Badnjević: Ne sjedite kući, ne kukajte, borite se za sebe i bolje sutra

Almir Badnjević jedini je doktor nauka iz oblasti biomedicinskog inžinjeringa u  Bosni i Hercegovini. Već sa trideset godina upisao se među tri posto najuspješnijih ljudi na svijetu.

Almir je docent  na Međunarodnom Burch Univerzitetu i šef odsjeka za genetiku i bioinžinjering. Predaje na Tehničkom fakultetu  Univerziteta u Bihaću i Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.  Na čelu je Društva za medicinski i biološki inžinjering u BiH i rukovodi jednom od najopremljenijih laboratorija za testiranje medicinske opreme u Evropi, “Verlab“.

Za Novi.ba govorio je o svom velikom poslovnom uspjehu, konferenciji iz oblasti medicinskog i biološkog inžinjeringa, ali i o priznanju uglednog američkog Marquisa.

Cijeli intervju sa Almirom Badnjevićem pročitajte u nastavku.

Jednom prilikom medijima ste kazali da ste već u djetinjstvu znali da ćete se baviti nečim što je vezano za tehniku, samo što ste tada željeli postati astronaut, otkud interesovanje za biomedicinski inžinjering i šta je bilo presudno za vaš uspjeh?

-Dok sam bio baš jako mali maštao sam o tome da postanem astronaut (vjerovatno kao veliki broj dječaka iz tog perioda). Sav taj tadašnji Sci-Fi (koji je već odavno realnost) je bio zaista fascinantan. Pred kraj osnovne škole bio je popularan internet, a posebno mIRC. Sve te mogućnosti hackovanja kanala, pisanje skripti, održavanja istih i podizanje popularnosti kanala su bili zaista „in“. To me je nekako, kao osnovca, privuklo informatici. Iz tog razloga sam upisao srednju elektrotehničku školu u Bihaću, usmjerenu ka računarstvu. Kroz srednju školu dosta sazrijete, te spoznate da su vam računari samo alat, a da se ipak cijene neke druge vrijednosti. Tako sam se, po završetku srednje škole, odlučio da upišem Elektrotehnički fakultetu u Sarajevu, ali odsjek za automatiku i elektroniku. Rezervna opcija je bila medicina, jer kroz sestru koja je starija od mene 4 godine i koja je tada studirala medicinu, razvila se neka ljubav i u tom smjeru.

Po završetku fakulteta počeo sam raditi u jednoj firmi koja se bavi u domenu medicinske opreme. Prolazeći veliki broj specijalizacija, koje su uslov da bi ste radili u takvoj firmi, spoznao sam širinu ovog polja, te kako je vrijeme odmicalo, poznanstva se širila, kockice su se slagale. Uspio sam da spojim brak (završen ETF) i pritajenu ljubav (medicinu) u jedno i to baš kroz biomedicinski inžinjering, koji i jeste oblast inžinjeringa u kojem koristite inžinjerska znanja za rješavanje problema u medicini. Kada volite ono što radite, a uz to sve kada vas roditelji od malih nogu nauče da samo vlastitim radom možete nešto stvoriti („ništa ne pada s neba, a ako slučajno padne, prođi pored toga“), onda je uspjeh zagarantovan.

Od 2014. godine počeli ste aktivno raditi na polju BMI u BiH, kakva je trenutna situacija sa mladima u tom području, koliko su zapravo naši ljudi upoznati sa BMI, te kakva je budućnost BMI u BiH?

- Sjećam se 2014. godine kada smo radili prvu emisiju na temu BMI, te kada je voditeljica napravila anketu kroz grad, gotovo niko nije znao dati odgovor šta je to zapravo. Sada je situacija dosta drugačija. Od tada do danas u realnom sektoru u ovom polju je zaposleno preko 300 ljudi. Urađeno je jako mnogo na popularizaciji BMI. Održane su 2 međunarodne konferencije iz ove oblasti sa preko 1200 učesnika (na obje konferencije), sa preko 400 prijavljenih radova. Trenutno postoji program genetike i bioinžinjerstva na Internacionalnom Burch Univerzitetu, gdje se zaista slušaju predmeti iz bioinžinjerstva. Medicina se našla i u zakonskom mjeriteljstvu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je postala članica svjetske federacije za medicinski i biološki inžinjering (IFMBE). Kada pogledate, vremenski je prošlo 3 godine, a BMI je uveden u nastavni proces, zakon BiH, oformljen je NVO koji predstavlja BiH u svijetu iz ove oblasti, zaposleno je dosta ljudi, preko 1000 ljudi je posjetilo BiH i predalo svoje radove, svjetska izdavačka kuća Springer publikuje radove koji se objave na konferenciji u BiH, itd itd. Dakle urađeno je zaista mnogo u svim sferama djelovanja, te napravljena je odlična podloga za dalji razvoj i rad. Dalje je sve do mladih ljudi, šta žele i koliko žele.

Prvu konferenciju iz oblasti medicinskog i biološkog inžinjeringa organizovali ste 2015. godine, a drugu u martu ove godine, kakav je bio odziv i šta ova konferencija znači za BiH?

