Preporuka eKapije: Posjeta jednom od rijetkih gradova - zelenih oaza

Ono što svakom posjetitelju Banja Luke ostane u sjećanju je to silno zelenilo i veliki broj aleja koje ga čini pravom malom zelenom oazom. U gradu postoji zasađeno oko 22.000 stabla drveća u alejama, parkovima i naseljima.

Prepoznatljivi simbol Banja Luke je Kastel, dobro očuvano rimsko vojno utvrđenje, koje se nalazi u samom centru grada i u kojoj se tijekom ljetnih mjeseci održavaju mnogobrojni koncerti, što gradu daje specifičan šarm.

Izgradili su ga Rimljani jer u u to doba ovim dijelom zemlje prolazila rimska trgovačka ruta koja je vodila od Salona ka Servitiumu, a da bi je zaštitili. Osim Rimljanan, na grad su značajane tragove ostavili i Osmanlije i Austro-Ugarska.

Tako je Banja Luka jedno vrijeme bila i sjedište bosanskih vezira. Za vrijeme više stoljetne otomanske vladavine, grad je u nekoliko navrata bio razaran tijekom tursko-austrijskih ratova kao i zemljotresima, sve dok je austrougarska imperija u 19. stoljeću nije pripojila mirnim putem. Oni su brzo modernizirali grad, gradeći tvornice i povezujući je sa Bečom i ostalim gradovima. U gradu se također nalazi nekoliko muzeja, te Narodno i Dječje pozorište.

Ponos grada je velelepna Gospodska ulica koja se nalazi u centru Banja Luke. Današnji izgled dobila je poslije sanacije od oštećenja koja je zadobila u zemljotresu 1969. godine.

(Srednjovjekovni grad Bočac)

Legenda o nastanku naziva ulice kaže da je neposredno pred ulazak austrijske vojske u grad 1878. godine, Tomo Radlović, trgovac i vlasnik jedne od najvećih kuća u ulici, prikačio na pročelje svoje kuće veliku tablu sa natpisom "Gospodska ulica". Ovaj naziv su Austrijanci prihvatili i ulica se zvanično zvala Herrengasse do 1918. godine. Inače prije dolaska Austrijanaca ulica se zvala "Pivarska". Između dva rata se zvala ulica kralja Alfonsa, a poslije Drugog svjetskog rata po banjalučkom publicisti i revolucionaru Veselinu Masleši.

Za turiste je interesnatan i Bočac - srednjovjekovni grad iz 15. stoljeća koji je smješten na lijevoj obali rijeke Vrbas na pola puta između Jajca i Banja Luke. Bilo je nekoliko inicijativa da se stvore eko-centri kako bi se sačuvala ova prirodna ljepota. Sada se nalazi na listi nacionalnih spomenika Republike Srpske.

Poznati po jedinstvenom siru trapistu

Osim toga kod Banja Luke se proizvodi i jedinstveni sir - trapist. Sir se već 128 godina proizvodi u banjalučkom samostanu Marija Zvijezda. Radi se po originalnom francuskom receptu, a zaštićen je i u Institutu za intelektualno vlasništvo u BiH, ali i u Genevi. Sir trapist proizvodi se u zadruzi Livač, u Aleksandrovcu pokraj Banje Luke, u suradnji sa samostanom trapista Marija Zvijezda.

Jedini prekid samostanske proizvodnje bio je od 1996. do 2008. godine, jer je 1996. godine umro posljednji trapist samostana koji je znao tajnu recepturu proizvodnje sira, pater Mohor.

Nakon njegove smrti dvojica braće Tomislav i Zvonko Topić ostaju u samostanu kao jedina dva redovnika, ali nema proizvodnje sira. Nakon toga 2007. godine svećenik Tomislav Topić odlazi u samostan Mont des Cats pored Pariza. Tamo uči raditi sir i dobiva recepturu. Pisanih dokumenata o proizvodnji sira trapista nema, znanje se prenosi isključivo usmenim putem.

D.K./blinfo.info