Ko i kako čuva život Vladimira Putina? Evo ko su njegovi tjelohranitelji

Već se nekoliko mjeseci priča da je Vladimira Putina nemoguće zbaciti s vlasti. Ukrajinci su toga jako svjesni, pa se pisalo kako bi mu ukrajinska tajna služba najradije skinula glavu.

No, to su neprovjerene informacije, jer bi atentat na Putina mogao dovesti do eskalalcije neslućenih razmjera, pa na Zapadu ne računaju s tim scenarijem. Ali sigurno ima onih u Ukrajini i van nje koji smatraju da bi likvidacija ruskog cara zaustavila rat.

Putina čuva armija vojnika i agenata, a o tome je prije rata pisao i magazin Russia Beyond kojeg financira ruska država.

Nekoliko mjeseci prije nego što Vladimir Putin napusti svoju rezidenciju kako se pojavio negdje u javnosti, njegov sigurnosni tim je već na terenu. Prvo analiziraju sve moguće prijetnje: kriminalne aktivnosti, društvene nemire, lokalnu javnu percepciju predsjednika pa čak i mogućnost prirodnih katastrofa kao što su potresi ili poplave u pripadajućem području tokom potencijalne posjete.

Otprilike mjesec dana prije posjete predsjednika, članovi tima stižu na lokaciju kako bi usuglasili svoj raspored osiguranja s lokalnim vlastima i provjere apartman ili kuću u kojoj će Putin boraviti. Vodi se računa o tome da se svi potrebiti radovi oko uređenja smještaja budu odrađeni unaprijed, tako da tijekom boravka predsjednika nikakvi majstori ne bi morali ulaziti u stambeni prostor.

Tek nakon ovako temeljnih priprema dolazi Putin te osiguranje kreće sa svojim neposrednim radom. Specijalna služba zadužena za sigurnost ruskog predsjednika zove se Federalna zaštitna služba koja, prema neslužbenim informacijama, broji preko 50.000 zaposlenih. Unutar Federalne službe bezbednosti, specijalna jedinica osobno čuva predsjednika Putina. Iznenađujuće, uvjeti za ovu poziciju ne uključuju prethodno ratno iskustvo.

"Malo je vjerovatno da će predsjednikovo osiguranje morati raditi zasjedu na planinskim stazama ili skakati sa padobranom. Borbeno iskustvo je korisno, ali često nije primjenljivo u našem radu. Tijekom rata napadate, a tjelohranitelj bi trebao štititi predsjednika samo od nekog dotad nevidljivog", kaže bivši Putinov osobni zaštitar.

Predsjednikovi tjelohranitelji također moraju poznavati strane jezike i biti, što se politike tiče, upućeni u osnovne stvari kako bi znali tko prilazi predsjedniku i kako se trebaju ophoditi prema tim ljudima.

Elitni ruski pripadnici službe osiguranja su veoma izdržljivi. Obučeni su za izdržavanje velike hladnoće u lakim kaputima (debeli kombinezoni mogu ometati njihovo kretanje) i da se ne znoje na vrućini. Prema nekim izvještajima, koriste lijekove koji utječu na fiziološke procese. Inače, tjelohraniteljima je dozvoljeno pušiti cigarete jer to pomaže bržem smirivanju stresa, ali naravno ne tijekom treninga ili posla. Posao predsjednikovih zaštitara je veoma iscrpljujući, zbog čega se, od tog posla, umirovljuju poslije 35. godine.

Dok traje ‘akcija‘ (kako se inače naziva predsjednikovo vrijeme koje provodi u javnosti), zaštitari su organizirani u četiri kruga. Najbliži krug predsedniku su njegovi osobni tjelohranitelji, momci prijetećeg izgleda u odjelima, tamnim naočalama za sunce, sa slušalicom u uhu i koferom. Izgledaju zlokobno s razlogom – za napadače je to prvi znak da je Putin veoma dobro zaštićen. Još jedan detalj koji nagoveštava telohranitelja su njegove ruke; one su uvijek ispred tijela, s tim da je lijeva ruka često podignuta do pola. Ovo je obavezan uvijet – čuvar mora uvijek biti u stanju pripravnosti. Zato što je neposredni zadatak ‘prvog kruga‘, u slučaju opasnosti, da svojim tijelima zakloni predsednika. 

