Mersiha Čaušević-Podžić, glasnogovornica OSCE-a: Pametni se bave idejama, a ograničeni životima drugih

Mersiha Čaušević-Podžić, glasnovornica i šefica Ureda za odnose s javnošću OSCE-a, najveći izazov u svom poslu smatra neizvjesnost šta donosi novi dan, te uspješan rad sa velikom grupom potpuno različitih ljudi, koji stvari gledaju iz druge perspektive.

Ponosna je na mali tim od deset ljudi koji vodi, za koje kaže da su svi odlični ljudi, profesionalni i predani poslu. Najvećim profesionalnim uspjehom smatra to što je tu gdje jeste.

Rođena je 6. februara 1976. u Bihaću gdje je završila Gimnaziju, smjer matematičko-fizičko-računarski i Višu ekonomsku školu. Priznaje da ekonomija nikad ne bi bila njen prvi izbor da je tad postojao Pravni fakultet u Bihaću. No, kako sve ima svoje razloge, tako da je ostanak u Bihaću doveo do mjesta gdje sam danas. Počela je raditi u OSCE-ovom uredu za odnose s javnošću, s vremenom napredovala, a zatim zbog posla doselila u Sarajevo.

U Sarajevu je završila Opći menadžment na Ekonomskom fakultetu, a trenutno je na master studiju na Fakultetu političkih nauka, smjer Međunarodni odnosi i diplomatija.

"Tokom rada u OSCE-u, sve više sam postajala zainteresirana za diplomatiju i rad međunarodnih organizacija. Trenutno sam više usmjerena na to nego što sam ikad bila na ekonomiju i menadžment. Iako mi upravo iskustvo i znanje iz tog polja dosta pomažu u postavljanju teza u politici ili diplomatiji", priča ona u razgovoru za eKapiju.

Prije dolaska u OSCE, 1999. godine kratko je radila kao prevodilac tokom studija za nekoliko međunarodnih organizacija. Nakon toga, počela je raditi u OSCE-u gdje se zadržala narednih 11 godina. U ovoj organizaciji prvo je radila kao asistent, zatim kao službenica za odnose s javnošću, a posljednje nepune tri godine je na funkciji glasnogovornice i šefice Ureda za odnose s javnošću Misije OSCE-a u BiH.

Kaže da je puno naučila tokom samog rada u OSCE-u, ali i od kolega sa kojima je radila. "To je, slobodno mogu reći zanat, koji samo i radom možeš naučiti. Naučila sam kako biti organiziran, tačan, brz u radu, shvatila sam važnost komunikacije, interne i eksterne, te osnovnih čovjekovih vrlina, poštovanja i iskrenosti. A, ako bih sve u neke dvije riječi trebala staviti, rekla bih da je to zdrav razum koji te uvijek na najbolji put navede", navodi ona.

Njen uobičajni radni dan počinje provjeravanjem maila te kafom sa timom uz sve dnevne novine. Potom prolazi kroz aktivnosti dana, a nakon toga slijede sastanci sa timom i kolegama i partnerima Misije. Njen radni dan uključuje i praćenje svih izvještaja koji se tiču Misije, ali i šire.

Privatno, centar njenog svijeta su suprug Nermin i kćerkica Sarah, koja je nedavno napunila dvije godine. "Suprug i ja smo puno posvećeni Sari. Čim stignemo šetamo, igramo se, ponovo prolazimo djetinjstvo s njom... Igram se i lutkica i naravno puno čitamo slikovnice. A suprug Nermin je moj najbolji i najiskreniji prijatelj. On mi `otvori oči` kad niko drugi neće ili ne želi", ističe Čaušević-Podžić.

Također, veoma je vezana za roditelje i za sestru, koja je učiteljica u Bosanskoj Krupi. "Obožavam njenu djecu Armina i Lejlu. I ona i njen muž su učitelji i nevjerovatno oboje vole svoj posao... Oni su mi ideal zadovoljne porodice i nadam se samo da ću isto imati", kaže ona.

Njena neostvarena želja je baviti se sportom. Dugo sam trenirala stolni tenis. Išla čak na male olimpijske igre u vrijeme Jugoslavije. "Dugo sam se i karateom bavila, ali nekako s mijenjanjem životnih sredina sve se to izgubi... Izgubiš trenera i tim pa i volju. Sada stalno sebi ponavljam da se moram aktivirati i napokon krenuti u teretanu", objašnjava ona.

Voli čitati i rob je aktuelnih knjiga - prati ih kao i filmove. "Moram čitati ono što odmah izlazi. Naravno saga o vampirima me držala do zadnje riječi", kaže ona kroz smijeh.

Nedavno je pročitala sjajnu misao sa kojom se, iako nije njena životna ideja vodilja, mogla u potpunosti poistovjetiti: Exceptional people discuss concepts and ideas, avarage people discuss events, whereass small brains dicsuss other people. (Posebni ljudi raspravljaju o konceptima i idejama, prosječni ljudi raspravljaju o događajima, a ograničeni ljudi raspravljajuju o drugim ljudima).

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"