Alisa u Zemlji čuda: Luckasti svijet koji je obogatio lektiru, ali i omiljene filmove

Kada se spomene roman „Alica u Zemlji čudesa“, čak i ako ga nikada niste pročitali, malo tko neće pred očima ugledati sliku plavokose djevojčice u plavoj haljini i prugastim čarapama, šašavog bijelog zeca u prsluku kako nervozno pogledava na sat ili opake Kraljice Srca kako igra kriket u kojem su lopte živi ježevi, a batovi živi plamenci.

Ovi likovi koje je u drugoj polovici 19. stoljeća izmaštao Lewis Carroll, ne samo da su oživjeli u filmskim i kazališnim adaptacijama romana, već su postali inspiracija za brojna glazbena, književna i likovna djela i već se naraštajima motaju glavama mnogih umjetnika.

Na neki način, ovi osebujni likovi izašli su sa stranica romana i nastavili se razvijati i stvarati svoje nove priče.

Kako je sve počelo?

Lewis Carroll rođen je na današnji dan, 27. siječnja 1832. godine. Njegovo pravo ime bilo je Charles Lutwidge Dodgson, a pseudonim Lewis Carroll prvi je puta upotrijebio 1856. godine kada je u časopisu The Train objavio romantičnu pjesmu „Samoća“.

Još u mladosti zavolio je matematiku, satiru, humor i igre riječima, elemente koje je kasnije na vrlo zanimljiv način uklopio u svoje najpoznatije djelo. 1854. godine na Sveučilištu u Oxfordu diplomirao je matematiku i do 1881. godine radio je kao profesor.

Prema zapisima koje je vodio u svojem dnevniku, inspiraciju za priču pronašao je jednog lijepog ljetnog dana 1862. godine kada se uputio na izlet čamcem niz Temzu s tri kćeri obiteljskog prijatelja Henryja Liddella.

Na tom putovanju, kako bi zabavio djevojčice, osmislio je ovu pomalo komičnu, pomalo čudnu priču o znatiželjnoj i pametnoj djevojčici Alici koja slijedeći neobičnog zeca propadne kroz zečju rupu i nađe se u fantastičnom i nadasve uvrnutom, ludom i besmislenom svijetu prepunom istih takvih likova.

Priču je pretvorio u roman koji je svjetlo dana ugledao tri godine kasnije, 1865. godine, pod nazivom „Alica u Zemlji čudesa“ i od tog dana nadalje postigao svjetski uspjeh. 1871. izašao je i nastavak „Alica s onu stranu ogledala“.

Utjecaj na današnju kulturu, od Beatlesa do Matrixa

Prema nekim podacima postoji preko 60 književnih djela, 40 filmova i više od 30 scenskih adaptacija inspiriranih ovom pričom. Među filmskim ekranizacijama, možda se najviše ističu Disneyjeva glazbena animacija iz 1951. i novija, nešto mračnija ekstravagantna adaptacija Tima Burtona iz 2010. godine.

Tijekom više od 150 godina nije samo priča postala dijelom popularne kulture, mnogi likovi i događaji iz romana također su se pojavljivali u drugim djelima.

U glazbenom svijetu, američki rock bend Jefferson Airplane stvorio je hit „White Rabbit“ u kojem, koristeći slike iz ove priče, istražuje narkomanske halucinacije. I drugi poznati glazbenici koristili su ovu priču kao inspiraciju. Pretpostavlja se da je pjesma “I Am The Walrus” britanskog benda The Beatles inspirirana upravo ovim knjigama.

to se pak filmova tiče, motivi iz knjige pojavljuju se u filmovima poput „Panov labirint“, „Resident Evil“, „Avanture male Chihiro“… Ipak, možda je najpoznatija replika ona iz filma „Matrix“ gdje se likovima kaže da „slijede bijelog zeca“.

Niti svijet mode nije uspio izmaknuti utjecaju ovih knjiga. Alexander McQueen, Givenchy, Chloe, Margiela, Haider Ackermann samo su neki od poznatih dizajnera koji su stvorili kreacije inspirirane ovim djelima. Alica se pojavljuje i u slikarstvu.

Španjolski umjetnik Salvador Dali stvorio je niz od 12 ilustracija na temelju priče. U suvremenom svijetu, Alicu ćete sresti i u video igrama, a neki od likova poslužili su kao inspiracija za stripovske antijunake, poput Batmanovih neprijatelja (Tweedledum i Tweedledee, Malice Vundabar, The Mad Hatter, Humpty Dumpty i drugi).

Lewis Carroll nedvojbeno nam je podario jednu od najutjecajnijih knjiga u književnosti. I Alicu, djevojčicu koja je padom u zečju rupu ostavila dubok i neizbrisiv trag u povijesti i svijetu oko nas, i sigurni smo da ovdje njezinoj priči nije kraj.