Koferi koje ovi momci nose su zaštitni štitovi koji se mogu postaviti da zaštite predsjednika od metaka. Stražari su naoružani pištoljem ‘gurza‘ kalibra 9 mm koji može ispaliti do 40 metaka u minuti i probiti pancirke sa udaljenosti od 50 metara. Međutim, ako dođe do pucnjave, to znači da je tim za osiguranje zakazao pošto se računa da je bilo kakve napade nužno unaprijed spriječiti. Još jedan dio opreme namijenjen zaštiti su kišobrani od kevlara, čvrstog para-aramidnog umjetnog vlakna, koje čuvari također mogu koristiti kao kvalitetnu zaštitu od metaka.

Svakako, nisu najvažniji čuvari ‘prvog kruga‘, već oni koji se nalaze u ‘drugom krugu‘. Za razliku od prvog, potpuno su neupadljivi u masi, obučeni formalno i ponašaju se diskretno, traže potencijalne napadače. ‘Treći krug‘ funkcionira kao prsten oko gomile, spriječavajući sumnjive osobe da stignu u blizinu predsednika. ‘Četvrti krug‘ su snajperisti koji se nalaze na krovovima okolnih zgrada. Zato je opasno trčati, vrištati ili praviti ishitrene pokrete u blizini predsednika jer možete dobiti crvenu točku na glavi za nekoliko sekundi.

Također, prilikom pojavljivanja predsjednika u širokim javnim prostorima često se postavlja dodatna zaštitna oprema. Na ovoj video snimci Vladimira Putina koji odaje počast pokojnom gradonačelniku Sankt Peterburga Anatoliju Sobčaku polaganjem cvijeća na njegov spomenik, možete vidjeti neprobojne staklene ekrane iza predsjednikovih leđa, postavljene specijalno za ovu priliku.

Dio sigurnosne jedinice uvijek putuje sa predsjednikom u oklopnim kombijima (ekstremna vožnja je takođe neophodna vještina za većinu predsednikove pratnje). Ovi momci su specijalci naoružani AK-47, snajperskim puškama “Dragunov”, protutenkovskim bacačima granata i prenosivim protuzračnim raketnim sistemima ‘Osa‘. Međutim, glavni adut predsjednikove sigurnosti u slučaju Vladimira Putina je on sam. Pošto posjeduje iskustvo rada u sovjetskoj i ruskoj tajnoj službi, Putin zna da njegov tim za osiguranje zna što radi i on se zbog toga uvijek pridržava njihovih sigurnosnih zahtjeva, piše Russia Beyond.

Raskošni vozni park

Na kopnu se predsjednik Putin koristi sa vozilom Mercedes-Benz S600 Pullman koji se nalazi u floti Federalne službe za sigurnost, a koja ima 11 takvih vozila. No Putin se ne vozi samo u limuzinama, već i u mini autobusima. Kada je postao predsjednik, značajno je povećao broj putovanja po Rusiji. Zbog toga su mu napravili mini autobus sa blindiranom karoserijom te 8-10 mjesta za sjedenje, u kojoj su udobno mogli putovati predsjednik i ljudi iz njegovog najužeg kruga.Za sve automobile je zadužen posebni odjel Federalne službe sigurnosti – Garaža za specijalne namjene.

Njena povijest datira u početak 1921. godine, kada je Vijeće narodnih komesara rasporedilo nekoliko vozila i za korištenje Lenjinove obitelji. No, datumom rođenja se može smatrati i 1906. godina – tada je na dvoru Nikole II. otvorena Carska motorizirana garaža. Upravo te automobile su i nasljedili boljševici.

Neke pojedinosti oko transporta predsjednika zemlje Federalna služba za sigurnost otkrila je u čast jubileja Garaže za specijalne namjene u veljači 2016. godine. Novinarima su pokazani svi modeli voznog parka. Onima koji su to htjeli, dopušteno je sjesti u predsjedničke utvrde na četiri kotača. Njihova obavezna oprema je: zaštitni oklop, sustav evakuacije iz nesreća (daje mogućnost kretanja automobila barem 30 km pri brzini od 80 km/h čak i ako su sve četiri gume probušene), a također i sustav kontrole kvalitete zraka te drugu potrebitu opremu.

U Federalnoj službi za sigurnost su objasnili, kako se pripremaju vozači za predsjednika. Kandidat prolazi ozbiljan psihofizički pregled i trening u ekstremnim uvjetima. Dugo vremena mora provesti sa voditeljem operativnog odjela Federalne službe za sigurnost. Nakon toga, mora prikupljati iskustvo kao vozač pratećih vozila. Tek poslije svega toga, može se kandidirati na dužnost vozača predsjednika ili premijera. Ukupno, ovaj proces traje sedam do petnaest godina.

