Protupožarna zaštita u stambenim objektima u Mostaru izuzetno je loša

Protupožarna zaštita u stambenim objetktima u Mostaru izrazito je loša. To se ponajprije odnosi na zgrade izgrađene prije rata, dok se u novojoj gradnji moraju poštovati standardi i zakoni prilikom same gradnje. No, i tu dolazi do krađa protupožarnih aparata i instalacija, pa se priča vrti u krug. Prije rata u Mostaru je bilo 12.000 stambenih jedinica - danas ih je duplo više. Mi smo provjerili kakvo je stanje na terenu i tko je zadužen za nabavku protupožarne opreme u mostarskim zgradama.

Radoslav Dodig živi u zgradi u Ulici Kneza Višeslava u Mostaru. Riječ je o zgradi koja datira iz pedesetih godina prošlog stoljeća i u njoj, kaže nam, nikada nije bilo aparata za gašenje požara: "Tadašnji standardi nisu to propisivali, ali me žalosti činjenica da ni novije zgrade u mom susjedstvu, gdje žive moji prijatelji, rodbina i kolege, također nemaju ispunjene te zakonom minimalno propisane standarde u gradnji, a oni koji ih imaju - ne koriste ih ili su, nažalost, gruba riječ, pokradeni“.

U to su se uvjerili i iz Odjela za zaštitu od požara Grada Mostara koji su još prije 5 godina obišli sve mjesne zajednice, kako bi provjerili stanje s protupožarnom zaštitom, posebice u zgradama višim od 22 metra. Hidrantska mreža jest provedena, ali nakon rata nije u funkciji. Sandučići u kojima bi trebalo biti hidrantsko crijevo od 15 metara, mlaznica i ključ za otvaranje ventila - u svim su zgradama prazni. Neka se od njih ne mogu ni otvoriti. O protupožarnim aparatima da i ne govorimo. Jedno od ključnih pitanja jest tko je zadužen za nabavku protupožarne opreme.

"Pošto su sad te zgrade privatizirane i to su sve etažni vlasnici, oni su zaduženi da se brinu za te svoje zajedničke prostorije. Najidealnije bi bilo da kupuju iz vlastitih sredstava jer po Zakonu vlasnik imovine je dužan da se stara o preventivnim mjerama zaštite od požara“, navodi Marinka Majstorović, šefica Odsjeka za zaštitu od požara Grada Mostara.

Dio rješenje stoji u Zakonu o upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade koji je donesen još 2006. godine, ali u Mostaru u potpunosti nikada nije zaživio.

"To je odjeknulo kao neki novi namet među stanarima, jednostavno se kod njih probudila bojazan kako će oni i koliko će plaćati, koliko će ih to koštati“, objašnjava Elvedin Gadara, šef Službe za socijalne i stambene poslove Grada Mostara.

A koštalo bi ih 30 feninga po četvornom metru stana. Za mnoge je bilo upitno i koliko prikupljenog novca bi išlo upravitelju,a koliko za održavanje zajedničkih prostora. Tako da je sve ostalo mrtvo slovo na papiru i svelo se na samoorganiziranje te dobru volju stanara. Neki to rade veoma dobro, dok su neke zgrade zbog nebrige potencijalna opasnost jer nabavka protupožarne opreme, čini se, nikada neće doći na red.