Lejla Smajlović postala urednica uglednog svjetskog časopisa o matematici

Na spisku imena uredničkog kolegija časopisa "Journal of Number Theory", najuglednijeg lista koji objavljuje tekstove iz teorije brojeva, među profesorima s univerziteta Princeton, Stanford, Berkley, John Hopkins, Instituta Max Planck za matematiku iz Bonna odnedavno se nalazi i jedno prezime koje završava na "ić". Redovna profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Lejla Smajlović postala je dio tima koji čine neki od najboljih naučnika iz ove oblasti matematike.

"Journal of Number Theory" je specijalizirani časopis koji objavljuje radove iz teorije brojeva, a izdaje ga ugledni holandski izdavač Elsevier, koji objavljuje 350.000 naučnih radova u okviru 2.000 časopisa godišnje.

Učenje pod granatama

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) Smajlović, doktorica matematičkih nauka, je ispričala da je završila matematički smjer u Drugoj gimnaziji, u generaciji koja je od 24 učenika dala 12 doktora nauka. Studij na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) upisala je kao dio ratne generacije 1992./1993. godine, a prva predavanja su održavana bez struje i vode u zimu ‘93. godine.

"Profesori su bili zaista puni entuzijazma i jako se puno s nama radilo. Ratne godine sam provela učeći. S jedne strane sam bila hendikepirana za normalno studiranje u smislu izlazaka i druženja, ali sam imala puno vremena za učenje i jako puno toga sam naučila tokom studija. Diplomirala sam početkom februara 1997. godine. Iste godine sam bila izabrana za asistenta na Odsjeku za matematiku PMF-a i upisala sam postdiplomski studij koji sam završila i magistrirala 2000. godine. Nastavila sam se baviti naukom i doktorirala sam 2003. godine", kazala je Smajlović.

Posvećena profesorica, rođena u Sarajevu prije 41 godinu, teorijom brojeva se počela baviti slučajno. Nakon fakulteta nije imala posebnu preferenciju u odabiru oblasti iz matematike kojom će se baviti, sve dok nije dobila materijale sa Svjetskog kongresa matematičara.

"Bila sam u šoku da nakon završenog  studija, koji je jako dobar, vrlo malo toga zapravo razumijem, jer je matematika tako usko specijalizirana. U suštini sam gledala koji problemi su meni najbliži i onda mi se jako svidio Waringov problem. Tu postoje neki prekrasni kružni metodi koji su unaprijeđeni i to su savremene tehnike koje su primjenjive u različitim oblastima i bilo je jedno izlaganje o tome. Odlučila sam da ću to da radim, iako nisam imala posebnu  predispoziciju", rekla je Smajlović.

Proučavajući Waringov problem za magistarski rad, literaturu je dobijala na različite načine. Tako je biblioteka iz njemačkog Goettingena slala knjige i članke poštom, a Lejla ih je isto tako i vraćala. Tokom izučavanja je shvatila da ono što je do tada urađeno na tom polju, može biti bolje. Iz magistarskog je proizašao novi rad koji je objavljen u časopisu “Proceedings of American Mathematical Society”, što je bio jasan znak da je teorija brojeva oblast kojom će se Smajlović baviti u nastavku naučne karijere.

Primjena u algebri, fizici, kosmologiji…

Ona je kazala da je teorija brojeva oblast matematike koja ima začetke u antičkoj Grčkoj, kao što su problemi distribucije prostih brojeva, nalaženje savršenog broja i djeljivosti.

"Savremena teorija brojeva nije baš povezana s tim, već je povezana s načinom rješavanja problema koji su se tada pojavili i još uvijek nemaju rješenje. Teorija brojeva je prekrasna oblast matematike koju predajete od 10. godine pa do studija i možete je predavati na različite načine. Ono čime se konkretno bavim je teorija automorfnih formi, teorija eliptičkih krivih, primjena u algebri, primjena u fizici. Bavim se harmonijskom analizom sa operatorom Laplaciana koji je najvažniji fizikalni operator na prostorima Lobačevskog. To su sve prekrasne stvari koje su proizašle iz pokušaja da se riješe elementarni problemi", rekla je Smajlović, dodavši da istraživanja iz ovih oblasti imaju primjenu u svim granama matematike, šifriranju, dešifriranju, pa čak i u kosmologiji.