Predsjednik ima više od deset vozača. Oni su prvoklasni profesionalci, koji barem jednom tjedno imaju vježbe. Vježbe se sastoje od izmjene vatre iz vatrenog oružja za kretanja vozila, vožnje na simulatoru koji imitira led i ostale loše uvjete na kolniku, vodene prepreke te eksplozije. Kažu, da vozači poslije svakog ovakvog treninga izgube i po nekoliko kilograma.

Radni dan vozača počinje sa medicinskim pregledom, instrukcijama i analizom posljednjih prometnih nezgoda u Moskvi. Jako rijetko sudjeluju u nezgodama. Istina, šansa da se dovedu u situaciju da se sudare s drugim vozilom je izuzetno mala, jer se predsjednička kolona kreće po praznim cestama.

Neobična transportna sredstva

Putin tradicionalno preferira domaću proizvodnju, pa iz tog razloga leti isključivo u ruskim helikopterima Mi-8. A Medvedev, koji često daje prednost stranim proizvođačima primijećen je u talijanskom helikopteru, Agusta Westland. Kako su objasnili, izbor je pao na tu europsku tvrtku iz tog razloga što je ista planirala proizvoditi i opsluživati svoje helikoptere u Rusiji.

Holding ‘Vertoleti Rossii‘ je pažljivo osluškivao interes ljudi iz najviše politike te je odlučio napraviti novu modifikaciju helikoptera Mi sa poboljšanim interijerom za vrlo važne osobe. Maketa takvog VIP salona demonstrirana je predsjedniku Putinu prije nekoliko godina. Opremljena je kožnim foteljama i kožnim trosjedom, dekorativnom suptilnom rasvjetom, velikim televizorom i svim mogućim priborom za kućanstvo – od aparata za kavu do hladnjaka. Naravno, predviđena je i maksimalna izolacija zvuka, rečeno je tada predsjedniku. Putin nije samo detaljno pregledao salon, nego je i tiho rekao ministru prometa i trgovine svoje želje, pokazavši prestom prema eksponatu.

Prošle godine, za vrijeme Međunarodnog zrakoplovno-svemirskog sajma (MAKS), predsjednik Rusije je pregledao već gotovi primjerak, te pozvao u salon princa Ujedinjenih Arapskih Emirata. U salonu je moralo biti nešto što je zadivilo monarha koji je naviknuo na raskoš.

Vlast u Rusiji ne vozi se samo u vozilima, nego i plovi, leti, a nekada se kreće i u specijalnim terenskim vozilima na teško prohodnim mjestima, a ponekad i u batiskafima. U sastavu predsjedničkog Odjela za upravljanje imovinom (ustrojen početkom 1990-tih godina kako bi se zadovoljilo potrebe visokih državnih dužnosnika) postoji cijeli aviopark – Specijalni leteći odred “Rusija”. U krug njegovih klijenata ulazi predsjednik, premijer, ministar vanjskih poslova, glasnogovornik dume, drugi visoki dužnosnici i patrijarh cijele Rus. Zrakoplovima Specijalnog leteće odreda ‘Rusija‘ prevoze se i novinari Kremlja i premijera, članovi delegacije, radnici press-službe i protokola.

Osnovu avioparka čine zrakoplovi Il-96-300 i Tu-214. Uskoro će im se pridružiti i Sukhoi Superjet 100. Odred ima i svoju kontrolu leta – zrakoplov koji je opremljen specijalnim sustavima za vezu, koji omogućuju predsjedniku kriptiranu komunikaciju kao i upravljanje nuklearnim arsenalom Rusije. U odredu se nalaze većinom zrakoplovi domaće proizvodnje, a sva polijetanja i slijetanja se odvijaju na državnom aerodromu Vnukovo-2.

Glavni predsjednički zrakoplov od 1996. je značajno modificirana varijanta putničkog Il-96. Tokom leta, predsjednik može komunicirati sa bilo kojim odjelom ili ministarstvom, a osim toga može održavati i međunarodne razgovore ili konferencijske pozive. Zrakoplov, rednog broja 1, može po potrebi postati letećom kontrolom leta glavnog zapovjednika oružanih snaga. No, niti jednom u povijesti nije bilo potrebe za tim. Ipak, takva mogućnost je ugrađena u zrakoplov. U slučaju nužde, predsjednički zrakoplov dužan je osigurati održavanja sastanaka i pregovora na međunarodnoj razini.

Za putovanja na vodi, Odjel za upravljanje imovinom predsjednika ima dvije jahte, tri motorna broda, sedam glisera i jedan katamaran s jedrima. Neobična transportna sredstva, kojima se služi predsjednik, koriste se i druge organizacije. Naprimjer batiskaf, u kojem je Putin pregledavao potonuli brod na dnu Crnog mora, uključen je u Rusko geografsko društvo, pisao je Ruski vijesnik.