariza, Seula, Nirnberga, Strasbura i mnogih drugih.

Tek kada je ponestalo prostora na polici i srednjoškolskih dana za maštanje shvatio  je, kaže,  da na našim prostorima neće pronaći realizaciju pa se uklopio u sistem i počeo studirati ekonomiju. Godinu dana kasnije je iznova počeo tražiti rješenje jer se nije želio pomiriti sa ambijentom kakav  mu je neko drugi kreirao. Odlučio se postati ono što je, kaže, osjećao da treba biti. Šta god da košta, gdje god da me odvede.

 ''Zvao sam balkanske aviokompanije i tražio savjet, zvao sam direkciju civilne avijacije i bio dovoljno sretan da dobijem  priliku da se sastanem sa nekim od tih ljudi kako bi me uputili na prave korake i objasnili mi zakon, licenciranje i sve te komplikovane skraćenice koje nisam za sigurno znao šta su i čemu služe. Mnogo sam zahvalan ljudima koji su sjedili i strpljivo slušali ono što su mogli čuti od svakog dječaka a onda mi pokušavali objasniti sve korake obuke. Nikad neću zaboraviti ni telefonski poziv jednom kapetanu koji mi je na moj vapaj “Ali to je moja želja, moj san“ odgovorio sa “Sanjaj ponovo”, kazao je on.

Nije želio sanjati ponovo pa je, kaže,  počeo zvati sve Aero klubove u regionu (s razlogom ih kaže odbija zvati Akademijama), ali oni nisu znali ni koliko košta usluga koju prodaju, ni koliko traje, neki se nisu javljalji na telefon, nisu odgovarali na e-mail poruke pa čak ni pisma. Odlučio je onda prestati razmišljati u pravcu Generalna avijacija – Lokalna aviokompanija – Major aviokompanija i počeo tražiti način kako da postane dio kadet programa jedne od velikih kompanija.

Potraga mu je, kaže, postala posao sa punim radnim vremenom i nakon nešto više od pola godine dobio je priliku za intervju na QAC-u u Dohi, domu Qatar Airwaysove obuke. Recruitment je trajao 15 dana i kroz testove matematike, fizike, engleskog kao i kroz test motoričkih sposobnosti prošlo je blizu 400 kandidata, a klasa je primala 28.

Kaže da je imao ludu sreću da postane dijelom te priče budući da je prije nekoliko godina program Qatar Airwaysa bio otvoren za sve međutim taj program je obustavljen nešto kasnije postavši dostupan samo državljanima arapskih zemalja u vrijeme kada ja  on aplicirao. ''To mi je bilo poznato od prvog kontakta ali nisam želio prihvatiti to kao odgovor. Poslao sam molbu da se napravi iznimka i priložio svoj CV sa dostignućima u polju inovatorstva. Nakon šest mjeseci čekanja na odgovor odlučio sam otići i uraditi ulazne ispite za Akademiju kao samofinansirajući kandidat'', priča on.

Ulazne ispite kao i ispit motoričkih sposobnosti je položio, navodi,  sa visokim ocjenama i primljen je direktno na major smjer, a to je ATPL obuka.

''Potrošio sam dobar dio novca koji sam zaradio radeći dizajn i web stranice u mom “prošlom” životu a jedina stvar koju sam dobio je papir da sam primljen na akademiju. Te korake sam pravio svjesno kako bi taj isti papir mogao dodati na aplikaciju koju sam obnovio ko zna koji put. U međuvremenu, Akademija se uključila u pronalazak načina finansiranja mog obrazovanja a ja sam posljednje novce dao za prvu fazu teoretske obuke, dalje od toga si nisam mogao priuštiti'', ističe on.

Odgovor na njegovu aplikaciju je, navodi,  bio “ne, ne i ne” i polako je kaže, počeo shvatati ozbiljnost pravila koje kompanija ima.

''Filmski rasplet je stigao dva dana pred zavšetak prve faze obuke, papire sa prosjekom 98% na CAA ispitima predao sam još jednom i počeo pakovati kofere. Školarinu na državnom nivou (što je iznimka koju i dan danas pripisujem ludoj sreći i ludosti da uopšte idem u tom pravcu) dobio sam dan kasnije. Ne mogu reći koji je deo troškova ona procentualno pokrila, ali je pokrila do mjere u kojoj sam mogao nastaviti funkcionisati, kako-tako pa sam postao kadet Qatar Airways klase 28. Klasa je brojala 18 kadeta a nas 9 je uspjelo završiti, maturirao sam sam najvišim prosjekom i kao kadet svoje generacije. Na taj način sam opravdao ukazano povjerenje'', priča Kalajdžisalihović.

Mladima koji imaju isti san kao i tome gdje mogu naći najbolje inforamcije poručuje da je potraga za ATPL školovanjem dug i demotivarajući proces, uzme li se u obzir da se naše države ne nalaze na listi najpopularniji pasoša kada se radi o školarinama globalnog tipa.

Njegov savjet je da se ljudi ne smiju geografski ograničavati u svom razmišljanju, ali ne biti ni isključivi kako to mora biti negdje vani ili negdje “fancy”. ''Možda je to što tražite odmah iz ugla a možda ćete morati ići na drugu hemisferu, fleksibilnost u potrazi je ista ona fleksibilost koja je vezana za manje-više sve ostalo u ovoj industriji'', kaže on.

"Nadam se da će moja priča pomoći mladim budućim kolegama da se motivišu i naprave iskorak prema onome što instinski žele. Put je jako dug, jako težak i bez ikakvih garancija ali vrijedi svake trunke truda i vremena. Najbolji savjet koji sam dobio tokom svoje potrage za dozvolom je savjet jednog penzionisanog kapetana koji mi je rekao da su potrebne tri stvari: želja, novac i zdravlje.  Želja je broj jedan i ako je pravilno usmjerena može naći put oko finansijske barijere koja nas sve muči. Iskreno želim da balkanska avijacija dostigne respektibilan nivo i pozivam sve koji imaju iskustvo u toj branši da to isto iskustvo podijele i da “zaraze” okolinu ovom divnom bolešću – letenjem", kaže Kalajdžisalihović.

Tekst i foto: www.tangosix.rs