5. decembar: Svjetski dan turske kafe

Zbog jedinstvenog mirisa koji ispunjava domove, kafiće, kancelarije i na kraju ulice, turska kafa je jedno od najprijatnijih iskustava koje možete doživjeti tokom svog putovanja u Tursku. Kafa je u Turskoj društveni posrednik koji okuplja ljude povezujući ih i pozivajući na druženje. Uloga kafe u Turskoj je toliko važna da najbitniji sastanci i razgovori nakon objeda počinju uvijek istim pitanjem: "Kakvu kafu pijete?"

Jedinstven okus i tradicionalna vrijednost kafe uvrstili su je na UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine 2013. Od tada se 5. decembar, datum upisa turske kafe na UNESCO-ovu listu, obilježava i slavi kao "Svjetski dan turske kafe".

Stoljetna baština

Turska kafa je u središtu društvenog života otkako je prvi put skuhana u 16. stoljeću. Mirisni napitak proširio se širom osmanske imperije i svojim ritualima, tradicijom i ulogom obišao svijet. Kafa je ključna za tursku kulturu, a turska riječ za doručak je "kahvaltı", a doslovno se prevodi kao - "prije kafe". Kad god posjetite prijatelje ili porodicu u Turskoj, uvijek će vam biti ponuđena turska kafa kao piće dobrodošlice. To važi i za svadbene proslave, zaruke, rođenja i skoro sve društvene događaje. 

Kakvu kafu volite?

Način kuhanja turske kafe ostao je nepromijenjen stoljećima, i to je jedna od odlika njene jedinstvenosti. Turska kafa se priprema tako što se fino mljevena i u prahu zrna kafe kuhaju u hladnoj vodi u posudi turskog naziva „Cezve“ (džezva). Nakon ključanja, kafa zapjeni, a potom se sipa u šoljice u kojima se na vrhovima stvara baršunasta pjena. Za razliku od nekih drugih kafa, turska kafa se sipa u šoljice sa svojim talogom i uvijek se servira sa čašom vode, rahat-lokumom ili drugim slatkišom.

Metode pripreme

Turska kafa razlikuje se prema načinu mljevenja i pripremi, ovisno o sastojcima i navikama stanovništva različitih regiona Turske. Drveće mastike, koje se može naći širom Egejskog regiona, sa sobom nosi tradiciju pravljenja turske kafe sa mastikom. Menengiç kafa, pripremljena je sušenjem zrna drveta „Pistacia terebinthus“, veoma je popularna u Gaziantepu koji je „turska domovina pistacija“ na jugoistoku zemlje.

Dibek kafa, obično smrvljena u kamenoj posudi, postala je popularna kao jedinstvena alternativa turskoj kafi zbog svoje blage arome i kao turska kafa koja se može poslužiti sa mlijekom. Mırra kafa poznata je kao čvrsta i gorka kafa, a obično se preferira u jugoistočnim pokrajinama Turske, Šanliurfi i Mardinu.