Nakon dugogodišnjeg predanog rada u nauci, stigao je poziv da postane dio uredničkog kolegija “Journal of Number Theory”.

"Kada se počnete baviti teorijom brojeva imperativ vam je da objavite rad u ‘Journal of Number Theory’. Smatrala sam da sam dovoljno naučno zrela da pošaljem rad u ‘Journal of Number Theory’ 2007. godine", prisjetila se Smajlović.

Rad je bio prihvaćen 2008. godine, a objavljen početkom 2010. godine.

"Nakon toga su mi počeli pristizati radovi iz ‘Journala’ na recenziju, što je naredna stepenica u naučnoj karijeri. Do tada sam objavila dosta radova u koautorstvu s drugim kolegama u drugim časopisama. Nakon toga je počelo pristizati sve više i više radova", rekla je Smajlović.

Kao nagradu za svoj pro bono rad, glavni i odgovorni urednik časopisa David Goss, profesor s Univerziteta u Ohiju, prošle godine je predložio Lejlu kao jednog od najboljih recenzenata, a kao nagradu je dobila vaučer od 40 funti, koji je iskoristila za kupovinu knjiga na “Amazonu”.

"Prije mjesec ili mjesec i po sam dobila pismo glavnog urednika, kojeg kao ni izdavački odbor nisam nikad srela ni upoznala. U pismu je pisalo kako oni jako cijene moj naučni rad i doprinos i da bi im bila čast kada bih prihvatila da budem član njihovog uredništva. To je za svakog naučnika koji se bavi teorijom brojeva velika čast i priznanje”, rekla je Smajlović, koja će u okviru svojih obaveza pregledavati radove poslane u ”Journal of Number Theory”, ocjenjivati da li su relevantni i provjeravati da njihovi rezultati nisu prethodno objavljivani.

Urednički kolegij se ne sastaje, odluke donosi elektronskim glasanjem, a trenutno je sastavljen od 28 imena, od čega su tek tri žene, uključujući i sarajevsku profesoricu. Smajlović je jedina naučnica s prostora Istočne Evrope i Balkana koja ima čast biti dio ovog tima. Izmjene u uredničkom kolegiju nisu česte, pa su neke Lejline kolege tamo 10 ili 15 godina.

Bavljenje teorijskom naukom ne zahtjeva puno resursa

Činjenica da je rođena u BiH nije omela Lejlin put ka vrhunskom matematičaru i naučniku. Iako postoji niz otežavajućih okolnosti, uz trud i rad, vjeruje da se može uspjeti.

“Ljudi koji se bave naukom su, pretpostavljam, ljudi koji vole svoj posao. Tako da se baviti naukom nije tako teško. Teško je baviti se eksperimentalnom fizikom ili nano tehnologijama, jer vi nemate laboratorija za to, ali ako se bavite teorijskom naukom, kao što je matematika, to ne zahtjeva puno resursa. Zahtjeva dobru volju, zahtjeva konstantan rad. Svaki dan se trudim da nešto pročitam, da o nečemu razmislim, da barem nešto uradim, jer ne možete odjednom naići na revolucionarnu ideju", rekla je Smajlović i dodala da je teško postići rezultat ako se ne radi i ne istražuje, posebno u osnovnim naukama poput matematike i fizike, gdje se koristi znanje akumulirano posljednjih 200 godina i koje se ne mijenjaju svaki dan.

Objavljivanje radova u uglednim svjetskim časopisima iz matematike otvorili su Lejli mnoga vrata pa sada svake godine ima sve veću istraživačku mrežu.

“Sve više ljudi mi se obraća s prijedlozima za zajednički rad. Tako da sad sarađujem s profesorima iz Amerike, Finske, Njemačke… Napisala sam nedavno rad s kolegom iz Tunisa s kojim nisam progovorila ni preko ‘Skypea’, jer ne govori engleski dobro, ali se razumijemo matematički, iako ne znam ni kako izgleda”, rekla je Smajlović.

Na pitanje šta najviše voli u svom poslu, Lejla je rekla da je to “aha trenutak”.

