Breza krije neiskorišteno arheološko blago staro više od dvije hiljade godina

Gradić Breza baštini neka od najbitnijih blaga ove zemlje, svjedočanstva milenijumskih kulturnih, arheoloških i historijskih tradicija. Nažalost, ova blaga su još uvijek neiskorišteni potencijal koji bi pitome brezanske padine, brežuljke i doline mogao preporoditi, izjavio je u razgovoru za Fenu prof. dr. sc. Salmedin Mesihović, sa Odsjeka za historiju i Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Po njegovim riječima, vrijedi tako istaći i u svijetu već poznati, iskopani, istraženi i konzervirani objekat bazilike “Breza II”. Riječ je vrhunskom graditeljskom i arhitektonskom objektu izgrađenom u kasnoj antici, vjerojatno u VI stoljeću nove ere koji je služio kao središnja upravna ili crkvena zgrada i institucija za šire područje.

Evidentirano je i postojanje i drugih objekata u blizini bazilike “Breza II”, koji su još uvijek neiskopani i neistraženi.

''Ovi objekti vjerojatno potiću iz vremena epohe klasične civilizacije i kasne antike. Pored bazilike “Breza II”, sa druge strane rijeke Stavnje, u podnožju brda Srh/Srđ (koji nosi ime po vojničkom svecu Sergiju kojeg je pogubio imperator Galerije), iskopan je i golemi objekat tipa bazilike. Nažalost, ovaj objekat nazvan “Breza I” nije konzerviran i sada se nalazi pod zemljom. Prilikom istraživanja ovih zgrada otkriven je i veliki broj natpisi nastalih u vrijeme rimske vlasti. Na tim natpisima su zabilježe desetine imena ljudi koji su živjeli u Brezi'' - kaže prof Mesihović.

Podsjeća da je za našu arheologiju i historiju bitno bilo slučajno otkriće, početkom aprila 1975. godine, na lokalitetu Kamenjača u ulici 6. april. Tom prilikom je pronađena nekropola i svetilište ilirskog naroda Desitijata. Ovaj narod je imao svoju političku jedinicu koja je pokrivala skoro 500 godina pokrivala prostor Gornje Bosne.

''U mlađe željezno doba njihov politička jedinica je bila samostalna, da bi od vremena prvog rimskog cara Augusta, našla u okvirima Imperije, ali sa značajnom autonomijom. Na ovoj nekropoli je bio sahranjen i Tit Flavije Valens, sin Varona, prvak desitijatske civitas u vrijeme vladavine imperatora Trajana i Hadrijana. Izuzev jedne djevojke iz II. stoljeća p. n. e. koja je sahranjena skeletno, svi ostali pokojnici su bili spaljeni što je bio u to vrijeme uobičajeno desitijatski i rimski običaj sahranjivanja'' - navodi prof. Mesihović.