-Bez imalo ustručavanja i sa velikim ponosom mogu reći da je konferencija CMBEBIH 2017 održana u martu ove godine jedan od najvećih naučnih događaja BiH u poslijeratnoj historiji. Po svim kriterijima (broj učesnika, broj radova, organizacija, publikacija, pozvani predavači, socijalni program....) postavljeni su novi standardi za organizaciju ovakvog tipa konferencija. Standardi kakve nećete vidjeti ni u većini EU država. Naravno, ja se ovo ne bih usudio reći, da nam ovo nisu potvrdili ljudi iz USA, UK, Njemačke, Japana, Kine, Francuske, Italije i mnogih drugih država koji su učestvovali. Na konferenciji je bilo preko 700 učesnika iz 40 zemalja svijeta. Konferenciju su podržale sve svjetske organizacije iz srodnih oblasti, većina domaćih univerziteta, dok je publikaciju  radova radio svjetski Springer.

Vaš rad prepoznao je i ugledni američki Marquis, koji Vas je uvrstio na listu najistaknutijih ljudi na svijetu "Who is Who in the World", kako je došlo da budete uvršteni na ovu listu, i koliko je zapravo to utjecalo na Vašu karijeru?

- Biti uvršten na ovu listu je zaista jedna lijepa stavka u vašoj biografiji. Postupak je takav da vas njihovi agenti prepoznaju, zatim od vas traže vaš posljednji CV, te onda pred svojom komisijom odlučuju da li vaš CV može da bude među 3% najuspješnijih CV-ova na svijetu. Imao sam sreću da je moj CV prošao, te da se moje ime našlo na listi Who's Who in the World u 2016. godini. Gledano sa aspekta svjetskog nivoa, ovo je dosta velika stvar, međutim, ima tu i dosta drugih priznanja,  nagrada i aktivnosti koje mnogo više utiču na karijeru (članstvo u tehničkim komitetima, board member pojedinih organizacija,...). Naravno, tu su i nagrade zaista srcu drage, kao što je nagrada mog rodnog grada, Bosanske Krupe, koji su mi za dan grada, 17.septembar, ove godine uručili plaketu grada. Na ovo sam zaista ponosan.

Formirali ste Društvo za medicinski i biološki inžinjering u BiH kojeg čine istaknuti stručnjaci iz inžinjeringa, medicine, farmacije, biologije, hemije i genetike, da li ste ostvarili zadane ciljeve?

-DMBIUBIH koji je oformljen 2014. godine je za 3 godine djelovanja uspio da okupi veliki broj ljekara, inžinjera, biologa, hemičara, fizičara, genetičara, univerzitetskih profesora, tehničara i studenata. Društvo koje je organizovalo 2 velike međunarodne konferencije. Društvo koje je postalo član svjetske federacije (IFMBE) i evrposke alijanske EAMBES za BMI. Društvo koje je kroz 2015 godinu odradilo promociju BMI u svim gradovima BiH. Sve je ovo izvedeno jer ovo Društvo čine mladi i perspektivni ljudi, iz različitih oblasti, ali svi sa dodirnim tačkama u oblasti BMI, ali isto tako i svi zainteresovani da naprave nešto dobro i veliko za svoju BiH. Kada imate takav tim, sve je ostvarivo.

U čemu vidite budućnost ove zemlje i šta biste poručili mladima  koji se sve više odlučuju na odlazak iz BiH, te na život i rad u inostranstvu?

-Budućnost ove zemlje vidim isključivo u radu, radu i radu. Problem mladih ljudi u BiH, ali i šire, su društvene mreže i sve ono što im se plasira u javnost. Na društvenim mrežama svako postavlja samo pozitivne stvari i uspjehe, što gledaoce i čitaoce, naročito one koji su u potrazi za poslom frustrira i čini nesretnim jer oni to nešto nemaju. Također, poslušajte vijesti ili pročitajte neki portal  ili novine, uglavnom je sve crno.

To također čini mlade ljude nesretnim i tjera ih da napuštaju ove zemlju. Primjera radi, u SAD-u imate možda samo 2-3 medija koji se bave negativom, te su to ujedno mediji koji se najmanje čitaju. Ljudi ne žele da čitaju negativne stvari. Međutim, to je kao bolest, podlijeljeno je u fazama. Mislim da smo trenutno u zabrinjavajućoj faza jer smo postali društvo koje samo otvara kriminalne i negativne naslove, te se dodatno nervira i demotivira.

Treba postavljati manje, ali realne ciljeve. Ciljeve koji se mogu ostvariti, te vas uvijek činiti sretnim, jer ste nešto ostvarili. Nemojte postavljati nerealne ciljeve koje je teško ostvariti, jer ćete onda uvijek biti nesretni. I ono što je najbitnije počnite sa bilo čim. Ne birajte posao ako ste nezaposleni. Lako ćete napredovati sa posla na posao ako već radite, upoznajete nove ljude i stičete iskustvo, pa kakvo god ono bilo. Svako iskustvo je iskustvo.

Ne sjedite kući, ne kukajte, ne sažalijevajte sami sebe, ne propuštajte prilike, ne maštajte o državnim poslovima, nego se borite za sebe i vaše bolje sutra!  Ako nećete sami za sebe, neće ni neko drugi za vas!