Ljiljana Subotić, vlasnica kompanije "Sim-Prom" iz Dervente - Stručnjak za najsloženije carinske procedure

Da "učenja nikada nije previše" mišljenja je Ljiljana Subotić, vlasnica kompanije "Sim Prom" iz Dervente. Rođena je 1961. godine u Kaknju, gdje je završila Osnovnu školu i Gimnaziju. Nakon čega je nastavila studije na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

S obzirom de je za ekonomiju pokazivala interes još u Gimnaziji, već na prvoj godini je shvatila kako kaže da je "to to".

Prvo zaposlenje nakon okončanja studija dobila je u Srednjoškolskom centru u Kaknju, gdje je jednu školsku godinu bila profesorica učenicima sa ekonomskim usmjerenim obrazovanjem.

"Jedna školska godina u životu je kratak period, ali dovoljno dug da naučite kako uspostaviti pravu komunikaciju sa mladima, kako prenijeti znanje, te prepoznati kakva su njihova interesovanja, zaista", priča Subotić.

Pošto je oduvijek zanimala privreda odlučila je ostaviti školstvo, te počinje raditi u SOUR UPI Sarajevo u plansko-analitičkoj službi, gdje je kako kaže, shvatila "kako u životu stvari najbolje posložiti".

Istraživački duh

"Istraživačkom sam duha i uvijek me zanima da saznam i uradim nešto novo. Rezultat toga je i odluka da osnujem vlastitu firmu `Sim-Prom` čija je osnovna djelatnost zastupanje u carinskom postupku u PJ u Bosanskom Brodu. To je bila oblast koja me posebno zanimala i vrlo brzo sam savladala i najsloženije carinske procedure, čak i one sa ekonomskim učinkom, što je postalo okosnica rada preduzeća", ističe Subotić.

Carinski postupci poput unutrašnje obrade, privremenog uvoza, carinskog skladištenja, vanjske obrade, znaju biti prava "mora" za uvoznike i izvoznike, a posebno strane investitore ako nemaju pravu informaciju. Međutim zahvaljujući njenom iskustvu kompanijia je postala prepoznatljiva po carisnkim procedurama sa ekonomskim učinkom.

"Najveća nagrada su nam priznanja i zahvalnice koje dobivamo od naših komitenata (od kojih su neki i najveći izvoznici: fabrika cijevi `Unis` Derventa, fabrike obuće `Bema` Banja Luka, `Sanino` Derventa, `Amika` Derventa...). Svima smo omogućili da se više bave vlastitom djelatnošću, a manje složenim carinskim postupcima. Ovakve poslove svakako smatramo konkurentskom prednošću u našoj regiji“, kaže direktorica Subotić, naglašavajući kako konkurentskom prednošću svoje firme smatram i mlade visoko obrazovane kadrove koji su spremni da uče, da koriste i proširuju svoja znanja. U svakom trenutku za njih je tu da odgovori na njihova pitanja i riješi njihove dileme, a istovremeno da ostavi prostora za njihovu kreativnost.

Kao ekonomista svjesna je da je proizvodnja osnova svega i da bez dobre baze nema ni dobre nadogradnje. Stoga u novije vrijeme radi na tome da njena firma osim uslužnih djelatnosti počne i sa proizvodnom.

Uvijek otvorena

Jedna je od rijetkih koja poslove ne dijeli na "muške" i "ženske", te zbog svog otvorenog stava u biznisu nikada nije imala problema što je žena.

"Radi fizičkih predispozicija, žene ne mogu jednako kvalitetno obavljati teže fizičke poslove kao muškarci. Što se tiče ostalih poslova, prije svega menadžerski, žene su daleko odgovornije, upornije, preciznije i poslove obavljaju sa mnogo više strpljenja. Vjerovatno je i to razlog što u mojoj firmi radi preko 70 posto žena", ističe Ljiljana Subotić.

Njen životni moto je upornost, te kaže kako nikada ne treba odustajati - treba biti uporan i raditi, a rezultat je uvijek tu.

"Današnji tempo života je ubrzan i dan od 24 sata svima djeluje prekratak, međutim, dobra organizacija vremena u životu mnogo znači. Uvijek se trudim da ostavim dovoljno vremena za svoju porodicu i svoje prijatelje. Užitak je provoditi slobodno vrijeme sa svojom djecom (sinom i kćerkom), koja su već gimnazijalci i koji su uvijek spremni da mamu i tatu raspolože tako da zaborave na svakodnevne poslove i probleme i pomognu koliko je u njihovoj moći. Nastojimo prije svega da u njima razvijemo odgovornost prema porodici i društvu, a ponajviše prema sebi. Mišljenja sam da je ispravna izreka `da je porodica stub cijelog društva`. Stoga svojom porodicom nastojim dati barem mali doprinos napretku našeg društva“, kaže ona.

Najviše je pogađa statistika ljudi umrlih od gladi. U ranoj mladosti priča nam kako je bila ubjeđenja da će se vremenom u svijetu razviti svijest da je najveći poraz ljudskog roda umiranje od gladi.

"Nažalost, moram se pomiriti sa činjenicom da je to na nekom nultom mjestu u razvijenom svijetu. Kad razmišljam o tome, nastupi jedan od rijetkih trenutaka kada se osjećam bespomoćnom."

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"