Prije tri godine prohodao je uz pomoć AI-ja: Gdje je tehnologija danas?

Prije tri godine svijet je obišla priča o paralizovanom muškarcu koji je nakon više od decenije ponovo mogao hodati zahvaljujući implantatima u mozgu i kičmenoj moždini te umjetnoj inteligenciji. Ono što je tada izgledalo kao pojedinačni medicinski eksperiment danas se razvija u tehnologiju koja je testirana na više pacijenata, a cilj više nije samo hodanje – već i vraćanje pokreta ruku i šaka, piše Akta.ba.

Gert-Jan Oskam ostao je paralizovan nakon nesreće 2011. godine. Povreda kičmene moždine prekinula je komunikaciju između njegovog mozga i dijelova tijela zaduženih za kretanje.

U maju 2023. istraživači iz Švicarske i Francuske predstavili su rezultat koji je privukao pažnju svijeta: napravili su svojevrsni "digitalni most" između mozga i kičmene moždine.

Implanti postavljeni iznad područja mozga zaduženog za kontrolu pokreta registruju Oskamovu namjeru da pomjeri noge. Algoritmi zatim dekodiraju te moždane signale i šalju naredbu drugom implantatu koji električno stimulira odgovarajuće dijelove kičmene moždine.

Drugim riječima, tehnologija zaobilazi mjesto povrede.

Oskam je zahvaljujući sistemu mogao stajati, hodati, penjati se stepenicama i kretati se po složenijem terenu. Sistem je tokom prvog istraživanja ostao stabilan više od godinu dana, uključujući njegovo samostalno korištenje kod kuće.

Tri godine kasnije Oskam i dalje hoda

Priča se, međutim, nije završila eksperimentom iz 2023. godine.

Oskam je 2025. ponovo demonstrirao tehnologiju u reportaži američkog 60 Minutesa. Hodajući uz Ženevsko jezero pokazao je da pomoću sistema može prijeći do oko 450 stopa, odnosno približno 137 metara.

Tehnologija još nije jednostavna. Oskam koristi hodalicu na kojoj se nalazi računar, dok uređaj na glavi napaja moždani implant. Sam je hodanje opisao kao fizički i mentalno zahtjevno.

Ipak, možda je još značajnije ono što se dogodilo nakon dugotrajne rehabilitacije.

Kod Oskama je zabilježen određeni neurološki oporavak, pa je ponovo mogao hodati uz pomoć štaka čak i kada je digitalni most isključen. Istraživači smatraju da trening uz stimulaciju može pomoći preostalim nervnim putevima da se reorganizuju.

Više nije riječ o samo jednom pacijentu

Od 2023. istraživanje je prošireno. Kompanija ONWARD Medical, koja zajedno sa istraživačima razvija tehnologiju, u januaru 2026. objavila je da su još dvije osobe dobile njihov eksperimentalni ARC-BCI sistem.

Time je ukupan broj učesnika kojima je implantirana ova tehnologija povećan na sedam.

Među novim učesnicima su 35-godišnja žena koja je povredu kičmene moždine zadobila dvije godine ranije i 39-godišnji muškarac koji s posljedicama povrede živi sedam godina. Tehnologija se kod njih ispituje za vraćanje pokreta gornjih, odnosno donjih ekstremiteta.

Sistem koristi umjetnu inteligenciju kako bi dekodirao moždane signale povezane s namjerom pokreta. Informacija se zatim bežično prenosi do implantiranog neurostimulatora koji precizno aktivira odgovarajuća područja kičmene moždine.

Cilj više nije samo ponovno hodanje

U međuvremenu se pokazalo da isti princip potencijalno može pomoći i osobama koje su izgubile funkciju ruku i šaka.

Švicarski novinar Arnaud Robert ostao je paralizovan od vrata naniže nakon pada na ledu. Nakon operacije i osam mjeseci treninga digitalnim mostom mogao je koristiti lijevu ruku kako bi pridržao čašu i ponovo tipkao – što prije toga nije mogao.

Rezultati evropskog projekta ReverseParalysis, objavljeni ove godine, pokazuju koliko je tehnologija napredovala.

Tokom trogodišnjeg projekta, završenog 2025, dvije osobe s potpunim povredama kičmene moždine ponovo su stekle sposobnost stajanja i hodanja, dok su druge dvije povratile pokrete ruku i šaka potrebne za svakodnevne aktivnosti.

Jedan od učesnika uspio je, primjerice, samostalno uzeti hranu i prinijeti je ustima prvi put nakon više godina.

Razvijena su dva implantabilna sistema – jedan namijenjen funkciji ruku i šaka, a drugi hodanju. Poboljšani su i implantati, trajanje baterije i brzina komunikacije između komponenti, dok novi algoritmi omogućavaju preciznije prepoznavanje namjere pokreta.

AI uči kako svaki pacijent želi napraviti pokret

Umjetna inteligencija ovdje nema samo sporednu ulogu. Algoritmi mašinskog učenja prilagođavaju se pojedinačnom korisniku i vremenom sve preciznije tumače moždane signale. Kada osoba pomisli na pokret, implant bilježi aktivnost motornog korteksa, a sistem pokušava prepoznati šta korisnik želi učiniti.

Ta informacija pretvara se u precizno programiranu električnu stimulaciju kičmene moždine.

Cilj zato nije mehanički pokret poput onoga koji proizvodi klasični egzoskelet, nego omogućiti osobi da vlastitom namjerom kontroliše svoje udove.

Još jedan važan korak dogodio se izvan laboratorije.

Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) dodijelila je ARC-BCI sistemu status Breakthrough Device, namijenjen tehnologijama koje bi mogle ponuditi značajan napredak u liječenju ozbiljnih stanja. Sistem je uključen i u FDA program koji omogućava raniju saradnju s regulatorom tokom razvoja uređaja.

To ipak ne znači da je uređaj odobren za liječenje pacijenata.

ARC-BCI je i dalje eksperimentalna tehnologija i nije komercijalno dostupan. Potrebna su veća klinička ispitivanja kako bi se utvrdili dugoročna sigurnost, trajnost rezultata i kod kojih pacijenata sistem može dati najbolje rezultate.

Do šire dostupnosti još pet do deset godina?

Evropska komisija u maju ove godine objavila je procjenu da bi pretvaranje ovakvih specijalizovanih laboratorijskih sistema u praktične uređaje koji se mogu koristiti kod većeg broja pacijenata moglo potrajati još pet do deset godina.

I sami istraživači upozoravaju da ovo nije lijek za paralizu.

"To nije lijek; to je prvi korak u procesu oporavka", objasnio je Vincent Delattre, suosnivač ONWARD Medicala.

Ali razlika između 2023. i 2026. ipak je velika.

Prije tri godine postojao je jedan čovjek koji je pokazao da se digitalnim putem može zaobići povrijeđena kičmena moždina. Danas postoji više implantiranih pacijenata, tehnologija se ispituje i za noge i za ruke, razvijeni su sistemi namijenjeni budućoj kliničkoj primjeni, a regulatorni proces već je počeo.

Ono što je 2023. izgledalo kao futuristički eksperiment tako polako prelazi u sljedeću fazu – pokušaj da se digitalni most između mozga i tijela pretvori u terapiju dostupnu većem broju ljudi.