"To je kada na nečemu radite mjesecima i onda nakon dva, tri mjeseca ili pola godine vidite nešto što niste mogli da vidite u tom trenutku i onda vam je to tzv. aha trenutak. Onda obično skočim sa stolice, napravim nekoliko krugova u kancelariji i odem nešto da sebi kupim. Posljednji ‘aha trenutak’ sam imala prošle godine", rekla je Smajlović uz široki osmijeh na licu.

Misija prenošenja ljubavi za matematikom studentima

Lejla idalje predano radi na projektima, trudi se da razumije i nauči što više.

"Cilj mi je da se bavim naukom i da postignem što više, najviše radi sebe i moje ljubavi i tih ‘aha trenutaka’, kojih će, nadam se, biti što više. A naravno, dobro je i za ovu državu i naše studente da vide da nije sve ni u novcu. Nije bitno imati ‘bijesno’ auto, sjediti u kafanama i gledati ko prolazi. Da se može neka ljepota naći i u radu i da je i to jedan vid satisfakcije, naravno pored porodice", rekla je Smajlović.

Međutim, kazala je da tu strast kod svojih studenata viđa sve manje i manje.

“Kod studenata matematike na neki način još uvijek postoji, jer ljudi upišu matematiku jer je vole, mada sada sve više upisuju matematiku, jer misle da tako mogu naći posao, jer nema nezaposlenih matematičara. To je univerzalni jezik tako da možete s matematikom svugdje raditi različite poslove. Pokušavam da studentima prenesem ljubav prema matematici. Studentima pokušavam objasniti jezik matematike, objasniti da je to nešto što će im trebati, da im taj način razmišljanja može biti od koristi. Negdje uspijem, negdje ne, ali se trudim da vlastitim primjerom pokažem da ako vrijedno radite možete sve postići”, rekla je Smajlović.

Namjera joj je studentima pokazati da to što se rodila i školovala u Sarajevu nije nedostatak.

"Gdje god se rodili, šta god radili, čime se god bavili, ako uložite dosta truda, energije i volje možete uspjeti u svjetskim razmjerama, možete biti međunarodno priznati bez obzira odakle ste i kako se zovete", rekla je Lejla.

Ne želi napustiti BiH

Bez obzira na uspjehe, saradnju sa svjetski poznatim naučnicima, ona nikad nije pomišljala da napusti BiH. Na semestar ili godinu da, ali zastalno nikada.

"Razmišljam o Fullbright stipendiji (SAD) ili Humboldt stipendiji u Njemačkoj, čisto jer bih imala godinu da se bavim samo naukom. Ne zbog toga što mislim da je živjeti u Njemačkoj bolje nego u Sarajevu. Moj prijatelj iz New Yorka svake godine dolazi u Sarajevo i on je oduševljen životom ovdje, jer je puno jednostavniji nego njegov. Na posao dođem pješice za pet minuta, a on se vozi od 45 minuta do 3 sata ovisno o gužvi. A ja to vrijeme imam za nauku", rekla je Smajlović.

Iako je priznala da postoji razlika kada kaže da je s Univerziteta u Sarajevu u odnosu na nekoga iz Amerike, kazala je da Google sada briše te razlike, jer svako može jednostavno provjeriti šta je ko postigao.

"Nije u Sarajevu i državi tako loše kao što čujete. Dosta je mladih nezaposlenih, ali ja imam dosta prijatelja koji su se vratili iz Amerike i pokrenuli ovdje privatne poslove. Vrlo su zadovoljni životom u Sarajevu i ne bi se mijenjali za život u Chicagu ili u New Yorku upravo zbog transporta na kojima se gube sati, nemogućnosti da uzmete bolovanje ako vam je dijete bolesno i nekih stvari koje još uvijek kod nas postoje. Oni kažu ‘samo se u BiH posao čeka, a ne traži, plata prima, a ne zarađuje", prenijela je iskustva svojih kolega koji su se vratili u domovinu.

Ona smatra da još uvijek postoji svijest da mladi ljudi ne trebaju biti proaktivni u traženju posla i da mnogo mladih ljudi misli da će se posao u Njemačkoj naći sam od sebe.

"Mora se promijeniti mentalni sklop, morate biti aktivni u pronalaženju posla, morate se truditi, volontirati da neko vidi da vrijedite. Evo, ja u nauci volontiram već desetine godina pa ste vidjeli da vrijedi. Morate nešto uložiti da biste nešto dobili", rekla je Smajlović.