RS bi mogla ostati bez javnih preduzeća

Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska i stanje njegovih finansija u posljednje vrijeme sve češće postaju predmet interesovanja i analiza, naročito zbog javnog i vanjskog duga koji rastu, ali i zbog nepreciznih izjava političara, koji unose zabune u javnost. Premijer Vlade RS-a Radovan Višković je na konferenciji za novinare iznio sljedeće podatke:

"I do sada su dolazili milioni i milijarede koje RS plaća, iz perioda kada mi nismo bili dio vlasti. I neki drugi će plaćati kada mi ne budemo vlast. Naš ukupni dug, u momentu kada sam preuzeo Vladu je bio 48 posto BDP-a, a danas je 43 posto. Javni dug je bio 37, a danas je 34 posto. Govorim o periodu 2018-2022. godine. Svaka vlada to treba da radi, kratkoročna zaduženja, kamata dva posto… Mislite li da ne trebamo ispunjavati svoje obaveze kako neko ne bi rekao da se zadužujemo?", pitanjem je na pitanje odgovorio Višković.

Interesantno je da je ovo rekao 20 dana nakon održane 37. posebne sjenice Narodne skupštine RS-a, na kojoj je donesena Odluka o dugoročnom zaduživanju Republike Srpske za 2023. godinu i na kojoj je ministrica finansija Zora Vidović prezentovala podatke o tada trenutnom ukupnom dugu od 43,85 posto BDP-a i javnom dugu od 36,52 posto BDP-a.

Ozbiljno opterećenje ekonomije i budžeta

Premijer Višković nije rekao još bitnih činjenica. Prema posljednjih dostupnim podacima Ministarstva finansija i trezora BiH, na kraju trećeg kvartala 2022. godine, Republika Srpska ima 6.215,15 milijardi maraka javnog duga. U 2018. se ušlo sa 4.956,65 milijardi duga ovog entiteta. Razlog ovako uočljive razlike se pronalazi u rastu vanjskog duga, koji je sa 2.954,12 milijardi maraka na početku 2018. godine, dostigao 4.112,35 milijardi na kraju trećeg kvartala ove godine. Ako se vodimo saznanjem da prebivalište u tom entitetu trenutno ima 1,1 milion stanovnika, dolazimo do činjenice da je dug po glavi stanovnika RS-a 5650 KM (2880 eura).

No, problem je veći ako se precizno ne zna pod kojim uslovima i kome su prodate entitetske obveznice, čije dospijeće naplate dolazi u godini koja je na samom pragu.

"Situacija sa zaduženjima RS-a kreiranim u prethodnom periodu kroz obveznice na Bečkoj, a kasnije i Londonskoj berzi, su ozbiljno opterećenje za ekonomiju i budžet RS-a. Potpuno je nerazumno da su te pare potrošene, verovatno na infrastrukturne projekte, a da nisu uložene u neku proizvodnu i profitabilnu aktivnost koja bi povećala BDP i tako ostvarivala benefite i zarade iz kojih bi se servisirala kreditna obaveza. Opasan je koncept zaduženja na Bečkoj berzi na pet godina sa obavezom da se dug vrati pete godine. To nas sada čeka. Koncepcija Ministarstva finansija, pa i predsednika Milorada Dodika, da će se to vratiti drugim kreditom je u bankarskom sistemu neprihvatljiv. Očigledno se rađa i drugi problem – inflacija i rast EURIBOR-a, cene kapitala. Svako novo zaduženje će stoga biti sve nepovoljnije i skuplje", smatra Zoran Pavlović, ekonomista iz Banje Luke.

I da potpuno zanemarimo gdje su se trošila sredstva iz emisije obveznica plasirane na Londonskoj berzi po kamati od 4,75 posto, te obveznica sa Bečke berze, referirani četverogodišnji period ukazuje da se entitetski budžet od 2019. godine sve više puni iz stavke "primici od zaduživanja", dok su "izdaci za otplatu dugova" po pravilu uvijek manji.

