Goran Miličević: Cijene rastu, plate ne rastu i to je udar na novčanik svakog radnika

Ove srijede u političkim minutama Jutrarnjeg programa Goran Miličević, predsjednik Sindikata učitelja Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Kako su prosvjetni radnici na jugu zemlje dočekali još jedan praznik rada? Je li vlast nijema na sindikalne pozive? Šta jedna plata učitelja može da obezbijedi? Kakvi su pedagoški standardi u našoj zemlji? 

Gdje vidi rješenje hroničnog problema sve manjeg broja učenika? 
Koje promjene u obrazovnom sistemu smatra ključnim za budućnost?

Gospodine Milićeviću evo prije teme o pravima radnika u prosvjeti voljela bih da čujem vaše mišljenje kao predsjednika jednog sindikata o sindikalnoj borbi u Bosni i Hercegovini. Jesmo li kako kaže gospođa Beširović u prilogu kako smo mogli čuti odustali od borbe i nade da nam može biti bolje?

"Ne bih se baš u cijelosti složio da smo odustali od borbe evo u nas ovdje u Hercegovačko-neretvanskom kantonu već smo tri puta izlazili na prosvjede a u pripremi je generalni štrajk. Samo eto praznik rada ljudi će proslaviti svečano. Evo mi u Mostaru, tu se organizuje danas u 12:00 sati bit će grah i svi su pozvani. Ipak je to neka svečanost a mi definitivno podržavamo svaku borbu svih radnika bilo gdje i neko će na ovaj dan prosvjedovati, drugi će na drugi dan ali mislim da su radnici spremni za prosvjede jer sa ovakvim primanjima koje oni imaju se ne može dostojanstveno živjeti."

Kažete svečano je, imamo li razloga u Bosni i Hercegovini za slavlje evo kada je konkretno u pitanju prosvjeta i obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, prava radnika dakle u tom segmentu. Zbog čega evo danas konkretno nema određenih protesta?

"Pa gledajte definitivno i ovo što se organizuje u gradu Mostaru nije to neka svečanost, podijeliti će se hiljadu porcija graha i nešto za popiti. Okupiti će se određeni broj ljudi i tako, nije to nikakva svečanost sada da neko pjeva, svira znači sve je to skromno. Ovim putem se zahvaljujemo gradonačelniku grada Mostara što ovu manifestaciju podupire već duže vrijeme, ali mi definitivno u Federaciji u Bosni i Hercegovini nemamo razloga biti zadovoljni sa položajem i materijalnim i pravnim radnika."

U kakvom položaju su evo konkretno radnici u prosvjeti dočekali još jedan praznik rada?

"Kao i većina drugih kolektiva uglavnom tražimo bolje plate tražimo i isplate jednokratnih pomoći, jer se zna koja je svrha te pomoći da ublaži udar inflacije koji je svakodnevno vidljiv na na ovim namirnicama koje kupujemo u trgovinama. Znači cijene rastu, plate ne rastu i to je udar na novčanik svakog radnika. Da ne govorim sada da tražimo i sistematske preglede i zapošljavanje na neodređeno radno vrijeme, ima toga jako puno ali eto sve se vrti oko povećanja plate."

Svi ti razlozi koje ste naveli bi trebali biti dovoljan razlog za sindikalnu borbu i za borbu poboljšanja prava. Smatrate li da su radnici u prosvjeti dovoljno zainteresirani za tako nešto?

"Radnici, evo ja mogu govoriti za Hercegovačko-neretvanski kanton radnici su zainteresovani znači većinski su se izjasnili da stupimo u generalni štrajk, jer mi od ove vlade u Hercegovačko-neretvanskom kantonu nismo do sada ništa dobili ni povećanje osnovice, ni povećanje koeficijenta, ni jednokratnu pomoć. Iako je naš kanton po prosečnoj plati drugi u Federaciji, plate prosvjetnih radnika su na osmom mjestu, znači od 10 kantona mi smo na osmom mjestu. To jako slikovito govori kako se ova Vlada odnosi prema obrazovanju, ponudili su nam neko povećanje plate od 2,5%  što je za nas ponižavajuće i uvredljivo. Nemaju nikakav osjećaj za položaj radnika da su plate male a vrlo su osjećajni prema svojim platama. Sebi su povećali plate čak za 30% a nama nude 2,5%. Eto to je nažalost realnost i odnos politike prema drugim radnicima u kantonu."