"U prethodnih pet godina nisu izdvajana sredstva ili kreiran suficit u budžetu koji bi bio namenjen za servisiranje obaveza. Iznenadni priliv viška sredstava od indirektnih poreza, kao rezultat poskupljenja roba i inflacije u iznosu od 400 miliona maraka (200 miliona eura), nije deponovan za finansiranje vraćanja kredita. To bi uradio svaki domaćin, osim Vlade RS-a. Politika servisiranja međunarodnih obaveza po osnovu novog zaduživanja me podseća na situaciju kada je čovek uzeo prvi kredit kojega je vratio uzimanjem drugog, pa trećeg… Kada je umro, posljednji bankar koji je trebao da dobije svoj novac je tvrdio da bi on i taj kredit vratio da nije umro. Ja se bojim da RS ide nekim putem da međunarodni kreditori zbog nemogućnosti otplate preuzetih obaveza postave pravna pitanja preuzimanja imovine u kojoj je RS većinski vlasnik", konstatuje Pavlović.

Pravo na privatizaciju javnih preduzeća

Ovih dana se privodi kraju prodaja paketa akcija (dionica) na Banjalučkoj berzi unošenjem grupnih naloga po principu „sve ili ništa“ za 60 preduzeća sa potpunim ili većinskim državnim vlasništvom ovoga entiteta. Posao provode Investiciono razvojna banka Republike Srpske i Društvo za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom RS.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik je kazao da je to čisto bankarsko pitanje i njihova odluka. Javnost sumnja u mogućnosti autonomnog donošenja ovakvih odluka pomenutih institucija, kao i opšteg zaduživanja bez Dodikovog znanja. Već pomenutom Odlukom NSRS-a o dugoročnom zaduženju za 2023. godinu je predviđeno 1,08 milijardi maraka novih zaduženja.

"Maksimalna kamatna stopa: šestomjesečni ili dvanaestomjesečni Euribor plus fiksna marža do četiri posto za obveznice ili kreditna zaduženja kod domaćih banaka. Krediti kod međunarodnih kreditora maksimalno 5,5 posto godišnje; a emisija obveznica na međunarodnom finansijskom tržištu po maksimalnoj marži od 7,5 posto godišnje", stoji u dokumentu odobrenom u entitetskoj skupštini 2. novembra.

Srljanje u prekomjerno zaduživanje

Transparentnošću se ne mogu pohvaliti finansijske institucije pod patronatom Vlade. Na službenoj web prezentaciji Investiciono razvojne banke (IRB) uporedni prikaz ekonomskih indikatora ovoga entiteta sa susjedima i Evropskom unijom je posljednji put unesen još 2020. godine.

Većina ekonomista smatra da je upravo netransparentnost, odnosno nepoznata namjena sredstava, veća prijetnja od visine kamata. Mogle bi se tu tražiti i najveće prijetnje za samu Republiku Srpsku i  (samo)rasprodaju njene supstance.

"Ništa se ne radi na transparentan način. Očigledno je uticaj politike jači i zloupotrebljavaju se uticaji premijera, ministara i ostalih. Međunarodni monetarni fond (MMF) je tražio ukidanje Velikog kreditnog odbora, jer ga je u IRB-u praktično činila vladina politička struktura, koji je davao kredite bez adekvatnih kolaterala direktnim putem. Zbog toga je i došlo do značajnih gubitaka IRB-a", navodi Zoran Pavlović.

Ali, barem dvije stvari su usvajanjem Budžeta RS-a za 2023. godinu potpuno jasne – učešće zaduženja je 20,1 posto, a troškovi kabineta predsjednika Milorada Dodika su 56,5 miliona maraka (28 miliona eura) uz učešće od 1,05 posto budžeta. Predsjednik će po vlastitom nahođenju moći raspolagati visinom sredstava koja su veća od svih gradova i opština entiteta kojima rukovodi, izuzev Banje Luke i Bijeljine.